Primećeno je da se u crkve i manastire ne odlazi pretežno radi lične koristi i da bi se nešto izmolilo od Boga.
Suština vere je susret sa Bogom i iskrena molitva, ali mnogi vernici to očigledno ne razumeju. Primećeno je da se u crkve i manastire odlazi pretežno kada ljude pritisne neka muka, a ono što traže od svetitelja često je lična korist – da ga za nešto "zamole“, a ne da mu se iskreno pomole.
Jedno je pomoliti se, drugo je zamoliti, i upravo na tu razliku ukazuje iguman Nektarije Morozov, ističući da današnji vernici sve ređe nalaze vremena za radost susreta sa svetima.
Iguman Nektarije je to opisao kroz klasičan primer hodočašća na koje vodi svoje parohijane.
- Jedanput sam sa parohijankama otišao na hodočasničko putovanje po moskovskim svetinjama: posetili smo Blaženu Matronu, bili smo u Hotkovu, u Trojice-Sergijevoj lavri, u Getsimanskom skitu. I bez obzira na sve te divote, nije mogla da me ne pogodi jedna nepodudarnost: u redu za poklonjenje moštima Blažene Matrone bila je ogromna količina ljudi (morali smo da čekamo nekoliko sati), a moštima Prepodobnog Sergija smo se poklonili za 15 minuta.
stanjestvari.com
Iguman Nektarije
Kaže da lično voli Blaženu Matronu, ali da nije mogao a da se ne zapita šta ona više znači ruskoj Crkvi, od igumana cele Rusije.
- Izgleda mi da na to pitanje može biti samo jedan odgovor: Blaženu Matronu posećuju kako bi za nešto "zamolili", a Prepodobnog Sergija da bi se pomolili. Iz našeg crkvenog života, u sve većoj meri, nestaje neprestana molitva pred svetima – bez koristoljublja, bez nužde, bez želje da istog trena rešimo neki problem. Ljudi nose do kivota sve svoje muke, i malo ko usred toga nalazi vremena da se poraduje susretu sa ugodnikom Božijim. A ta radost je jako važna, bez nje nema pravog odnosa.
Citirajući reči prepodobnog Isaka Sirina koji kaže da molitva treba da odgovora životu čoveka koji je izgovara, otac Nektarije konstatuje:
shutterstock.com/Lizavetta
Pomoliti i zamoliti nije isto
- Kada imamo neku preku potrebu, kada nas nešto muči, ne smemo to da nosimo mimo Boga, treba njemu da se obratimo i da se molimo za olakšanje. Ali moramo da imamo na umu da od svega toga postoji nešto više – želja za nasušnom milošću Božijom i za ispunjenjem njegove volje. I postoji molitva "Gospodi pomiluj!", koja obuhvata apsolutno sve. A kako će Gospod poželeti da nam konkretno pokaže milost, ljubav, više nije važno, jer čovek oseća prisustvo Boga i povernje prema njemu. S takvim ustremljenjem i u takvom stanju duha potrebno je da se molimo i svetima. Obavezno barem ponekad. I tada će oni odista postati naša velika braća, kako je to rekao Sveštenoispovednik Atanasije Saharov.
U besedi za 20. Subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto noć unutrašnjeg preispitivanja i iskrenog kajanja vodi oslobođenju i radosnom jutru.
U besedi za 23. ponedeljak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome koliko je lako izgubiti duhovnu budnost – i koliko je spasonosno u trenutku zamoliti Boga: “Spasi me od prašine.“
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Od "Krvavog Božića", preko bombardovanja Beograda na Vaskrs, do haškog Vidovdana - kako su najvažniji datumi našeg pamćenja birani da postanu dani straha, a ne praznici.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Lična molitva u domu sve češće se proglašava dovoljnim odgovorom, ali tumačenje sveštenika Alekseja Maljukova pokazuje zašto takav stav menja smisao Crkve i slabi samu veru.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Od "Krvavog Božića", preko bombardovanja Beograda na Vaskrs, do haškog Vidovdana - kako su najvažniji datumi našeg pamćenja birani da postanu dani straha, a ne praznici.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Kremasta teleća džigerica sa pasiranim paradajzom i aromatičnim začinima savršena je za zimske obroke, idealna za sve koji žele domaći ukus bez komplikacija.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 31. Subotu po Duhovima otkriva kako majčinski savet Presvete Bogorodice iz Kane postaje kompas za život i merilo prave vere.