Primećeno je da se u crkve i manastire ne odlazi pretežno radi lične koristi i da bi se nešto izmolilo od Boga.
Suština vere je susret sa Bogom i iskrena molitva, ali mnogi vernici to očigledno ne razumeju. Primećeno je da se u crkve i manastire odlazi pretežno kada ljude pritisne neka muka, a ono što traže od svetitelja često je lična korist – da ga za nešto "zamole“, a ne da mu se iskreno pomole.
Jedno je pomoliti se, drugo je zamoliti, i upravo na tu razliku ukazuje iguman Nektarije Morozov, ističući da današnji vernici sve ređe nalaze vremena za radost susreta sa svetima.
Iguman Nektarije je to opisao kroz klasičan primer hodočašća na koje vodi svoje parohijane.
- Jedanput sam sa parohijankama otišao na hodočasničko putovanje po moskovskim svetinjama: posetili smo Blaženu Matronu, bili smo u Hotkovu, u Trojice-Sergijevoj lavri, u Getsimanskom skitu. I bez obzira na sve te divote, nije mogla da me ne pogodi jedna nepodudarnost: u redu za poklonjenje moštima Blažene Matrone bila je ogromna količina ljudi (morali smo da čekamo nekoliko sati), a moštima Prepodobnog Sergija smo se poklonili za 15 minuta.
stanjestvari.com
Iguman Nektarije
Kaže da lično voli Blaženu Matronu, ali da nije mogao a da se ne zapita šta ona više znači ruskoj Crkvi, od igumana cele Rusije.
- Izgleda mi da na to pitanje može biti samo jedan odgovor: Blaženu Matronu posećuju kako bi za nešto "zamolili", a Prepodobnog Sergija da bi se pomolili. Iz našeg crkvenog života, u sve većoj meri, nestaje neprestana molitva pred svetima – bez koristoljublja, bez nužde, bez želje da istog trena rešimo neki problem. Ljudi nose do kivota sve svoje muke, i malo ko usred toga nalazi vremena da se poraduje susretu sa ugodnikom Božijim. A ta radost je jako važna, bez nje nema pravog odnosa.
Citirajući reči prepodobnog Isaka Sirina koji kaže da molitva treba da odgovora životu čoveka koji je izgovara, otac Nektarije konstatuje:
shutterstock.com/Lizavetta
Pomoliti i zamoliti nije isto
- Kada imamo neku preku potrebu, kada nas nešto muči, ne smemo to da nosimo mimo Boga, treba njemu da se obratimo i da se molimo za olakšanje. Ali moramo da imamo na umu da od svega toga postoji nešto više – želja za nasušnom milošću Božijom i za ispunjenjem njegove volje. I postoji molitva "Gospodi pomiluj!", koja obuhvata apsolutno sve. A kako će Gospod poželeti da nam konkretno pokaže milost, ljubav, više nije važno, jer čovek oseća prisustvo Boga i povernje prema njemu. S takvim ustremljenjem i u takvom stanju duha potrebno je da se molimo i svetima. Obavezno barem ponekad. I tada će oni odista postati naša velika braća, kako je to rekao Sveštenoispovednik Atanasije Saharov.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od nekadašnja dva poljupca do prepoznatljivog znaka identiteta, ovaj gest prerastao je u potvrdu vere, istorije i pripadnosti – dok isti pravoslavni okvir kod drugih naroda nije dobio isto značenje.
Pravoslavna vera nas uči da krst koji nosimo nije samo spoljašnje stradanje, već i unutrašnja borba da sačuvamo dobrotu i milosrđe čak i onda kada smo povređeni.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
U jeku međunarodnih tenzija i poremećaja u avio-saobraćaju, hiljade vernika i crkvene delegacije iz Evrope i Bliskog istoka dolaze 22. marta 2026. godine da odaju počast blaženopočivšem vođi Gruzijske crkve.
U besedi za četvrtak 4. nedelje Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos menja običnog čoveka u naslednika, dajući mu moć da vlada sobom, svojim mislima i svetom oko sebe.