Bez kvasca, bez čekanja, a s punim ukusom domaće kuhinje – savršen doručak za užurbana jutra i sve one koji žele da sačuvaju toplinu porodične trpeze.
Mirisi iz bakinog dvorišta, zvuci ranog jutra i doručak koji se služio uz osmeh – sve to vraća nas u neka jednostavnija, toplija vremena. U trenucima kada žurimo, a želimo da sačuvamo tu domaću čaroliju, stari recepti postaju naše blago. Danas vam donosimo baš takav: starinski recept za mekana, mirisna peciva bez kvasca, koja su ne samo ukusna, već i pravo praktično rešenje za brz i zasitan doručak. Bez čekanja da testo naraste, a s bogatstvom ukusa u svakom zalogaju – ova peciva podsećaju na detinjstvo, ali savršeno odgovaraju i savremenom ritmu života.
Sastojci:
Za testo:
2 jaja
mala šoljica kefira (čvrsti jogurt), 140 g
mala šoljica mleka, 100 ml
80 g rendanog sira
3,5 šolje brašna (oko 420 g)
1 kesica praška za pecivo (10 g)
1 ravna kašičica soli (oko 8 g)
Shutterstock/Ekaterina Khoroshilova
Brz, ukisan doručak koji će oduševiti celu porodicu
Priprema:
Prvo pripremite povrće: sitno ga naseckajte i ostavite sa strane. U dubljoj posudi umutite jaja, pa dodajte kefir, mleko, sir, so, brašno i prašak za pecivo. Mešajte sve dok ne dobijete meko i lepljivo testo. U smesu umešajte pripremljeno povrće i ravnomerno ga rasporedite.
Namažite ruke maslacem kako se testo ne bi lepilo. Kašikom uzimajte smesu, kašiku umočite u ulje, pa oblikujte kuglice dlanovima. U tiganju zagrejte 1–2 cm ulja i pržite kuglice na srednjoj temperaturi dok ne porumene sa svih strana.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Otkrijte kako kombinacija začina, crnog luka, belog luka i crvenog vina pretvara običan karfiol u hranljiv i bogat obrok koji je vekovima služio monasima.
Ova aromatična manastirska čorba od rečne ribe vodi vas kroz vekovne običaje i otkriva kako pripremiti jelo koje čuva duh posta i posne slavske trpeze.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.