Primećeno je da se u crkve i manastire ne odlazi pretežno radi lične koristi i da bi se nešto izmolilo od Boga.
Suština vere je susret sa Bogom i iskrena molitva, ali mnogi vernici to očigledno ne razumeju. Primećeno je da se u crkve i manastire odlazi pretežno kada ljude pritisne neka muka, a ono što traže od svetitelja često je lična korist – da ga za nešto "zamole“, a ne da mu se iskreno pomole.
Jedno je pomoliti se, drugo je zamoliti, i upravo na tu razliku ukazuje iguman Nektarije Morozov, ističući da današnji vernici sve ređe nalaze vremena za radost susreta sa svetima.
Iguman Nektarije je to opisao kroz klasičan primer hodočašća na koje vodi svoje parohijane.
- Jedanput sam sa parohijankama otišao na hodočasničko putovanje po moskovskim svetinjama: posetili smo Blaženu Matronu, bili smo u Hotkovu, u Trojice-Sergijevoj lavri, u Getsimanskom skitu. I bez obzira na sve te divote, nije mogla da me ne pogodi jedna nepodudarnost: u redu za poklonjenje moštima Blažene Matrone bila je ogromna količina ljudi (morali smo da čekamo nekoliko sati), a moštima Prepodobnog Sergija smo se poklonili za 15 minuta.
stanjestvari.com
Iguman Nektarije
Kaže da lično voli Blaženu Matronu, ali da nije mogao a da se ne zapita šta ona više znači ruskoj Crkvi, od igumana cele Rusije.
- Izgleda mi da na to pitanje može biti samo jedan odgovor: Blaženu Matronu posećuju kako bi za nešto "zamolili", a Prepodobnog Sergija da bi se pomolili. Iz našeg crkvenog života, u sve većoj meri, nestaje neprestana molitva pred svetima – bez koristoljublja, bez nužde, bez želje da istog trena rešimo neki problem. Ljudi nose do kivota sve svoje muke, i malo ko usred toga nalazi vremena da se poraduje susretu sa ugodnikom Božijim. A ta radost je jako važna, bez nje nema pravog odnosa.
Citirajući reči prepodobnog Isaka Sirina koji kaže da molitva treba da odgovora životu čoveka koji je izgovara, otac Nektarije konstatuje:
shutterstock.com/Lizavetta
Pomoliti i zamoliti nije isto
- Kada imamo neku preku potrebu, kada nas nešto muči, ne smemo to da nosimo mimo Boga, treba njemu da se obratimo i da se molimo za olakšanje. Ali moramo da imamo na umu da od svega toga postoji nešto više – želja za nasušnom milošću Božijom i za ispunjenjem njegove volje. I postoji molitva "Gospodi pomiluj!", koja obuhvata apsolutno sve. A kako će Gospod poželeti da nam konkretno pokaže milost, ljubav, više nije važno, jer čovek oseća prisustvo Boga i povernje prema njemu. S takvim ustremljenjem i u takvom stanju duha potrebno je da se molimo i svetima. Obavezno barem ponekad. I tada će oni odista postati naša velika braća, kako je to rekao Sveštenoispovednik Atanasije Saharov.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Pravoslavci danas molitveno proslavljaju Svete apostole Filimona, Apfiju i Arhipa po starom kalendaru i Svetog Savu Prepodobnog po novom, katolici su u periodu Adventa, muslimani idu na džumu-namaz, a u judaizmu dan je posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim dužnostima.
Ajeti 62:9-10 iz Al Džumu‘e otkrivaju kako trenutak predanosti Bogu i traganje za blagodetima mogu preoblikovati svakodnevni život, donoseći unutrašnji mir i ravnotežu između duhovnog i materijalnog sveta.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U svakodnevici često čujemo savete da se molimo — pred spavanje, pre obroka, u radosti i u nevolji. Ali da li znamo šta svaka molitva znači i zbog čega je razumevanje njenih oblika ključno za dublji duhovni život?
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Mnogi misle da se Bogu prilazi kroz neprekidni napor i kaznu nad sobom, ali pouka svetogorskog starca otkriva zašto taj smer često vodi u umor, a ne u mir.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Uz liturgiju u Gornjem Ostrogu i snažne reči o pokajanju, smirenju i istinskoj veri, vernicima je sa hramovne slave upućen poziv na unutrašnju promenu koja, kako je poručeno, počinje u tišini srca, a potvrđuje se delima.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
U svetinji u srcu Beograda, patrijarh srpski Porfirije ispričao dirljivu priču o milosti Majke Božje koja prevazilazi naše slabosti i grehe, podsećajući vernike da je put ka večnom životu uvek otvoren za one koji veruju.