Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
U domovima naših baka miris hrane bio je najlepša pozivnica za okupljanje. Nije bilo frižidera punih egzotičnih sastojaka, ali je u svakoj kuhinji bilo dovoljno da se stvori čudo. Od malo krompira, šargarepe, luka i tek ponekog jajeta i sira, nastajala su jela koja su hranila ne samo telo, već i dušu. U različitim krajevima zvali su je drugačije – pita, tepsija, složenac – ali ukus je svuda bio isti: topao, sočan, hrskav i nezaboravan. Dok se Italijani s ponosom kunu u svoju picu, naše bake su s jednakom domišljatošću pravile svoju „seljačku picu“ – jednostavnu, brzu, a neodoljivo ukusnu. Danas vam donosimo jedan takav recept, savršen za ručak ili večeru, koji uz samo nekoliko sastojaka postaje pravo porodično slavlje u plehu.
Sastojci:
3 velika krompira
1 glavica crnog luka
1 šargarepa
1 paprika
2 paradajza
2 jaja
125 ml jogurta
100 g brašna
150 g sira
so, crni biber
ulje
shutterstock.com/MisterBU
Dok se Italijani s ponosom kunu u svoju picu, naše bake su s jednakom domišljatošću pravile svoju „seljačku picu“ – jednostavnu, brzu, a neodoljivo ukusnu
Priprema:
Oljuštite krompir, narendajte ga i stavite u činiju sa vodom da odstoji 15 minuta – to će izvući višak skroba i učiniti pitu hrskavijom. Dok krompir odmara, sitno iseckajte crni luk, narendajte šargarepu i propržite ih zajedno na malo ulja dok ne omekšaju i puste svoju prirodnu slatkoću.
Zatim ocedite rendani krompir i stavite ga u veću činiju. Dodajte mu proprženi luk i šargarepu, posolite, pobiberite i začinite origanom, pa sve pažljivo promešajte kako bi se ukusi sjedinili.
U posebnoj činiji umutite dva jaja, dodajte jogurt i prstohvat soli, a potom postepeno umešajte brašno dok ne dobijete glatku smesu sličnu onoj za palačinke. Tu smesu prelijte preko krompira i povrća i dobro sjedinite sve sastojke.
Pripremljenu masu rasporedite po plehu obloženom papirom za pečenje i lepo poravnajte. Preko smese ravnomerno rasporedite polovinu narendanog kačkavalja. Potom tanko isecite paradajz i papriku na kolutove i poređajte ih po površini, pa sve završite posipanjem preostalog kačkavalja.
Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 180°C oko 10 minuta, dok pita ne porumeni i zamiriše. Kada je gotova, izvadite je iz rerne, pospite seckanim svežim peršunom, isecite na kocke i poslužite dok je topla.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U besedi za četvrtak 4. nedelje Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos menja običnog čoveka u naslednika, dajući mu moć da vlada sobom, svojim mislima i svetom oko sebe.
Dva značajna spomena padaju istog dana, pa Tipik nalaže drugačiji raspored kako bi oba bila proslavljena bez skraćivanja i narušavanja bogoslužbenog poretka.