Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Postoje jela koja nisu samo hrana, već i uspomena, sećanje i tiha molitva za ognjišta naših predaka. Jedno od takvih jela jeste rinštajh – gusta čorba ili ragu koji su seljaci u srpskim krajevima spremali u hladnim danima, kada je toplina lonca bila jednaka toplini doma.
U pravoslavnoj tradiciji, gde je svako okupljanje za trpezom više od običnog obedovanja, rinštajh je nosio posebnu simboliku. Bio je to obrok koji se kuvao polako i strpljivo, dok se oko stola okupljala porodica, prizivajući mir i zahvalnost Bogu za darove zemlje i ruku koje rade.
Seljačko jelo sa dubokim korenima
Rinštajh spaja ono što srpsko selo oduvek daje: meso iz dvorišta i povrće iz bašte. Njegova jednostavnost krije bogatstvo ukusa i priču o skromnosti – da se od malo napravi mnogo i da se od svakodnevnih sastojaka stvori jelo koje hrani i telo i dušu.
U mnogim domovima, rinštajh se kuvao nedeljom ili nakon velikih poslova u polju, kada je bilo potrebno jelo koje jača i daje snagu. Zato ga i danas mnogi doživljavaju kao pravu seosku utehu i miris detinjstva.
Sastojci:
500 g svinjetine ili govedine
4 krompira
2 šargarepe
2 glavice crnog luka
2 čena belog luka
1 lovorov list
so i biber po ukusu
vezica svežeg peršuna
voda ili bujon (da pokrije sastojke)
shutterstock.com/Olga Miltsova
Staro srpsko seljačko jelo rinštajh u različitim krajevima ima različite nazive
Priprema:
Meso isecite na kocke i propržite u velikom loncu zajedno sa sitno seckanim crnim i belim lukom, dok ne dobije zlatnu boju. Dodajte krompir i šargarepu isečene na kocke i kratko prodinstajte. Ubacite lovorov list, posolite, pobiberite i nalijte vodom ili bujonom tako da sastojci budu potpuno pokriveni.
Kuvajte na laganoj vatri oko sat vremena, dok meso i povrće ne omekšaju, a čorba ne postane gusta i mirisna. Pred kraj dodajte sitno seckani peršun, koji će jelu dati svežinu i aromu.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Haritona Ispovednika po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola Filipa. Katolička crkva obeležava Svetog Jovana XXIII, Jevreji obeležavaju Roš Hodeš, početak novog meseca, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Pred sudijom je jasno posvedočio da su idolopoklonički bogovi zapravo demoni i ispovedio veru u jedinoga živoga Boga, tvorca svega i Gospoda Isusa Hrista.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.