U OVOM SLUČAJU BOG NEĆE USLIŠITI NI JEDNU MOLITVU: Sveti Nikolaj objasnio kad se uzalud obraćamo Gospodu
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Sveti Pamfil i Porfirije i ostalih deset mučenika su ranohrišćanski svetitelji i mučenici koji su zajedno postradali u vreme cara Dioklecijana 309. godine.
SPC danas slavi Svete mučenike Pamfila, Porfirija i drugih deset mučenika.
Sveti Pamfil i Porfirije i ostalih deset mučenika su ranohrišćanski svetitelji i mučenici koji su zajedno postradali u vreme cara Dioklecijana 309. godine.
Prvi od njih, Pamfil, bio je prezviter crkve u Kesariji Palestinskoj, veoma učen čovek koji je, ispravio tekst Novog zaveta od grešaka raznih prepisivača; sam je prepisivao ovu knjigu i davao je onima koji su je želeli.
Drugi je bio bi đakon Valent, star godinama i obdaren mudrošću. On je bi odličan poznavalac Svetog pisma i znao ga je napamet.
Treći bi Pavle, častan i ugledan muškarac, koji je jednom već bacan u oganj za Isusa Hrista.
Uz njih, još petorica braće, rodom iz Misira. Oni su se vraćali sa izdržavanja kazne, iz rudnika Kilikijskih u svoju otadžbinu, no na kapiji grada Kesarije rekoše da su hrišćani, zbog čega dođoše pred sud. Na pitanje kako im je ime, rekoše: "Neznabožačka imena koja nam je majka dala, odbacili smo i nazvali smo se Ilija, Isaija, Jeremija, Samuil i Danilo“. Na pitanje, odakle su, rekoše: "Iz Gornjeg Jerusalima“.
Svi su bili posečeni, a posle njih odmah je postradao i mladić Porfirije, koji je zatražio njihova tela kako bi ih časno sahranio.
Pogubljen je bio i Selevkije, "koji priđe i poljubi mučenike pre nego mač pade na glavu njihovu". Selevkije je pre toga bio oficir. Još i starac Teodul, sluga rimskog sudije, koji pri sprovodu poljubi jednoga mučenika.
Najzad i Julijan, koji "mrtva tela mučenička celivaše i hvaljaše ih".
Trudi se i jačaj veru u sebi. Vremenom ćeš osetiti potrebu za molitvom, govorio je Sveti Nikolaj.
Predanje kaže da je prepodobni Aksentije bio veoma bogati vlastelin u Carigradu u vreme cara Teodosila Mlađeg. Ipak, u jednom trenutku rešio je da to sve odbaci - zamonašio se i potpuno povukao iz javnog života.
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
Kako je apostol Pavle i Filimona ranije bio priveo pravoj veri, on je uspeo da izmiri Filimona i Onisima, gospodara i roba, napisavši naročitu poslanicu Filimonu, jedan od najdirljivijih pisanih sastava koji uopšte postoje u Svetom pismu.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Kada je sredina agresivna, dečija psiha se jednostavno lomi, kaže otac Valerije
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog sveštenomučenika Kiprijana. Katolička crkva proslavlja Svete anđele čuvare. Jevreji obeležavaju Hošana Raba, dok muslimani danas nemaju veliki praznik.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
Na kraju otac Bojan upozorava da stalno pucanje zbog sitnica ne može biti način života.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.