Nastale iz kulinarske greške u kuhinji cara Franje Josifa, ove palačinke danas se prave po starinskom receptu, zapisanom rukom jedne bake.
Miris putera i vanilin-šećera, uz tihi šuštaj starinskog tiganja na šporetu — prizor je koji mnoge od nas vrati pravo u kuhinju naših baka, tamo gde su se spremale najukusnije poslastice s dušom. Među njima posebno mesto zauzimaju carske palačinke, desert koji nije samo slatki zalogaj, već i uspomena na detinjstvo, praznične nedelje i porodična okupljanja oko stola.
Ova rustična poslastica, rođena iz jedne kulinarske greške na dvoru Franje Josifa I — kada carskom kuvaru nije pošlo za rukom da napravi savršenu palačinku, pa se ona raspala — ipak je poslužena sa šećerom u prahu i suvim grožđem, i tako je osvojila carski sto. Ubrzo je pronašla put i do naših tanjira.
Vremenom je nastalo nekoliko varijacija ovog recepta, a mi vam donosimo jedan, ispisan rukom jedne bake, na požutelom listu njene sveske, čuvan godinama kao porodično blago.
Sastojci:
4 jaja
komad putera
šećer u prahu
brašno
mleko
malo suvog grožđa
šećer
Schutterstock/A. Emson
Carske palačinke
Priprema:
Komad putera umešamo s malo šećera u prahu, dodamo 4 žumanca i 2 belanca, promešamo i dodamo brašno i mleko, tako da dobijena masa bude malo gušća od one koju uobičajeno pravimo za palačinke. Na kraju dodamo sneg od preostala dva belanca i pažljivo promešamo.
Od ovako pripremljenog testa, na vrelom puteru pečemo malo deblje palačinke dok s obe strane blago ne porumene. Kada je jedna palačinka gotova, izmrvimo je na sitnije komade viljuškom, još u tiganju, pospemo kristal-šećerom, izručimo u šerpu i još malo propržimo. Dodamo malo suvog grožđa i prebacimo u činiju za posluživanje.
Postupak ponavljamo dok ne izmrvimo i ne propržimo sve palačinke, uz povremeno dodavanje suvog grožđa. Na kraju, po površini pospemo vanilin-šećer. Ove ukusne mrvice služimo tople. Odlično se slažu uz domaći sok od maline.
Savet:
Svaki zalogaj carskih palačinki krije više od ukusa — u njemu su uspomene, nežnost i umeće koje se prenosi s kolena na koleno. Da bi ova slatka čarolija svaki put uspela, važno je oslušnuti male tajne kuhinje: koristite jaja sobne temperature, pravi puter zbog bogatije arome, a suvo grožđe prethodno potopite u rum za dodatni dašak raskoši.
Ne žurite — nežno umešajte sneg od belanaca, pecite na srednjoj vatri i usitnite palačinke tek kada dobiju zlatnu koricu. Pospite šećerom u prahu i poslužite uz kompot, kuglu sladoleda ili šoljicu čaja — i uživajte u desertu koji miriše na prošla vremena, ali nikada ne izlazi iz mode.
Jer, baš kao što je car Franjo Josif znao da prepozna jednostavnu savršenost, tako i mi danas, u carskim mrvicama, nalazimo onaj stari, dobri ukus doma.
Spoj oraha, meda i suvih šljiva uz kap prepečenice krije priču o nekadašnjim slavskim večerima, kada su se oko stola okupljali najmiliji, a svaki zalogaj nosio toplinu domaćinske trpeze.
Ovi jednostavni, ali neodoljivi kolačići nekada su bili omiljena poslastica naših baka i deo porodičnih okupljanja. Uz samo nekoliko sastojaka, lako ih možete napraviti i u svoj dom uneti toplinu i ukus nekih srećnijih, sporijih vremena.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Bez kvasca, razvijanja i čekanja – ove mekane zalogaje možete pripremiti za tren oka, a savršeno pristaju uz med, džem, kajmak ili sir, baš kao što su ih nekad služile naše bake kad iznenada stignu gosti.
Ovaj domaći kolač od jagoda ne pripada eri brzih recepata – priprema se s pažnjom i ljubavlju, baš kao što su to radile naše bake, a rezultat je desert koji osvaja već na prvi zalogaj.
Uoči praznika Silaska Svetog Duha, vernici pale sveće i uznose molitve, verujući da se u zajedničkom bogosluženju briše granica između sećanja i nade u večni život.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Andronika po starom i prepodobnog Isakija ispovednika po novom kalendaru. Katolici slave Svetu Ivanku Orleanku, dok muslimani obeležavaju četvrti dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Govoreći o pticama, veliki srpski duhovnik ostavio je snažnu pouku o nezadovoljstvu koje čovek sam nosi u sebi i miru koji počinje tek onda kada nauči da bude blagodaran.
Srodnik Svetog Pavla i jedan od Sedamdesetorice, upamćen je kao misionar koji je Jevanđelje nosio kroz rimske provincije, rušio paganske hramove i zajedno sa Svetom Junijom svedočio veru kroz propoved, čudesa i mučeništvo.
Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve služio je liturgiju u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja, a posebnu pažnju izazvali su darovi, poruke o Časnom Pojasu i dodela najvišeg monaškog čina igumanu manastira Podmajne.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Bakina sveska otkriva recept koji se priprema za manje od sat vremena, savršen za nedeljna okupljanja i neočekivane goste koji dolaze baš kada kuća najlepše miriše.
Stari recept od nekoliko sastojaka, sa tragom koji vodi od Mediterana do vojvođanskih kuhinja, ponovo budi toplinu doma i pretvara svako okupljanje u trenutak koji se pamti.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Pouka svetogorskog starca otkriva kako se iz osećaja nepravde rađa sukob među ljudima i na koji način se taj tihi mehanizam može prekinuti pre nego što preraste u razdor između najbližih.