KAKO DETE BEZ PRITISAKA UVESTI U LITURGIJSKI ŽIVOT: Naučite ga oveme u najranijem uzrastu i nikakvih problema neće biti!
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje.
Porodica je prvo i najvažnije mesto duhovnog oblikovanja čoveka. U njoj učimo da volimo, opraštamo, da se molimo i trpimo - a sve to su temelji hrišćanskog života.
U pravoslavlju, porodica nije samo društvena zajednica već svetinja - Crkva u malom. To je mesto gde se život rađa, čuva i osmišljava kroz ljubav, međusobno poštovanje i svakodnevnu žrtvu.
Porodica je prvo i najvažnije mesto duhovnog oblikovanja čoveka. U njoj učimo da volimo, opraštamo, da se molimo i trpimo - a sve to su temelji hrišćanskog života.
Supružnici koji se okupe u braku s verom u Boga pozvani su da izgrađuju svoj dom na duhovnim vrednostima. U takvoj zajednici ljubav nije prolazno osećanje, već stalna odluka da drugog stavljamo ispred sebe, da praštamo i nosimo slabosti jedni drugih.
Iz ovakvog doma, utemeljenog na Hristu, prirodno dolazi i blagoslov - deca. U pravoslavlju, deca nisu samo "produžetak loze“, već živa slika Božja, poverena roditeljima na čuvanje i vaspitanje. Oni su dar, ali i zadatak.
Ne dolaze kao gotove ličnosti, već kao nežne duše koje upijaju svaku reč, pogled i pokret svojih roditelja. Način na koji govorimo sa decom - ali i o njima - može ih ili osnažiti ili raniti.
Upravo na to upozorava i arhimandrit Petar, govoreći o velikoj odgovornosti roditelja kada su u pitanju njihove reči i stavovi prema deci:
- Nikad i nikome nemojte loše govoriti o vašoj deci. Istog trenutka kada se nekome žalite na svoju decu, bilo da su mala ili velika, vi se od njih udaljavate i nastaje još veći jaz između vas. To sam pročitao i kod Svetog starca Tadeja i opet nešto slično kod Svetog Porfirija. Sveti starac Porfirije Kavsokalivit ovako kaže: "Kada kažete nešto loše o deci, neprijatelj našeg spasenja, đavo, koji uvek prati šta radimo, kao što to radi i anđeo čuvar, on to prenese nekom svom drugaru, koji opet prenese drugoj strani šta neko priča o njemu. I onda podsvesno ta druga osoba počinje da nas mrzi, ne voli, strahuje i još više se udaljava od nas."
Takve reči, umesto da izgrade atmosferu poverenja i bliskosti, unose hladnoću i nesporazum u porodicu. Arhimandrit Petar dalje upozorava:
- Tada se u porodici stvara atmosfera pakla. Umesto da širimo pozitivnu atmosferu tihosti, molitve, blagosti, ljubavi i smirenja, mi činimo suprotno. Smiren čovek neće nikada loše pričati o drugom, pogotovu ne o svojoj deci.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje. Pravoslavna crkva ne govori o gordosti samo kao o pogrešnom stavu, već kao o smrtnom grehu - duhovnom stanju koje, ako se ne leči, vodi čoveka ka propasti. Porodični odnosi ne zasnivaju se na očekivanjima, već na poverenju i ljubavi koje se grade svakodnevno. Bes zamagljuje rasuđivanje, umanjuje sposobnost za ljubav i praštanje, i često dovodi do reči i dela zbog kojih čovek kasnije duboko žali.

KAKO DETE BEZ PRITISAKA UVESTI U LITURGIJSKI ŽIVOT: Naučite ga oveme u najranijem uzrastu i nikakvih problema neće biti!
OVO JE GREH KOJEM SE BOG NAJVIŠE PROTIVI: Arhimandrit Petar kaže da ništa ne uništava ljude kao to!
OVA DECA ĆE SIGURNO OSTAVITI SVOJE RODITELJE U STAROSTI! Sveti Filaret Moskovski o ogromnoj grešci u vaspitanju
OVO STVARA NAJVEĆI PROCEP U DUŠI! Sveti Jefrem Sirin o ognju koji sagoreva iznutra!
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Janis Paskvale Tortora u svom radu ističe da odsustvo očinskog autoriteta ostavlja trajne posledice na razvoj mladića i oblikuje njihove kasnije životne izbore.
Porodica se ne čuva velikim rečima, već svakodnevnom brigom, ljubavlju i spremnošću da čovek najpre menja sebe, a ne druge.
Crkva uči da je bračna vernost temelj porodičnog mira i duhovnog zdravlja.
Otac Benedikt govori o njihovom razgovoru iza zatvorenih vrata, pitanjima koja je slavna pevačica postavila o veri i molitvi, kao i rečima koje je uputila svojim saradnicima pre nego što je napustila svetinju.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Savet svetitelja posebno je zahtevan za čoveka koji je doživeo nepravdu, jer traži da se pred Bogom pomoli upravo za onoga ko mu je naneo bol.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Jedna neobična avantura naučila je Milicu da se ne plaši sujeverja, već da veruje Bogu i čini dobro.
Dok je trpeo stradanje, zahvaljivao je Bogu i ukoravao cara zbog njegovog neznaboštva.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Bog nikad ljude ne ostavlje same, pogotovo u teškim iskušenjima.
Slatki kupus, pirinač, paradajz i luk dovoljni su za zasitno jelo koje se lako prilagođava pravilima posta, bilo da se priprema na vodi.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.