KULINARSKI POVRATAK KORENIMA: Starinski recepti za savršenu čorbu od bundeve koja podseća na toplotu doma
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Postoje ukusi koji ne žive samo na trpezi, već i u sećanju — u starim, izbledelim sveskama naših baka, u pričama oko ognjišta i u mirisima koji se šapatom vraćaju iz detinjstva. Ćerviš je jedno od takvih jela: jednostavno, skromno, a opet bogato dušom i značenjem. Iako gotovo zaboravljen, ovaj gusti pileći sos sa belim lukom nosi dah starine i toplinu doma.
U različitim krajevima srpskih zemalja prave se različite varijacije ovog starinskog jela, a mi vam ovoga puta donosimo tradicionalni recept iz U Šumadije, gde je ćerviš bio omiljeno jelo za okrepljenje nakon napornog dana. Ćerviš je tiho svedočanstvo o ljubavi koja se meša varjačom i predaje s kolena na koleno.
Sastojci:
1 pileće belo meso
1 batak sa karabatakom
5 čenova belog luka
3 do 5 kašika brašna
1 l vode
So po ukusu
Biber po ukusu
Priprema:
U veću šerpu sipajte litar vode i stavite da provri. Dodajte pileće meso i kuvajte dok ne omekša.
Prohlađeno meso iscepkajte prstima. Nemojte koristiti nož – potrebna je vlaknasta tekstura koja se dobija cepkanjem rukom.
U tiganj sipajte malo ulja i lagano propržite sitno iseckan beli luk, sve dok ne zamiriše i dobije zlatnu boju.
Dodajte dve kašike brašna u luk i nastavite da mešate na tihoj vatri, dok se ne napravi blaga zaprška.
Polako dodajte bujon uz neprestano mešanje, dok ne dobijete gust sos. Po potrebi dodajte još brašna kako biste postigli željenu gustinu.
Posolite i pobiberite po ukusu, pa umešajte iscepkano pileće meso.
Dodir prošlosti i toplina sadašnjosti
Jedna starica iz srca Šumadije, poznata po tome što je ćerviš pravila „na sluh i osećaj“, govorila je da se najbolje zgusne kada se kuva u tišini. „Jer tada“, šaptala bi, „duša bolje sluša šta jelu treba.“ U toj jednostavnoj rečenici krije se mudrost mnogih domaćica koje su znale da toplina doma ne dolazi od peći, već iz srca koje sprema.
Ćerviš poslužite uz parče domaćeg hleba, po mogućstvu pečenog pod sačem, ili uz kuvani krompir. I obavezno u društvu – jer ovo jelo, koliko god bilo skromno, ne voli da se jede samo.
U svetu koji žuri, zaboravlja i prečesto preskače večeru sa voljenima, ćerviš nas podseća da postoji vrednost u vraćanju osnovama: toplom obroku, mirnom razgovoru i ljubavi koja se ne mora reći – jer se već nalazi u svakom zalogaju.
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Ove zlatne, mekane kuglice nisu samo hrana, već uspomena na porodična okupljanja, radost deljenja i neprolaznu toplinu domaće trpeze.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
Nežne mesne loptice u kiselkastom sosu, nekada su se spremali pod sačem, a danas svojim mirisom i ukusom i dalje okupljaju porodicu oko stola – posebno na prvi dan Ramazanskog bajrama
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Ovaj stari specijalitet, napravljen od čvaraka i začina, nekada je bio nezaobilazan deo trpeze, a danas se vraća kao gurmanski hit koji spaja prošlost i sadašnjost.
Komadi uvijenih kora ređaju se uspravno, a hladan sirup dodaje se tek kada se kolač polako osuši u rerni; postoji i verzija sa tiritom, starinskom smesom od jaja i brašna.
Bez skupih sastojaka i dugog kuvanja, ova neobična poslastica bila je doručak u danima kada je bio dozvoljen beli mrs.
Recept koji su stari Srbi iz Like poneli sa sobom u Vojvodinu, a jednostavne namirnice pretvorili u obilan ručak iz rerne.
U ovim tradicionalnim, jednostavnim i ukusnim kolačima koji ostaju sveži više dana, podjednako uživaju i deca i odrasli.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Četvorodnevno putovanje obuhvatiće Pariz, Sen Deni, Lurd i Mec, gde će pontifik učestvovati na međureligijskom susretu, obratiti se državnicima i služiti misu u Katedrali Svetog Stefana.
Jednostavan čin pred palionicom povezan je sa molitvom za bolesne, one kojima je pomoć najpotrebnija i upokojene.