KULINARSKI POVRATAK KORENIMA: Starinski recepti za savršenu čorbu od bundeve koja podseća na toplotu doma
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Na krajnjem jugu Srbije, gde se mirisi i ukusi prepliću u savršenu harmoniju, jedno jelo zauzima posebno mesto u kulinarskom nasleđu Vranja. Samsa, skromna pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, predstavlja suštinu vranjske gastronomije i simbol je gostoprimstva i tradicije ovog kraja.
Još iz doba osmanske vladavine, samsa je bila neizostavan deo vranjske trpeze. Pripremana s ljubavlju i pažnjom, samsa je bila jelo za posebne prilike i uvažene goste. U starom Vranju, smatralo se da svaka devojka treba da zna da pravi samsu – veštinu koja je odražavala njenu posvećenost domu i sposobnost da ugodi porodici.
Danas, iako su vremena promenjena, samsa i dalje zauzima centralno mesto na vranjskoj trpezi. Mlade domaćice, poput dvadesetogodišnje Dorotee Vasilev, s ponosom nastavljaju tradiciju svojih baka, pripremajući ovu pitu na autentičan način. Dorotea je veštinu izrade samse naučila od svoje bake Đure, koja je decenijama prenosila tajne savršenog testa i tehnike razvlačenja kora. Za Doroteu, samsa nije samo jelo, već i veza s prošlošću i način da se očuva kulturni identitet njenog kraja.
Sastojci:
1 kg mekog brašna
Priprema:
U posudi pomešajte brašno i so, pa postepeno dodajte mlaku vodu, mešajući dok ne dobijete glatko testo srednje tvrdoće. Testo oblikujte u deset jednakih loptica. Svaku lopticu blago razvaljajte oklagijom, premažite uljem ili mašću i ostavite da odstoje 15 minuta.
Nakon odmora, svaku lopticu razvucite u tanku, gotovo providnu koru. Premažite je uljem, pa je pažljivo uvijte u rolnu. Rolne slažite u podmazan pleh, počevši od centra i formirajući oblik puža. Dok se pita peče, pomešajte kiselo mleko sa sitno seckanim ili izgnječenim belim lukom. Uživajte u autentičnom ukusu vranjske samse, pite koja spaja prošlost i sadašnjost u svakom zalogaju!
Ova jednostavna i mirisna čorba nije samo hrana – ona je simbol tradicije, topline i sreće, koja se prenosi iz generacije u generaciju. Ovaj stari specijalitet, napravljen od čvaraka i začina, nekada je bio nezaobilazan deo trpeze, a danas se vraća kao gurmanski hit koji spaja prošlost i sadašnjost. SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom. Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
1 kašičica soli
500 ml mlake vode
350 g ulja pomešanog sa kašikom svinjske masti (za premazivanje)
700 ml kiselog mleka
5 čenova belog luka

Pet minuta pre nego što je pita gotova, izvadite je iz rerne i ravnomerno prelijte mešavinom kiselog mleka i belog luka. Vratite je u rernu na još 5 minuta kako bi upila preliv. Pečenu samsu pokrijte čistom kuhinjskom krpom i ostavite da se prohladi pre serviranja.
KULINARSKI POVRATAK KORENIMA: Starinski recepti za savršenu čorbu od bundeve koja podseća na toplotu doma
ZABORAVLJENI DRAGULJ SRPSKE KUHINJE KOJI BUDI NOSTALGIJU: Šumadijski kavijar – ukus detinjstva koji se ne zaboravlja
ZABORAVLJENI RECEPT NAŠIH BAKA KOJI OSVAJA DUŠU I NEPCA: Bunarska pita je zbog jednog tajnog sastojka ukusnija od svih ostalih peciva
STARINSKA PITA NEOBIČNOG NAZIVA I OČARAVAJUĆEG UKUSA: Probajte kljukušu po tradicionalnom receptu iz bakinog kuvara
Ove zlatne, mekane kuglice nisu samo hrana, već uspomena na porodična okupljanja, radost deljenja i neprolaznu toplinu domaće trpeze.
Pomalo zaboravljeni recept za jelo koje donosi miris domaće kuhinje i podseća nas na vrednosti porodice, ljubavi prema prirodi i jednostavnom životu. Prikladan obrok za siropusnu sedmicu, dok se pripremamo za početak Velikog posta.
Nekada skromno jelo sa prazničnog stola, danas se poslužuje kao egzotičan specijalitet – donosimo originalni recept iz Hercegovine koji možete pripremiti kod kuće.
Saznajte kako se priprema tradicionalna jagnjeća kapama sa spanaćem, koja budi nostalgiju za detinjstvom, bakinom kuhinjom i prazničnom tišinom pred ikonama.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Ovo staro posno jelo često se tokom leta priprema za ostrošku bratiju, a od svega nekoliko sastojaka nastaje obrok koji se dugo pamti.
Jednostavan ručak, kuvan bez žurbe i luksuza, postaje simbol povratka starinskoj trpezi i ukusu koji je hranio generacije u danima posta i svakodnevice.
Miris detinjstva i jednostavnih sastojaka koji su u domaćinstvima nekada stvarali najlepše slatke trenutke, bez mnogo truda.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Protojerej-stavrofor Vojislav Bilbija opisuje susret sa starcem na Svetoj gori, u kojem su bol, upozorenja i neobični događaji oblikovali jedno od najintenzivnijih sećanja u njegovom životu.
Jednostavan recept iz rerne koji spaja blage začine i pun ukus, idealan za dane posta na ulju i brz, zdrav obrok koji se lako uvodi u svakodnevnu trpezu.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.