OVO JE OSTALO OD HALJINE KNEZA LAZARA, KOJU SU LJUDI CEPALI: Pravo blago u centru Beograda - sve sija od dragog kamenja i zlata (VIDEO)
Sve je transparentno i od neprocenjivih predmeta vas deli nekoliko milimetara stakla.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje.
U savremenom tempu života, roditelji se često suočavaju s dilemom: kako vaspitavati dete u veri i uvesti ga u crkveni život, a da pritom to ne postane obaveza koja guši, već iskustvo koje oplemenjuje. Mnogi imaju dobru volju, ali im nedostaje sigurnost – kako početi, kada je pravi trenutak, i da li će dete to uopšte prihvatiti.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje. Liturgija nije samo skup molitava i obreda – ona je zajednica, ritam, duhovno iskustvo koje se ponavlja i koje u detetu može razviti osećaj mira, pripadnosti i dubljeg razumevanja sveta.
Dete koje redovno prisustvuje bogosluženjima upija atmosferu crkve, miris tamjana, ikonostas, pevanje, tišinu molitve – sve to postaje deo njegove unutrašnje mape sveta.

Tako uči da postoji prostor gde se vreme usporava, gde nije važno da bude "prvo", "najbolje" ili "najsnažnije", već jednostavno – prisutno za dobrobit njega i cele okoline.
Međutim, iskustva pokazuju da se deca ne mogu "naterati“ da vole Crkvu, a liturgijski život, sa svim svojim simbolima, molitvama i ritmom, može delovati strano i nerazumljivo detetu koje prvi put dolazi u crkvu.
Međutim, na Instagram nalogu Srkve Svete Trojice u Ripnju, objašnjeno je kako bi dete trebalo uvesti u liturgijski odnosno crkveni život, a da to kod njega ne stvori otpor.
- Deca su oduvek, u svakom smislu, bila odraz svojih roditelja i ugledali se na njih. Zato je jako bitno da društvena sredina oko deteta bude povoljna za njegovo razvijanje. U ovom slučaju je jako bitno da roditelji žive liturgijskim životom, kako bi samo dete išlo njihovim stopama. Od najranijeg uzrasta, deca bi trebalo da znaju molitve kao što su Oče naš, Bogorodice Djevo i molitvu anđelu čuvaru pred spavanje. Deci se, takođe, trebaju čitati priče iz Starog i Novog zaveta, a vremenom će sami pokazati interesovanje za liturgijom, pričešćem, postom i molitvom. Uspeće u tome ukoliko njihovi roditelji budu istrajni u tome da dete živi liturgijskim životom - navedeno je.
Sve je transparentno i od neprocenjivih predmeta vas deli nekoliko milimetara stakla.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Dok Zapad traži smisao u promenama i modernizaciji, mladići sa juga Sjedinjenih Američkih Država pronalaze duboku duhovnu slobodu i zajedništvo u drevnoj Crkvi koja čvrsto stoji na svetootačkim vrednostima i ne podleže prolaznim trendovima.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Utehu nećemo naći ni u čemu zemaljskom već samo u Bogu, poručila je mati današnjim ženama.
Sveti Filotej Zervakos tvrdio da je svaki roditelj treba da "zakrsti" svoje dete kad ga opterećuju zdravstvene tegobe.
Porodični dom trebalo bi da bude mesto u kojem dete uči da ljubav nije samo reč, već i spremnost da se oprosti, pomogne, sasluša i podnese teret drugoga.
Od jaja, griza i jogurta pravi se izdašna poslastica koja se preliva slatkim sirupom od limuna, a ovaj recept mogu da pripreme i oni koji nemaju mnogo iskustva u kuhinji.
Prikaz Hrista sa prekrštenim stopalima, ističe, prikovanim za svako stopalo jednim ekserom, prvi put se pojavio na Zapadu kao inovacija u drugoj polovini 13. veka.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Episkop šabački osveštao je zvona hrama Svetog Kirijaka Otšelnika na tromeđi tri mačvanska sela.