KULINARSKI POVRATAK KORENIMA: Starinski recepti za savršenu čorbu od bundeve koja podseća na toplotu doma
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Postoje ukusi koji ne žive samo na trpezi, već i u sećanju — u starim, izbledelim sveskama naših baka, u pričama oko ognjišta i u mirisima koji se šapatom vraćaju iz detinjstva. Ćerviš je jedno od takvih jela: jednostavno, skromno, a opet bogato dušom i značenjem. Iako gotovo zaboravljen, ovaj gusti pileći sos sa belim lukom nosi dah starine i toplinu doma.
U različitim krajevima srpskih zemalja prave se različite varijacije ovog starinskog jela, a mi vam ovoga puta donosimo tradicionalni recept iz U Šumadije, gde je ćerviš bio omiljeno jelo za okrepljenje nakon napornog dana. Ćerviš je tiho svedočanstvo o ljubavi koja se meša varjačom i predaje s kolena na koleno.
Sastojci:
1 pileće belo meso
1 batak sa karabatakom
5 čenova belog luka
3 do 5 kašika brašna
1 l vode
So po ukusu
Biber po ukusu
Priprema:
U veću šerpu sipajte litar vode i stavite da provri. Dodajte pileće meso i kuvajte dok ne omekša.
Prohlađeno meso iscepkajte prstima. Nemojte koristiti nož – potrebna je vlaknasta tekstura koja se dobija cepkanjem rukom.
U tiganj sipajte malo ulja i lagano propržite sitno iseckan beli luk, sve dok ne zamiriše i dobije zlatnu boju.
Dodajte dve kašike brašna u luk i nastavite da mešate na tihoj vatri, dok se ne napravi blaga zaprška.
Polako dodajte bujon uz neprestano mešanje, dok ne dobijete gust sos. Po potrebi dodajte još brašna kako biste postigli željenu gustinu.
Posolite i pobiberite po ukusu, pa umešajte iscepkano pileće meso.
Dodir prošlosti i toplina sadašnjosti
Jedna starica iz srca Šumadije, poznata po tome što je ćerviš pravila „na sluh i osećaj“, govorila je da se najbolje zgusne kada se kuva u tišini. „Jer tada“, šaptala bi, „duša bolje sluša šta jelu treba.“ U toj jednostavnoj rečenici krije se mudrost mnogih domaćica koje su znale da toplina doma ne dolazi od peći, već iz srca koje sprema.
Ćerviš poslužite uz parče domaćeg hleba, po mogućstvu pečenog pod sačem, ili uz kuvani krompir. I obavezno u društvu – jer ovo jelo, koliko god bilo skromno, ne voli da se jede samo.
U svetu koji žuri, zaboravlja i prečesto preskače večeru sa voljenima, ćerviš nas podseća da postoji vrednost u vraćanju osnovama: toplom obroku, mirnom razgovoru i ljubavi koja se ne mora reći – jer se već nalazi u svakom zalogaju.
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Ove zlatne, mekane kuglice nisu samo hrana, već uspomena na porodična okupljanja, radost deljenja i neprolaznu toplinu domaće trpeze.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Nakon obimnih prazničnih obroka, ova lagana, kiselkasta supa donosi osveženje organizmu i spokoj duhu — a savršena je za upotrebu šarenih jaja koja su ostala posle vaskršnjeg tucanja.
U vreme posta i prolećne obnove tela, ova jednostavna čorba iz narodnog predanja vraća nas ukorenjenim vrednostima i ukusima detinjstva. Starinski, proveren recept objašnjava kako korak po korak pripremiti najlekovitiju čorbu od koprive.
Pomalo zaboravljeni recept za jelo koje donosi miris domaće kuhinje i podseća nas na vrednosti porodice, ljubavi prema prirodi i jednostavnom životu. Prikladan obrok za siropusnu sedmicu, dok se pripremamo za početak Velikog posta.
Na mestu gde je hrana tiha molitva i dar Božiji, nastao je recept za obrok-salatu od pasulja crnog oka, komorača i avokada - laganu, posnu i prožetu smirenjem koje oplemenjuje svakodnevnu trpezu.
Kad se testo mesi srcem, a zlatna korica šapuće uspomene – otkrivamo vam starinski način pripreme najmekših pereca što mirišu na dom, sigurnost i ljubav.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Bez aditiva, veštačkih boja i pojačivača ukusa – uz pomoć blagodetnog sremuša pripremite jednostavan, ukusan i lekovit zalogaj koji jača organizam i okrepljuje dušu.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Mnoga deca u Beogradu, Nišu ili Novom Sadu nisu čula za Deževu i Miščiće. Vode ih na ekskurzije u Grčku i Tursku, a zaobilaze postojbinu Stefana Nemanje i Svetog Save, kazuje penzionisani profesor Mirko Popovac, koji svakodnevno prolazi pored ostataka Saborne crkve Nemanjića.
Na taj način će se obogatiti postojeći sportsko-rekreativni i turistički sadržaji i povećati ekonomska i ekološka konkurentnost opštine na turističkoj mapi Srbije.
Papa Aleksandar VI umro je najverovatnije otrovan, nakon oproštajne večere priređene u počast sina 6. augusta 1503.
Novim zakonom uređuje se i prosipanje pepela pokojnika, a mesto za prosipanje pepela propisivaće jedinice lokalne samouprave.
Obraćajući se rimokatoličkim i anglikanskim hodočasnicima, patrijarh Vartolomej govorio je o neostvarenim snovima ekumenskog dijaloga, nadajući se da će novi papa nastaviti putem jedinstva – iako većina pravoslavnih to ne vidi kao put koji vodi u pravcu istine.
Bolesni uvek mogu da se pričeste, jer kako se smatra, njihova duša traži i potrebuje isceljenje.