KULINARSKI POVRATAK KORENIMA: Starinski recepti za savršenu čorbu od bundeve koja podseća na toplotu doma
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Postoje ukusi koji ne žive samo na trpezi, već i u sećanju — u starim, izbledelim sveskama naših baka, u pričama oko ognjišta i u mirisima koji se šapatom vraćaju iz detinjstva. Ćerviš je jedno od takvih jela: jednostavno, skromno, a opet bogato dušom i značenjem. Iako gotovo zaboravljen, ovaj gusti pileći sos sa belim lukom nosi dah starine i toplinu doma.
U različitim krajevima srpskih zemalja prave se različite varijacije ovog starinskog jela, a mi vam ovoga puta donosimo tradicionalni recept iz U Šumadije, gde je ćerviš bio omiljeno jelo za okrepljenje nakon napornog dana. Ćerviš je tiho svedočanstvo o ljubavi koja se meša varjačom i predaje s kolena na koleno.
Sastojci:
1 pileće belo meso
1 batak sa karabatakom
5 čenova belog luka
3 do 5 kašika brašna
1 l vode
So po ukusu
Biber po ukusu
Priprema:
U veću šerpu sipajte litar vode i stavite da provri. Dodajte pileće meso i kuvajte dok ne omekša.
Prohlađeno meso iscepkajte prstima. Nemojte koristiti nož – potrebna je vlaknasta tekstura koja se dobija cepkanjem rukom.
U tiganj sipajte malo ulja i lagano propržite sitno iseckan beli luk, sve dok ne zamiriše i dobije zlatnu boju.
Dodajte dve kašike brašna u luk i nastavite da mešate na tihoj vatri, dok se ne napravi blaga zaprška.
Polako dodajte bujon uz neprestano mešanje, dok ne dobijete gust sos. Po potrebi dodajte još brašna kako biste postigli željenu gustinu.
Posolite i pobiberite po ukusu, pa umešajte iscepkano pileće meso.
Dodir prošlosti i toplina sadašnjosti
Jedna starica iz srca Šumadije, poznata po tome što je ćerviš pravila „na sluh i osećaj“, govorila je da se najbolje zgusne kada se kuva u tišini. „Jer tada“, šaptala bi, „duša bolje sluša šta jelu treba.“ U toj jednostavnoj rečenici krije se mudrost mnogih domaćica koje su znale da toplina doma ne dolazi od peći, već iz srca koje sprema.
Ćerviš poslužite uz parče domaćeg hleba, po mogućstvu pečenog pod sačem, ili uz kuvani krompir. I obavezno u društvu – jer ovo jelo, koliko god bilo skromno, ne voli da se jede samo.
U svetu koji žuri, zaboravlja i prečesto preskače večeru sa voljenima, ćerviš nas podseća da postoji vrednost u vraćanju osnovama: toplom obroku, mirnom razgovoru i ljubavi koja se ne mora reći – jer se već nalazi u svakom zalogaju.
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Ove zlatne, mekane kuglice nisu samo hrana, već uspomena na porodična okupljanja, radost deljenja i neprolaznu toplinu domaće trpeze.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
Saznajte kako da pripremite jelo koje je nekada bilo nezaobilazno na slavskim trpezama i nedeljnim porodičnim ručkovima, a danas predstavlja pravo kulinarsko blago.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Ova tradicionalna pita sa mesom i sušenom ovčetinom krasila je nedeljne trpeze u planinskim domaćinstvima, šireći miris koji budi uspomene i donosi osećaj zajedništva.
Autentični recept iz Ohrida u kojem sporo kuvanje i pažljivo birani sastojci pretvaraju jednostavne namirnice u raskoš ukusa i mirisa koji vraćaju toplinu doma na trpezu.
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje.
Recept sa Svetе Gore pokazuje da prava slatka radost ne zahteva raskoš - spoj džema, oraha, suvog grožđa, agruma i posne čokolade stvara kolač koji tihu blagost pretvara u nezaboravan užitak.
Otkrijte kako se u Hilandaru priprema jelo koje spaja monahe i poklonike, i kako ga možete lako spremiti kod kuće u danima posta.
Jednostavan manastirski način pripreme, bez viška sastojaka i bez kulinarskih trikova, pokazuje kako skromna postna trpeza može biti zasitna i iznenađujuće bogata ukusom, čak i dan posle spremanja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Jednostavni sastojci i drevni trikovi manastirske kuhinje stvaraju poslasticu koja je aromatična i savršena za dane posta ili svakodnevno uživanje.
Dok se srednjovekovni junaci svojataju, život ćerke i unuka Đurađa Kastriotića svedoči o pravoslavnoj veri, srpskoj despotskoj lozi i svetosti koja ne pristaje na savremene interpretacije.