Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Postoje jela koja nisu samo hrana, već i uspomena, sećanje i tiha molitva za ognjišta naših predaka. Jedno od takvih jela jeste rinštajh – gusta čorba ili ragu koji su seljaci u srpskim krajevima spremali u hladnim danima, kada je toplina lonca bila jednaka toplini doma.
U pravoslavnoj tradiciji, gde je svako okupljanje za trpezom više od običnog obedovanja, rinštajh je nosio posebnu simboliku. Bio je to obrok koji se kuvao polako i strpljivo, dok se oko stola okupljala porodica, prizivajući mir i zahvalnost Bogu za darove zemlje i ruku koje rade.
Seljačko jelo sa dubokim korenima
Rinštajh spaja ono što srpsko selo oduvek daje: meso iz dvorišta i povrće iz bašte. Njegova jednostavnost krije bogatstvo ukusa i priču o skromnosti – da se od malo napravi mnogo i da se od svakodnevnih sastojaka stvori jelo koje hrani i telo i dušu.
U mnogim domovima, rinštajh se kuvao nedeljom ili nakon velikih poslova u polju, kada je bilo potrebno jelo koje jača i daje snagu. Zato ga i danas mnogi doživljavaju kao pravu seosku utehu i miris detinjstva.
Sastojci:
500 g svinjetine ili govedine
4 krompira
2 šargarepe
2 glavice crnog luka
2 čena belog luka
1 lovorov list
so i biber po ukusu
vezica svežeg peršuna
voda ili bujon (da pokrije sastojke)
shutterstock.com/Olga Miltsova
Staro srpsko seljačko jelo rinštajh u različitim krajevima ima različite nazive
Priprema:
Meso isecite na kocke i propržite u velikom loncu zajedno sa sitno seckanim crnim i belim lukom, dok ne dobije zlatnu boju. Dodajte krompir i šargarepu isečene na kocke i kratko prodinstajte. Ubacite lovorov list, posolite, pobiberite i nalijte vodom ili bujonom tako da sastojci budu potpuno pokriveni.
Kuvajte na laganoj vatri oko sat vremena, dok meso i povrće ne omekšaju, a čorba ne postane gusta i mirisna. Pred kraj dodajte sitno seckani peršun, koji će jelu dati svežinu i aromu.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Tina Pulu, sopran Atinske opere, opisala je kako joj je poklonjenje pred Časnim Pojasom Presvete Bogorodice donelo mir, snagu i iznenadno isceljenje, pretvorivši njen život u živu priču o veri i nadi.
Vladika Nikolaj Velimirović u svojoj besedi za 14. subotu po Duhovima otkriva kako Gospod donosi milost skrušenima, oslobađa zarobljene i otvara oči slepima, pokazujući snagu Hristove misije i Božju pravdu koja dopire do svakog čoveka.
Pravoslavlje nas uči da svaki događaj nosi Božiji smisao, da sreća nije nagrada izvan Boga i da je život vođen ljubavlju i milošću Pravednog – lekcija koja menja pogled na svaki naš trud i odluku.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Otkrijte recept iz kuvara Katarine Popović Midžine štampanog 1877, koji vekovima krasi srpske trpeze - hrskave maviše čuvaju duh doma, praznika i zajedništva, prenoseći radost s generacije na generaciju.
Svaka domaćica ima svoj oprobani recept za neodoljiva peciva, a mi vam donosimo jedan zapisan rukom u požuteloj svesci jedne bake koja poručuje da ovakve kiflice nemaju konkurenciju.
Iako skromno, ovo jelo od paradajza, paprika i brašna pokazuje kako stara manastirska tradicija pruža hranljiv i praktičan obrok, čak i u modernoj kuhinji.
Miris pečenih kolača, bogat karamel krem i tradicija preneta s kolena na koleno donose porodičnu toplinu i radost zajedništva, baš onako kako nas u pravoslavlju uči blagodat gostoprimstva i zajedništva.
Svedočanstvo Brendona Ransona otkriva kako je poznati američki komentator, dok je odgovarao na pitanja pred publikom, izgovorio dirljive reči vere pre nego što je pogođen u pucnjavi koja je odjeknula univerzitetom Juta.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Priča Partenijusa Tarnera pokazuje da pravoslavlje u Americi nije egzotična tradicija, već univerzalni odgovor na žeđ za smislom, autentičnošću i zajedništvom.
Meštanin Nenad Nikaljević brutalno je vređao igumana Nikona Kokotovića, monahinje i Srpsku pravoslavnu crkvu, dok vernici upozoravaju da je reč o udaru na svetinju i duhovno nasleđe Crne Gore.
Ovo dirljivo svedočanstvo o isceljenju pred ikonom Presvete Bogorodice Trojeručice otkriva kako su vera, molitva i tišina manastira postali spas jači od svih prognoza lekara.