Pred smiraj svog ovozemaljskog života, monahinja je ostavila poruku koja je rasplakala sestrinstvo manastira. Simbolika njenog čina nosi snažnu poruku o veri, nadi i onome što dolazi posle…
Po ljudskim merilima, život mlade monahinje bio je surov sudija – lekari su joj saopštili da joj preostaju još samo tri meseca na ovom svetu. Ali, ispunjena verom, ovu vest nije doživela kao kraj, već kao trenutak prelaska u ono što je istinski važno. Umesto straha, u njenom srcu nastanili su se smirenost i potreba da ostavi poruku koja će drugima doneti utehu i nadu.
Odlučila je da sredi sve što je zemaljsko pre nego što pođe putem večnosti. Pozvala je igumaniju da joj saopšti svoje poslednje želje: koje pesme da odjekuju na njenom ispraćaju, koje biblijske stihove da govornik naglasi u besedi, u kojoj odeći da počiva. A onda se setila još nečega, što joj je bilo najvažnije.
Shutterstock
Ilustracija
– Ima još jedna stvar – rekla je tiho, ali sa osmehom punim unutrašnjeg sjaja.
– Šta je to? – upita je igumanija.
– Ovo je jako važno – nastavila je mlada sestra. – Želim da mi u desnu ruku stavite viljušku.
Iskusna igumanija pogledala ju je s blagim iznenađenjem.
– To vas je iznenadilo, zar ne? – upita monahinja.
– Pa, da budem iskrena, zbunjena sam ovim zahtevom – priznala je igumanija.
Mlada sestra joj tada ispriča priču koju je još kao dete čula od svoje bake:
– Moja baka govorila mi je da uvek, kada se sa stola sklanja glavno jelo, treba sačuvati viljušku. Jer tek dolazi nešto najbolje – sočna torta, ukusan kolač, nešto što će ulepšati završetak obroka. Otada sam to shvatila i na dubljem nivou – kada Bog nešto oduzme, On već sprema nešto bolje. Zato bih volela da se ljudi, kad me budu videli s viljuškom u ruci, zapitaju: "Šta ovo znači?" Tada ću im poručiti – zadržite svoje viljuške, jer najbolje tek dolazi.
Shutterstock
Ilustracija
Oči igumanije ispunile su se suzama dok je grlila ovu mudru dušu na rastanku. Znala je da je ovo možda poslednji put da je vidi u ovome svetu, ali istovremeno je bila svesna da je ova mlada sestra dublje i jasnije razumela večnost od mnogih starijih i iskusnijih.
Ljudi su prolazili pored njenog kovčega i videli je odevenu u skromnu crnu mantiju, s viljuškom u desnoj ruci. I uvek iznova, igumanija bi začula pitanje:
– Šta znači ova viljuška?
A ona bi se svaki put blago osmehnula.
Tokom pogrebnog govora, ispričala je prisutnima o razgovoru koji je vodila sa sestrom neposredno pre njene smrti. I objasnila im je značenje tog simbola. Znala je da niko od prisutnih neće otići ravnodušan.
Mati Minodora (Ružić) poziva verni narod da zajedničkim snagama izgrade prvu svetinju u opštini Foča, koja će postati simbol duhovne snage i zajedništva.
Priča o bludnom sinu, poznata i kao priča o izgubljenom sinu, jedna je od najpoznatijih Isusovih priča i govori o mlađem sinu koji od oca uzima svoj deo imanja i onda ga gubi zbog rasipnog života.
Da li zaista čekamo Stvoritelja ili smo, poput nesmotrenih stanovnika grada, uvereni da danas nije taj dan? Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za sredu Sedmice bludnog sina podseća nas na reči Svetog Pisma i ukazuje na opasnost duhovne uspavanosti.
Oni koji su bili nižeg rasta vaskrsnuće kao nešto viši, oni koji su bili višeg, kao niži, tako da ćemo po vaskrsenju svi biti iste visine i pošto ćemo moći da prolazimo kroz čvrstu materiju, moći ćemo da se prožimamo.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 21. nedelju po Duhovima vodi nas kroz vreme i svetinje, pozivajući na molitvu, samopregled i svesnost darova koje primamo svaki dan.
Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
U Sabornom hramu u Novom Sadu služena je sveta liturgija i parastos svim upokojenim pravoslavnim hrišćanima, a posebno postradalima u tragičnom događaju na Železničkoj stanici prošle godine.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Kristina je radila na važnim pozicijama, a onda je život krenuo sasvim drugim tokom – rodila je sina sa autizmom i potpuno mu se posvetila. Umesto kancelarije i karijere, izabrala je borbu, veru i neprekidno traganje za odgovorima.
Priča igumanije manastira Sokolica, izgovorena pred vernicima u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju, ostaje trajno podsećanje na snagu vere u večni život.
Na bojištu kod Bitolja, gde se odvijala jedna od najkrvavijih bitaka Prvog balkanskog rata, jedna majka je tragala za detetom. Kada ga je pronašla, suočila se sa jezivom istinom – i pitanjem koje je promenilo sve: „Da li postoji vaskrsenje mrtvih?“
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 21. nedelju po Duhovima vodi nas kroz vreme i svetinje, pozivajući na molitvu, samopregled i svesnost darova koje primamo svaki dan.
Sezona slava u Srbiji donosi i pitanje koje mnogi vernici svake godine postavljaju – da li se slobodan dan "prenosi" ako krsna slava padne u subotu ili nedelju? Evo jasnog odgovora prema zakonu i crkvenoj tradiciji.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ove subote pravoslavni vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u hramovima i na grobljima da upale sveće i pomole se za svoje preminule, verujući da molitva spaja žive i upokojene u ljubavi Hristovoj.
U besedi za 21. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da samo Bog ostaje živ i krepak, a da svaka duša prepoznaje tu istinu u sopstvenoj žeđi.