OVO JE OSTALO OD HALJINE KNEZA LAZARA, KOJU SU LJUDI CEPALI: Pravo blago u centru Beograda - sve sija od dragog kamenja i zlata (VIDEO)
Sve je transparentno i od neprocenjivih predmeta vas deli nekoliko milimetara stakla.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje.
U savremenom tempu života, roditelji se često suočavaju s dilemom: kako vaspitavati dete u veri i uvesti ga u crkveni život, a da pritom to ne postane obaveza koja guši, već iskustvo koje oplemenjuje. Mnogi imaju dobru volju, ali im nedostaje sigurnost – kako početi, kada je pravi trenutak, i da li će dete to uopšte prihvatiti.
Uvođenje deteta u liturgijski život, još od malih nogu, može imati dubok i trajan uticaj na njegovo celokupno odrastanje. Liturgija nije samo skup molitava i obreda – ona je zajednica, ritam, duhovno iskustvo koje se ponavlja i koje u detetu može razviti osećaj mira, pripadnosti i dubljeg razumevanja sveta.
Dete koje redovno prisustvuje bogosluženjima upija atmosferu crkve, miris tamjana, ikonostas, pevanje, tišinu molitve – sve to postaje deo njegove unutrašnje mape sveta.

Tako uči da postoji prostor gde se vreme usporava, gde nije važno da bude "prvo", "najbolje" ili "najsnažnije", već jednostavno – prisutno za dobrobit njega i cele okoline.
Međutim, iskustva pokazuju da se deca ne mogu "naterati“ da vole Crkvu, a liturgijski život, sa svim svojim simbolima, molitvama i ritmom, može delovati strano i nerazumljivo detetu koje prvi put dolazi u crkvu.
Međutim, na Instagram nalogu Srkve Svete Trojice u Ripnju, objašnjeno je kako bi dete trebalo uvesti u liturgijski odnosno crkveni život, a da to kod njega ne stvori otpor.
- Deca su oduvek, u svakom smislu, bila odraz svojih roditelja i ugledali se na njih. Zato je jako bitno da društvena sredina oko deteta bude povoljna za njegovo razvijanje. U ovom slučaju je jako bitno da roditelji žive liturgijskim životom, kako bi samo dete išlo njihovim stopama. Od najranijeg uzrasta, deca bi trebalo da znaju molitve kao što su Oče naš, Bogorodice Djevo i molitvu anđelu čuvaru pred spavanje. Deci se, takođe, trebaju čitati priče iz Starog i Novog zaveta, a vremenom će sami pokazati interesovanje za liturgijom, pričešćem, postom i molitvom. Uspeće u tome ukoliko njihovi roditelji budu istrajni u tome da dete živi liturgijskim životom - navedeno je.
Sve je transparentno i od neprocenjivih predmeta vas deli nekoliko milimetara stakla.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Sveti Jovan Lestvičnik je o požudi govorio kao o obmanjivačici čula, poroku koji ne priznaje granice, požaru koji se raspiruje dodirima, pogledima, mirisima i rečima.
Dok Zapad traži smisao u promenama i modernizaciji, mladići sa juga Sjedinjenih Američkih Država pronalaze duboku duhovnu slobodu i zajedništvo u drevnoj Crkvi koja čvrsto stoji na svetootačkim vrednostima i ne podleže prolaznim trendovima.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Pravoslavlje naglašava da roditelj treba da bude blizak detetu, ali ne i potčinjen.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Crkva zato uvek poziva roditelje da budu svesni svoje odgovornosti, jer se duhovni put deteta velikim delom gradi kroz njihove odluke, reči i dela.
Čovek koji zavidi ne raduje se ni sopstvenim darovima, jer mu pogled stalno luta ka onome što drugi imaju.
Pojam duhovnika često se pogrešno poistovećuje sa ispovednik.
Kroz priču o praocu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da je istinska snaga u postojanosti, hrabrosti i tihoj poslušnosti Božjoj volji.
Svetogorski starac otkriva zašto se čovek ne menja opomenom i šta je jedini put koji ostavlja trag
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Gogolj je kasnije i pisao o onome što se desilo na Krfu.
Nova odluka iz Kijeva otvorila je pitanje da li se kalendar pretvara u političko oruđe u trenutku dubokih društvenih lomova.
Od animiranog filma o Davidu i serija sa biblijskim motivima do novog ostvarenja Mela Gibsona o Vaskrsenju Hristovom, holivudski studiji sve više ulažu u filmove i serije inspirisane duhovnim vrednostima.