Duhovna riznica 13.02.2025 | 11:39

“OBAVEZNO ME SAHRANITE S VILJUŠKOM U RUCI!”: Poslednja želja mlade monahinje šokirala je sve

Autor: Saša Tošić
“OBAVEZNO ME SAHRANITE S VILJUŠKOM U RUCI!”: Poslednja želja mlade monahinje šokirala je sve
Shutterstock

Pred smiraj svog ovozemaljskog života, monahinja je ostavila poruku koja je rasplakala sestrinstvo manastira. Simbolika njenog čina nosi snažnu poruku o veri, nadi i onome što dolazi posle…

Po ljudskim merilima, život mlade monahinje bio je surov sudija – lekari su joj saopštili da joj preostaju još samo tri meseca na ovom svetu. Ali, ispunjena verom, ovu vest nije doživela kao kraj, već kao trenutak prelaska u ono što je istinski važno. Umesto straha, u njenom srcu nastanili su se smirenost i potreba da ostavi poruku koja će drugima doneti utehu i nadu.

Odlučila je da sredi sve što je zemaljsko pre nego što pođe putem večnosti. Pozvala je igumaniju da joj saopšti svoje poslednje želje: koje pesme da odjekuju na njenom ispraćaju, koje biblijske stihove da govornik naglasi u besedi, u kojoj odeći da počiva. A onda se setila još nečega, što joj je bilo najvažnije.

Shutterstock
Ilustracija

– Ima još jedna stvar – rekla je tiho, ali sa osmehom punim unutrašnjeg sjaja.

– Šta je to? – upita je igumanija.

– Ovo je jako važno – nastavila je mlada sestra. – Želim da mi u desnu ruku stavite viljušku.

Iskusna igumanija pogledala ju je s blagim iznenađenjem.

– To vas je iznenadilo, zar ne? – upita monahinja.

– Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtevom – priznala je igumanija.

Mlada sestra joj tada ispriča priču koju je još kao dete čula od svoje bake:

– Moja baka govorila mi je da uvek, kada se sa stola sklanja glavno jelo, treba sačuvati viljušku. Jer tek dolazi nešto najbolje – sočna torta, ukusan kolač, nešto što će ulepšati završetak obroka. Otada sam to shvatila i na dubljem nivou – kada Bog nešto oduzme, On već sprema nešto bolje. Zato bih volela da se ljudi, kad me budu videli s viljuškom u ruci, zapitaju: "Šta ovo znači?" Tada ću im poručiti – zadržite svoje viljuške, jer najbolje tek dolazi.

Shutterstock
Ilustracija

Oči igumanije ispunile su se suzama dok je grlila ovu mudru dušu na rastanku. Znala je da je ovo možda poslednji put da je vidi u ovome svetu, ali istovremeno je bila svesna da je ova mlada sestra dublje i jasnije razumela večnost od mnogih starijih i iskusnijih.

Ljudi su prolazili pored njenog kovčega i videli je odevenu u skromnu crnu mantiju, s viljuškom u desnoj ruci. I uvek iznova, igumanija bi začula pitanje:

– Šta znači ova viljuška?

A ona bi se svaki put blago osmehnula.

Tokom pogrebnog govora, ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno pre njene smrti. I objasnila im je značenje tog simbola. Znala je da niko od prisutnih neće otići ravnodušan.

I bila je u pravu.