Pred smiraj svog ovozemaljskog života, monahinja je ostavila poruku koja je rasplakala sestrinstvo manastira. Simbolika njenog čina nosi snažnu poruku o veri, nadi i onome što dolazi posle…
Po ljudskim merilima, život mlade monahinje bio je surov sudija – lekari su joj saopštili da joj preostaju još samo tri meseca na ovom svetu. Ali, ispunjena verom, ovu vest nije doživela kao kraj, već kao trenutak prelaska u ono što je istinski važno. Umesto straha, u njenom srcu nastanili su se smirenost i potreba da ostavi poruku koja će drugima doneti utehu i nadu.
Odlučila je da sredi sve što je zemaljsko pre nego što pođe putem večnosti. Pozvala je igumaniju da joj saopšti svoje poslednje želje: koje pesme da odjekuju na njenom ispraćaju, koje biblijske stihove da govornik naglasi u besedi, u kojoj odeći da počiva. A onda se setila još nečega, što joj je bilo najvažnije.
Shutterstock
Ilustracija
– Ima još jedna stvar – rekla je tiho, ali sa osmehom punim unutrašnjeg sjaja.
– Šta je to? – upita je igumanija.
– Ovo je jako važno – nastavila je mlada sestra. – Želim da mi u desnu ruku stavite viljušku.
Iskusna igumanija pogledala ju je s blagim iznenađenjem.
– To vas je iznenadilo, zar ne? – upita monahinja.
– Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtevom – priznala je igumanija.
Mlada sestra joj tada ispriča priču koju je još kao dete čula od svoje bake:
– Moja baka govorila mi je da uvek, kada se sa stola sklanja glavno jelo, treba sačuvati viljušku. Jer tek dolazi nešto najbolje – sočna torta, ukusan kolač, nešto što će ulepšati završetak obroka. Otada sam to shvatila i na dubljem nivou – kada Bog nešto oduzme, On već sprema nešto bolje. Zato bih volela da se ljudi, kad me budu videli s viljuškom u ruci, zapitaju: "Šta ovo znači?" Tada ću im poručiti – zadržite svoje viljuške, jer najbolje tek dolazi.
Shutterstock
Ilustracija
Oči igumanije ispunile su se suzama dok je grlila ovu mudru dušu na rastanku. Znala je da je ovo možda poslednji put da je vidi u ovome svetu, ali istovremeno je bila svesna da je ova mlada sestra dublje i jasnije razumela večnost od mnogih starijih i iskusnijih.
Ljudi su prolazili pored njenog kovčega i videli je odevenu u skromnu crnu mantiju, s viljuškom u desnoj ruci. I uvek iznova, igumanija bi začula pitanje:
– Šta znači ova viljuška?
A ona bi se svaki put blago osmehnula.
Tokom pogrebnog govora, ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno pre njene smrti. I objasnila im je značenje tog simbola. Znala je da niko od prisutnih neće otići ravnodušan.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Priča o bludnom sinu, poznata i kao priča o izgubljenom sinu, jedna je od najpoznatijih Isusovih priča i govori o mlađem sinu koji od oca uzima svoj deo imanja i onda ga gubi zbog rasipnog života.
Da li zaista čekamo Stvoritelja ili smo, poput nesmotrenih stanovnika grada, uvereni da danas nije taj dan? Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za sredu Sedmice bludnog sina podseća nas na reči Svetog Pisma i ukazuje na opasnost duhovne uspavanosti.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Kristina je radila na važnim pozicijama, a onda je život krenuo sasvim drugim tokom – rodila je sina sa autizmom i potpuno mu se posvetila. Umesto kancelarije i karijere, izabrala je borbu, veru i neprekidno traganje za odgovorima.
Na bojištu kod Bitolja, gde se odvijala jedna od najkrvavijih bitaka Prvog balkanskog rata, jedna majka je tragala za detetom. Kada ga je pronašla, suočila se sa jezivom istinom – i pitanjem koje je promenilo sve: „Da li postoji vaskrsenje mrtvih?“
Snažne reči Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog o pogrešnom osloncu i veri koja ide dalje od kraja otvaraju pitanje koje mnogi izbegavaju - šta ostaje kada se sve na šta računaš sruši.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
Pravoslavna crkva danas se molitveno seća ovog velikog mučenika, čiji život svedoči o tome da vera ne sme da se napusti ni pred najvećim pretnjama i stradanjima.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.