ISTINA SE UVEK MOŽE SAOPŠTITI, ALI SAMO NA JEDAN NAČIN: Pouka Svetog Filareta Moskovskog koju svi uvek treba da imamo na umu
Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas
Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude, isticao je starac Konstantin Abhazijski,
U savremenom društvu, iako se tolerancija smatra ključnom vrednošću, ljudi se često suočavaju s osuđivanjem, kako od strane svojih bližnjih, tako i od šire društvene zajednice. Mnogi smatraju da imaju pravo da donose sudove o postupcima drugih.
Hrišćanska tradicija jasno naglašava da je osuda greh, jer jedini pravi sudija ljudskih dela je Bog. Prema učenjima Svetog Pisma, Isus Hristos ističe da osuda nije u Božijoj volji i da nije ispravno suditi druge.
Na to je ukazivao i Starac Konstantin Abhazijski, koji je rekao da je "ad pun revnitelja"
- Ad je bio pun revnitelja. A zašto? Zato što su osuđivali, i nisu imali saosećanja za druge ljude. I zbog toga je prema rečima Nila Mirotočivog, onaj koji osuđuje brata gori od demona. Osuđivanje odgoni blagodat Svetog duha, i taj čovek čini tri puta više zla. I na drugom mestu je još rečeno da onaj koji osuđuje bližnjega je antihrist, zbog toga što zauzima presto Hrista sudije, koji je jedini pravedan sudija. I zbog toga onaj koji osuđuje ovako rasuđuje: "Ovima je potrebno to, a ovima - ovo. Ovi treba da se predaju anatemi, a ovi drugi - ovome, a treći - nečemu trećem ". I zbog toga on već sudi zauzimajući Hristov presto, koji je jedini istiniti i pravedni sudija.
Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas
Post je podvig, treba da se odreknemo ružih reči, dela i misli, ali treba da se odreknemo i neke hrane, kaže otac Aleksandar.
Na II vaseljenskom saboru, upravo je ovaj svetac kao svog naslednika postavio Grigorija Bogoslova na carigradskom patrijarškom prestolu, zađakonio je Vasilija Velikog i krstio Jovana Zlatousta.
Iako se veruje da je krštenje nužno za ulazak u Božju zajednicu, Crkva priznaje da postoje posebni slučajevi, kao što su smrt ili nepostojanje mogućnosti da se dete krsti pre nego što umre, te se u tim situacijama sve prepušta Božjoj milosti.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Treba da znamo da krsna slava nije ručak niti trpeza, već molitveno proslavljanje našeg svetitelja, naglašava sveštenik.
Jerej Igor Gurčenkov stradao je u saobraćajnoj nesreći, a vest o njegovoj smrti izazvala je šok i duboku tugu među vernicima parohije Svetog arhangela Mihaila u Getingenu.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.