Gusta čorba od mesa i povrća koja se vekovima pripremala u selima, danas vraća miris doma i tradiciju starih majstora kuhinje.
Postoje jela koja nisu samo hrana, već i uspomena, sećanje i tiha molitva za ognjišta naših predaka. Jedno od takvih jela jeste rinštajh – gusta čorba ili ragu koji su seljaci u srpskim krajevima spremali u hladnim danima, kada je toplina lonca bila jednaka toplini doma.
U pravoslavnoj tradiciji, gde je svako okupljanje za trpezom više od običnog obedovanja, rinštajh je nosio posebnu simboliku. Bio je to obrok koji se kuvao polako i strpljivo, dok se oko stola okupljala porodica, prizivajući mir i zahvalnost Bogu za darove zemlje i ruku koje rade.
Seljačko jelo sa dubokim korenima
Rinštajh spaja ono što srpsko selo oduvek daje: meso iz dvorišta i povrće iz bašte. Njegova jednostavnost krije bogatstvo ukusa i priču o skromnosti – da se od malo napravi mnogo i da se od svakodnevnih sastojaka stvori jelo koje hrani i telo i dušu.
U mnogim domovima, rinštajh se kuvao nedeljom ili nakon velikih poslova u polju, kada je bilo potrebno jelo koje jača i daje snagu. Zato ga i danas mnogi doživljavaju kao pravu seosku utehu i miris detinjstva.
Sastojci:
500 g svinjetine ili govedine
4 krompira
2 šargarepe
2 glavice crnog luka
2 čena belog luka
1 lovorov list
so i biber po ukusu
vezica svežeg peršuna
voda ili bujon (da pokrije sastojke)
shutterstock.com/Olga Miltsova
Staro srpsko seljačko jelo rinštajh u različitim krajevima ima različite nazive
Priprema:
Meso isecite na kocke i propržite u velikom loncu zajedno sa sitno seckanim crnim i belim lukom, dok ne dobije zlatnu boju. Dodajte krompir i šargarepu isečene na kocke i kratko prodinstajte. Ubacite lovorov list, posolite, pobiberite i nalijte vodom ili bujonom tako da sastojci budu potpuno pokriveni.
Kuvajte na laganoj vatri oko sat vremena, dok meso i povrće ne omekšaju, a čorba ne postane gusta i mirisna. Pred kraj dodajte sitno seckani peršun, koji će jelu dati svežinu i aromu.
Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Donosimo tradicionalni recept kraljice bajramske sofre – čorbe koja krije mudrost predaka i mirise dana kada su begovi i age okupljali narod oko svojih trpeza.
Zaboravljen recept sačuvan tek u ponekoj rukom pisanoj požuteloj beležnici. otkriva kako se od nekoliko sastojaka, uz malo strpljenja i mnogo ljubavi, sprema ručak koji vraća mir u dušu – baš onako kako su ga nekada pripremale naše bake u vreme posta.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Nekada nezaobilazno jelo na trpezama u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i danas budi nostalgiju, dok jednostavni sastojci pričaju priču o okupljanju za Bajram, ali i za druge svečane prilike.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Bez kiselog kupusa i bez komplikovanja, ova letnja varijanta tradicionalnog specijaliteta donosi bogat ukus uz sveže povrće, paradajz, začine i nezaobilaznu aromu pečenja u rerni.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Od palente se lako prave dekorativni zalogaji u tri različite boje, a uz jednostavnu zamenu jednog sastojka recept je pogodan i za posnu i za mrsnu slavu.
Njegov život obeležili su godine provedene u samoći, molitvi i postu, ali i neobičan susret sa čovekom kojem je prorekao da će postati vizantijski car.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
U besedi za subotu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na Hristovo ćutanje pred Pilatom i objašnjava zašto je ponekad mudrije prećutati provokaciju nego dokazivati istinu onome ko ne želi da je čuje.
Veliki ruski svetitelj objašnjava zašto ne možemo sve što nam se događa pripisati unapred određenom putu i kako odluke naših predaka, ali i naši lični izbori, utiču na život.