Pred smiraj svog ovozemaljskog života, monahinja je ostavila poruku koja je rasplakala sestrinstvo manastira. Simbolika njenog čina nosi snažnu poruku o veri, nadi i onome što dolazi posle…
Po ljudskim merilima, život mlade monahinje bio je surov sudija – lekari su joj saopštili da joj preostaju još samo tri meseca na ovom svetu. Ali, ispunjena verom, ovu vest nije doživela kao kraj, već kao trenutak prelaska u ono što je istinski važno. Umesto straha, u njenom srcu nastanili su se smirenost i potreba da ostavi poruku koja će drugima doneti utehu i nadu.
Odlučila je da sredi sve što je zemaljsko pre nego što pođe putem večnosti. Pozvala je igumaniju da joj saopšti svoje poslednje želje: koje pesme da odjekuju na njenom ispraćaju, koje biblijske stihove da govornik naglasi u besedi, u kojoj odeći da počiva. A onda se setila još nečega, što joj je bilo najvažnije.
Shutterstock
Ilustracija
– Ima još jedna stvar – rekla je tiho, ali sa osmehom punim unutrašnjeg sjaja.
– Šta je to? – upita je igumanija.
– Ovo je jako važno – nastavila je mlada sestra. – Želim da mi u desnu ruku stavite viljušku.
Iskusna igumanija pogledala ju je s blagim iznenađenjem.
– To vas je iznenadilo, zar ne? – upita monahinja.
– Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtevom – priznala je igumanija.
Mlada sestra joj tada ispriča priču koju je još kao dete čula od svoje bake:
– Moja baka govorila mi je da uvek, kada se sa stola sklanja glavno jelo, treba sačuvati viljušku. Jer tek dolazi nešto najbolje – sočna torta, ukusan kolač, nešto što će ulepšati završetak obroka. Otada sam to shvatila i na dubljem nivou – kada Bog nešto oduzme, On već sprema nešto bolje. Zato bih volela da se ljudi, kad me budu videli s viljuškom u ruci, zapitaju: "Šta ovo znači?" Tada ću im poručiti – zadržite svoje viljuške, jer najbolje tek dolazi.
Shutterstock
Ilustracija
Oči igumanije ispunile su se suzama dok je grlila ovu mudru dušu na rastanku. Znala je da je ovo možda poslednji put da je vidi u ovome svetu, ali istovremeno je bila svesna da je ova mlada sestra dublje i jasnije razumela večnost od mnogih starijih i iskusnijih.
Ljudi su prolazili pored njenog kovčega i videli je odevenu u skromnu crnu mantiju, s viljuškom u desnoj ruci. I uvek iznova, igumanija bi začula pitanje:
– Šta znači ova viljuška?
A ona bi se svaki put blago osmehnula.
Tokom pogrebnog govora, ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno pre njene smrti. I objasnila im je značenje tog simbola. Znala je da niko od prisutnih neće otići ravnodušan.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Priča o bludnom sinu, poznata i kao priča o izgubljenom sinu, jedna je od najpoznatijih Isusovih priča i govori o mlađem sinu koji od oca uzima svoj deo imanja i onda ga gubi zbog rasipnog života.
Da li zaista čekamo Stvoritelja ili smo, poput nesmotrenih stanovnika grada, uvereni da danas nije taj dan? Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za sredu Sedmice bludnog sina podseća nas na reči Svetog Pisma i ukazuje na opasnost duhovne uspavanosti.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jevtimija Velikog po starom, odnosno Sretenje Gospodnje po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Prikazanje Gospodnje, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Kroz tumačenje jevanđelske priče o cariniku i fariseju, sveštenik Sabornog hrama u Baru pozvao je verni narod da se pripremi za uzdržanje u srcu, a ne samo u spoljašnjim oblicima.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Kristina je radila na važnim pozicijama, a onda je život krenuo sasvim drugim tokom – rodila je sina sa autizmom i potpuno mu se posvetila. Umesto kancelarije i karijere, izabrala je borbu, veru i neprekidno traganje za odgovorima.
Priča igumanije manastira Sokolica, izgovorena pred vernicima u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju, ostaje trajno podsećanje na snagu vere u večni život.
Na bojištu kod Bitolja, gde se odvijala jedna od najkrvavijih bitaka Prvog balkanskog rata, jedna majka je tragala za detetom. Kada ga je pronašla, suočila se sa jezivom istinom – i pitanjem koje je promenilo sve: „Da li postoji vaskrsenje mrtvih?“
Kroz tumačenje jevanđelske priče o cariniku i fariseju, sveštenik Sabornog hrama u Baru pozvao je verni narod da se pripremi za uzdržanje u srcu, a ne samo u spoljašnjim oblicima.
Šta stoji iza sedmice u kojoj se ukidaju uobičajeni dani posta i kako ovaj liturgijski „predah“ zapravo priprema čoveka za najzahtevniji duhovni period u godini.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Sve više mladih u Sjedinjenim Državama okreće se drevnom crkvenom predanju, tražeći jasnoću učenja, duhovnu stabilnost i zajednicu koja nudi smisao umesto isprazne forme.
Starinska poslastica sa jabukama, zapisana rukom žena koje su znale kako se ista radost priprema i u mrsu i u danima uzdržanja, bez žurbe i bez suvišnih ukrasa.