Otkrivamo vam tradicionalni način pripreme starog jela iz Šumadije, koje i danas miriše iz manastirskih trpezarija i zbog kojeg će svako tražiti još jedan tanjir.
Na našem blagoslovenom podneblju, gde se miris pasulja kroz vekove širio iz seoskih kuhinja i manastirskih trpezarija, retko koja hrana budi toliko uspomena, zahvalnosti i tihe radosti kao ovaj skromni dar zemlje. I dok se pasulj često nalazi na našim stolovima, malo je onih koji su probali šumadijsku čorbu od pasulja, spravljenu po starinskom receptu iz požutelih svesaka naših baka, kada se svako jelo beležilo s ljubavlju i čuvalo kao porodična tajna.
U ovoj čorbi krije se jedan neočekivani sastojak koji joj daje posebnu punoću i navodi svakog gosta da upita ono staro, milo pitanje: „Ima li još malo?“ Upravo ovako pripremljen pasulj, začinjen kašikom domaćeg kajmaka, i danas greje ruke i duše monaha u srpskim manastirima u danima kada se, van posta, okrepljuju jelima sa belim mrsom, zahvaljujući Gospodu na svakom zalogaju.
Sastojci:
250 g pasulja
2 sveže paprike
1 svež paradajz
2 glavice crnog luka srednje veličine
1 kašika brašna
1 šoljica ulja
1 kašika kajmaka
so
1 kašičica aleve paprike
Shutterstock/Yulia Davidovich
Šumadijska čorba od pasulja
Priprema:
Pasulj očistite, operite, nalijte hladnom vodom i stavite na šporet da se kuva. Posle ključanja od 15 minuta, odlijte vodu u kojoj se kuvao i dolijte novu, toplu vodu.
Luk očistite, operite, sitno iseckajte i stavite da se kuva zajedno sa pasuljem. Kuvajte dalje, dolivajući ponekad toplu vodu, ako je potrebno. Ne treba kuvati na najjačoj temperaturi.
Kad zrna pasulja omekšaju, ali se još potpuno ne skuvaju, dodajte isečenu papriku, a malo kasnije i oljušten, sitno iseckan paradajz. Ostavite da se dodato povrće skuva, posolite čorbu i zapržite je brašnom proprženim (kašika ili dve, zavisi koliko želite da bude gusta) na ulju kojem ste dodali malo aleve paprike. Promešajte i ocenite gustinu čorbe, pa dolijte još vrele vode ako treba.
Kad proključa, skinite čorbu sa šporeta i začinite je kašikom kajmaka.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
Nastala kao spoj proje i pite, ova jednostavna, meka i sočna domaća čarolija gotova je za pola sata, a oduševiće i mlade domaćice i iskusne kuvarice koje cene proverene recepte.
Ovo tradicionalno jelo iz srca zapadne Srbije, pripremljeno po starinskom receptu, krije miris ognjišta, utehu majčinih ruku i letnje uspomene koje greju dušu.
U Patrijaršijskom dvoru u Beogradu istaknuta je važnost razumevanja među vernicima različitih tradicija; susretu su prisustvovali i ključni predstavnici Islamske zajednice i Patrijaršijskog Kabineta.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ova posebna varijanta omiljenog jela Balkana spaja kukuruzno brašno, jaja, mleko, mast i kajmak u bogat i sočan obrok, koji budi uspomene na detinjstvo i miris toplog doma.
Od pastirskih ognjišta do svečanih trpeza – saznajte kako da pripremite jedno od najčuvenijih jela sa Durmitora, koje je vekovima hranilo porodice i okupljalo goste.
Otkrijte tajne autorke „Velikog srpskog kuvara“ i pripremite autentičan ajvar za manje od dva sata – jednostavno, brzo i sa neodoljivim ukusom, pogodan i za dane posta na ulju.
Povrće, malo maslinovog ulja, limun, testenina i nekoliko drvenih štapića dovoljni su da nastane zanimljiv obrok koji se brzo sprema i još brže nestaje sa stola.
Bez ulja i mleka, a pun badema, oraha, meda i mirisa cimeta – ovaj starinski kolačspaja suve kruške, šljive, kajsije i smokve u raskošnu zimsku poslasticu koja se lako pravi, dugo ostaje sveža i idealna je za dane posta na vodi.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U besedi za subotu druge sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava paradoks vere: ono zbog čega se vernik izvrgava podsmehu pred ljudima može biti upravo ono što ga približava večnosti i sudu nebeskom.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike u Evgeniji po starom i Svete sedam sveštenomučenika hersonskih po novom kalendaru. Katolici takođe proslavljaju Svete Perpetuu i Felicitu, dok su muslimani u mesecu ramazana, a u judaizmu danas nema većeg praznika.