Prema hrišćanstvu jedini sudija je Bog i zato se na osudu gleda kao na veliki greh.
I Isus Hristos je upozoravao: "Ne sudite da vam se ne bi sudilo", ukazujući da niko nije bezgrešan i da sve ono što radimo drugima može poslužiti kao merilo koje se može primeniti i na nas same.
To, naravno, ne znači da ne treba govoriti istini i ukazivati ljudima, posebno svojim bližnjima, kada skrenu sa Božjeg puta.
Sveti Filaret Moskovski čak je govorio da je dobro govoriti istinu i dao i smernicu kako nekome možemo ukazati da greši, ali opet da ga ne ukorimo.
"Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas. Ali, to treba činiti tako da ne osuđujemo bližnjeg, da se ne ponosimo i ne uzdižemo kao neko ko možda bolje od drugih poznaje istinu. Pored toga, potrebno je da znamo ljude i događaje, da se ne bi dogodilo da umesto istine kažemo ukor i da umesto mira i krotosti, načinimo neprijateljstvo i štetu".
Ovaj zajednički praznik ustanovljen je u XI veku za vreme cara Aleksija Komnena, kada se povela polemika o tome ko je od njih trojice svetitelj.
U slučaju kada smo zalepljeni za strasti i želimo ih, ali hoćemo i božansku blagodat, tada se dešava strašni sukob u nama.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Nisu bili braća po krvi, ali su bili braća po duhu.