Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
Nekada su se, u mirisnim kuhinjama hercegovačkih domaćinstava, uoči nedelje i velikih praznika, u tišini jutra čuli samo koraci domaćice i šuštanje listova raštana koji se spremaju za japrak. To jelo, jednostavno po sastavu, a svečano po ukusu, okupljalo je porodicu oko stola, kao što se vernici okupljaju oko časnog hleba. U mladom listu raštana, nežno blanširanom i obavijenom toplinom ruku, krio se miris doma, dar polja i truda. Pre nego što poklopac lonca zatvori paru, kuvarica bi se tiho prekrstila, poveravajući Gospodu da jelo primi blagoslov.
Danas, iako ga moderni restorani nude kao egzotičan zalogaj, japrak i dalje nosi onu starinsku toplinu, mir i sećanje na dane kada se ukus merio ljubavlju, a vreme strpljenjem.
Sastojci:
500 g mlevenog mesa
30 mladih listova raštana
50 g pirinča
1 dl ulja
so i biber
freepik
Hercegovački japrak
Priprema:
Operite listove raštana, odsecite drške i zadebljanja, pa ih kratko blanširajte u vreloj vodi. Odmah ih prelijte hladnom vodom i ostavite da se ocede.
Skuvajte pirinač u razmeri: jedan deo pirinča i dva dela vode. U mleveno meso dodajte skuvan pirinač, posolite i pobiberite. Tom smesom napunite listove raštana i uvijte ih u sarmice. Poređajte sarmice u šerpu, prelijte uljem i dolijte vode toliko da ogreznu. Poklopite i kuvajte na tihoj vatri oko sat vremena. Poslužite uz kiselo mleko.
Savet:
Ako listovi raštana imaju debele žilice, lagano ih istanjite nožem kako bi se lakše savijali. Dobro sjedinite meso i pirinač kako bi smesa bila ujednačena i ravnomerno se skuvala. Nemojte previše čvrsto uvijati japrake, kako bi pirinač imao prostora da nabubri tokom kuvanja.
Donosimo recept iz zaboravljene knjige „Kosovske kuhinje“ za mirisni pilav od jagnjetine i suvog grožđa, koji spaja ukus detinjstva, domovine i tihe molitve uz ognjište.
Saznajte kako se priprema tradicionalna jagnjeća kapama sa spanaćem, koja budi nostalgiju za detinjstvom, bakinom kuhinjom i prazničnom tišinom pred ikonama.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
Nekada spas u siromašnim vremenima, danas neodoljivi zalogaj koji osvaja mirisom i ukusom – pogledajte korak po korak kako da ga spremite da svi traže još.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Nakon obimnih prazničnih obroka, ova lagana, kiselkasta supa donosi osveženje organizmu i spokoj duhu — a savršena je za upotrebu šarenih jaja koja su ostala posle vaskršnjeg tucanja.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.