Nastale iz kulinarske greške u kuhinji cara Franje Josifa, ove palačinke danas se prave po starinskom receptu, zapisanom rukom jedne bake.
Miris putera i vanilin-šećera, uz tihi šuštaj starinskog tiganja na šporetu — prizor je koji mnoge od nas vrati pravo u kuhinju naših baka, tamo gde su se spremale najukusnije poslastice s dušom. Među njima posebno mesto zauzimaju carske palačinke, desert koji nije samo slatki zalogaj, već i uspomena na detinjstvo, praznične nedelje i porodična okupljanja oko stola.
Ova rustična poslastica, rođena iz jedne kulinarske greške na dvoru Franje Josifa I — kada carskom kuvaru nije pošlo za rukom da napravi savršenu palačinku, pa se ona raspala — ipak je poslužena sa šećerom u prahu i suvim grožđem, i tako je osvojila carski sto. Ubrzo je pronašla put i do naših tanjira.
Vremenom je nastalo nekoliko varijacija ovog recepta, a mi vam donosimo jedan, ispisan rukom jedne bake, na požutelom listu njene sveske, čuvan godinama kao porodično blago.
Sastojci:
4 jaja
komad putera
šećer u prahu
brašno
mleko
malo suvog grožđa
šećer
Schutterstock/A. Emson
Carske palačinke
Priprema:
Komad putera umešamo s malo šećera u prahu, dodamo 4 žumanca i 2 belanca, promešamo i dodamo brašno i mleko, tako da dobijena masa bude malo gušća od one koju uobičajeno pravimo za palačinke. Na kraju dodamo sneg od preostala dva belanca i pažljivo promešamo.
Od ovako pripremljenog testa, na vrelom puteru pečemo malo deblje palačinke dok s obe strane blago ne porumene. Kada je jedna palačinka gotova, izmrvimo je na sitnije komade viljuškom, još u tiganju, pospemo kristal-šećerom, izručimo u šerpu i još malo propržimo. Dodamo malo suvog grožđa i prebacimo u činiju za posluživanje.
Postupak ponavljamo dok ne izmrvimo i ne propržimo sve palačinke, uz povremeno dodavanje suvog grožđa. Na kraju, po površini pospemo vanilin-šećer. Ove ukusne mrvice služimo tople. Odlično se slažu uz domaći sok od maline.
Savet:
Svaki zalogaj carskih palačinki krije više od ukusa — u njemu su uspomene, nežnost i umeće koje se prenosi s kolena na koleno. Da bi ova slatka čarolija svaki put uspela, važno je oslušnuti male tajne kuhinje: koristite jaja sobne temperature, pravi puter zbog bogatije arome, a suvo grožđe prethodno potopite u rum za dodatni dašak raskoši.
Ne žurite — nežno umešajte sneg od belanaca, pecite na srednjoj vatri i usitnite palačinke tek kada dobiju zlatnu koricu. Pospite šećerom u prahu i poslužite uz kompot, kuglu sladoleda ili šoljicu čaja — i uživajte u desertu koji miriše na prošla vremena, ali nikada ne izlazi iz mode.
Jer, baš kao što je car Franjo Josif znao da prepozna jednostavnu savršenost, tako i mi danas, u carskim mrvicama, nalazimo onaj stari, dobri ukus doma.
Spoj oraha, meda i suvih šljiva uz kap prepečenice krije priču o nekadašnjim slavskim večerima, kada su se oko stola okupljali najmiliji, a svaki zalogaj nosio toplinu domaćinske trpeze.
Ovi jednostavni, ali neodoljivi kolačići nekada su bili omiljena poslastica naših baka i deo porodičnih okupljanja. Uz samo nekoliko sastojaka, lako ih možete napraviti i u svoj dom uneti toplinu i ukus nekih srećnijih, sporijih vremena.
Desert bogat aromama narandže, oraha i začina, bez mleka i jaja, koji donosi duhovnu i kulinarsku harmoniju na vašu trpezu. Ovaj kolač je jednostavan, ali nezaboravan.
Bez kvasca, razvijanja i čekanja – ove mekane zalogaje možete pripremiti za tren oka, a savršeno pristaju uz med, džem, kajmak ili sir, baš kao što su ih nekad služile naše bake kad iznenada stignu gosti.
Ovaj domaći kolač od jagoda ne pripada eri brzih recepata – priprema se s pažnjom i ljubavlju, baš kao što su to radile naše bake, a rezultat je desert koji osvaja već na prvi zalogaj.
Glavni vojni imam i potpukovnik Vojske Srbije govori o povratku verskih službenika u vojsku i otkriva zašto je mir mnogo više od običnog pozdrava i zašto veruje da većina ljudi u Srbiji nosi dobro u sebi.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jednostavan i autentičan, pripreman uoči praznika svih vera i porodičnih okupljanja, ovaj starinski kolač i danas vraća mirise detinjstva i toplinu doma.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U danima posta, kad je duša gladna utehe, a novčanik tanak, ovaj starinski kolač iz šerpe vraća toplinu doma i pokazuje da i jednostavno može biti preukusno.
Otkrijte kako su lisnati kolačići sa domaćim džemom nekada okupljali porodice, simbolizovali gostoljubivost i čuvali tradiciju svake mrsne slave – priprema je prava mala umetnost koju danas možemo ponovo oživeti.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
Monah iz Manastir Krušedol objavio je 1855. godine zbirku recepata, među kojima je i ovaj koji pokazuje kako se od najskromnijih sastojaka stvara nezaboravan ukus i miris starine
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Ova tradicionalna poslastica nekada je bila simbol porodičnih nedeljnih ručkova posle liturgije - priprema se lako, od sastojaka koje svaka kuća ima, a ukusom greje dušu.
U svojoj Besedi za 18. Četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako molitva oslobađa, rađa ljubav i vodi vernika do spoznaje Trojstva – istine Oca, Sina i Duha Svetoga – u srcu koje je očišćeno od greha.