Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Postoje jela koja nisu samo hrana, već i uspomena, sećanje i tiha molitva za ognjišta naših predaka. Jedno od takvih jela jeste rinštajh – gusta čorba ili ragu koji su seljaci u srpskim krajevima spremali u hladnim danima, kada je toplina lonca bila jednaka toplini doma.
U pravoslavnoj tradiciji, gde je svako okupljanje za trpezom više od običnog obedovanja, rinštajh je nosio posebnu simboliku. Bio je to obrok koji se kuvao polako i strpljivo, dok se oko stola okupljala porodica, prizivajući mir i zahvalnost Bogu za darove zemlje i ruku koje rade.
Seljačko jelo sa dubokim korenima
Rinštajh spaja ono što srpsko selo oduvek daje: meso iz dvorišta i povrće iz bašte. Njegova jednostavnost krije bogatstvo ukusa i priču o skromnosti – da se od malo napravi mnogo i da se od svakodnevnih sastojaka stvori jelo koje hrani i telo i dušu.
U mnogim domovima, rinštajh se kuvao nedeljom ili nakon velikih poslova u polju, kada je bilo potrebno jelo koje jača i daje snagu. Zato ga i danas mnogi doživljavaju kao pravu seosku utehu i miris detinjstva.
Sastojci:
500 g svinjetine ili govedine
4 krompira
2 šargarepe
2 glavice crnog luka
2 čena belog luka
1 lovorov list
so i biber po ukusu
vezica svežeg peršuna
voda ili bujon (da pokrije sastojke)
shutterstock.com/Olga Miltsova
Staro srpsko seljačko jelo rinštajh u različitim krajevima ima različite nazive
Priprema:
Meso isecite na kocke i propržite u velikom loncu zajedno sa sitno seckanim crnim i belim lukom, dok ne dobije zlatnu boju. Dodajte krompir i šargarepu isečene na kocke i kratko prodinstajte. Ubacite lovorov list, posolite, pobiberite i nalijte vodom ili bujonom tako da sastojci budu potpuno pokriveni.
Kuvajte na laganoj vatri oko sat vremena, dok meso i povrće ne omekšaju, a čorba ne postane gusta i mirisna. Pred kraj dodajte sitno seckani peršun, koji će jelu dati svežinu i aromu.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Sporo krčkano od pšenice i mesa, ovo jelo donosilo je miris praznika u domove pravoslavnih, katoličkih i muslimanskih porodica i ostalo simbol okupljanja za istom trpezom.
Nekada je ovo jelo bilo čest ručak u domovima širom Balkana, a danas ga mnogi ponovo otkrivaju zbog jednostavne pripreme, kremastog ukusa i topline koju donosi na porodičnu trpezu.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Iz knjige „Ko posti, dušu gosti“ otkrivamo jednostavno posno jelo koje u sebi nosi toplinu manastirske kuhinje i miris domaće, pažljivo pripremljene hrane.
Sa grčkog ostrva Spetses stiže recept za skromno, a ukusno manastirsko jelo koje u jednostavnim sastojcima čuva duh molitve, mora i tišine Istočnog petka.
Zapis iz „Svetogorskog kuvara“ monaha Onufrija otkriva kako kombinacija spanaća, oraha i tahinija stvara jelo koje iznenađuje i ukusom i jednostavnošću, posebno u danima posta na vodi.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.