MOŽEMO LI SE MOLITI LEŽEĆI ILI SEDEĆI! Ruski vladika dao i više nego jasan odgovor
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije, kaže sveštenik.
Smrt je prema pravoslavlju "velika tajna” prelaska čoveka iz ovozemaljskog privremenog života u večnost.
Po svom izlasku iz tela ljudska duša dospeva u nove životne uslove. Ona po svojoj volji već ne može da izmeni svoje stanje, kako je to bilo za života na zemlji. I ovde najveći značaj dobija duboka duhovna veza umrlog čoveka sa Crkvom, koja nastavlja da brine o njemu kao i u životu.
Jedan sveštenik Krasnojarske eparhije Ruske pravoslavne crkve objasnio je kako se pravilno sahranjuje upokojeni prema pravoslavnim običajima.
- Živi članovi Crkve pripremaju telo upokojenog hrišćanina za pogreb i mole se za upokojenje njegove duše. Čin opela je zaupokojeno bogosluženje, koje se nad upokojenim služi samo jednom. U tome je njegova suštinska razlika od drugih zaupokojenih službi, koje mogu da se služe više puta kao što su, primera radi parastosi, litije... - priča sveštenik.
On kaže da se suština opela, kao i svakog drugog zaupokojenog Bogosluženja, sastoji u molitvi za upokojene.
- Prema rečima sveštenika Pavla Florenskog, “samo učenje Crkve o neophodnosti molitvi za umrle i dobrih dela ne treba shvatati samo u smislu molitve za njih, već i bukvalno za njih, umesto njih, kada živi umrlima privremeno daju svoja usta, svoje ruke, svoje životne mogućnosti i čak i svoje srce i um”. Čin opela ima za cilj da duši upokojenog donese duhovnu korist - objašnjava on i nastavlja:
- Sveštenik može da služi opelo bilo kod kuće, u uskom porodičnom krugu, ili u Crkvi, ili direktno na grobu – to zavisi od želje pokojnikovih bližnjih. U svakom slučaju opelo će odgovarati crkvenim kanonima. Ali, najbolje je da se ono služi u Crkvi. U današnje vreme na nekim grobljima postoje Crkve ili kapele, gde se svaki dan mogu služiti opela.
On kaže da rođaci ili bliski ljudi upokojenog zakazuju opelo direktno u Crkvi u mestu stanovanja ili u mestu pogreba. Da ne bi došlo do nesporazuma, tu važnu stvar ne treba prepustiti posrednicima.
- Treba znati da svi crkveni predmeti koji su neophodni za opelo (krst, sveće...) treba da budu osvećeni u Crkvi. Njih ne treba kupovati u nekim pogrebnim službama koje nemaju nikakve veze sa Crkvom i koje trguju sa tom robom bez specijalne dozvole za to - naglašava on i dodaje:
- Dokument koji daje pravo na trgovinu crkvenim predmetima je zvanični blagoslov trenutnog arhijereja. Ukoliko prodavac iz prodavnice pogrebnih usluga odbija da pokaže kupcu taj dokument, znači da on nema pravo da trguje crkvenim predmetima i bolje da se uzdrži od kupovine. Kupujući osvećene predmete vi pomažete Crkvi, a u protivnom pomažete ljudima koji se skrivaju iza imena Crkve s ciljem zarade - zaključuje sveštenik.
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve. Njene mošti i grob nalaze se u Petrogradu, u maloj kapeli na Smolenskom groblju. Matuška Olga je bila poznata po svojoj empatiji i brizi za one koji su pretrpeli zlostavljanje svih vrsta, posebno seksualno. Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
MOŽEMO LI SE MOLITI LEŽEĆI ILI SEDEĆI! Ruski vladika dao i više nego jasan odgovor
DANAS JE PREPODOBNA KSENIJA PETROGRADSKA: Posle smrti muža obukla njegovo odelo i 45 godina provela u jurodivom podvigu
SEVERNA AMERIKA DOBILA PRVU PRAVOSLAVNU SVETITELJKU: Ko je Matuška Olga i kako se na dan njene sahrane otopio led na Aljasci
NEĆEMO SVI POMRETI, ALI NEĆEMO VIŠE NI BITI ISTI! Vladika Danilo o životu posle Drugog Hristovog dolaska
Što se tiče stava crkve oko sahrane pokojnika, za nju su najvažniji žito, vino i sam čin opela.
Čim se čovek na samrtnoj postelji počne razdvajati sa dušom, priprema se sveća koja se pali, i stavlja iznad njegove glave, ili mu se stavi u ruke.
Po hrišćanskom verovanju, smrt je prelazak iz ovozemaljskog privremenog života u nebeski večni život. i zato se svaki vernik celoga svoga života priprema za taj prelazak
Teolog Aleksandar Đurđević je objasnio da se stav naše Crkve prema kremiranju jasan i izvodi se iz zaključka koji nalazimo kod patrijarha Pavla.
Prema hrišćanskom shvatanju, jedini pravedni sudija jeste Bog.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Eksplozija se čula u blizini rimokatoličke crkve u glavnom gradu Ugande, javili su lokalni mediji.
U neposrednoj blizini čuvenog zamka i Malkoč-begove džamije, ova crkva čuva arhitektonske vrednosti i istorijska sećanja, i svedoči o duhovnoj snazi i istrajnosti srpske zajednice koja vekovima neguje veru i identitet u mađarskoj Baranji.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Car Konstantin je 313. godine Milanskim ediktom ukinuo progon hrišćana i priznao hrišćanstvo.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.