MIRIS DETINJSTVA IZ RERNE: Bakin tajni recept za domaće perece koje leče dušu
Kad se testo mesi srcem, a zlatna korica šapuće uspomene – otkrivamo vam starinski način pripreme najmekših pereca što mirišu na dom, sigurnost i ljubav.
Bez dugog čekanja, sa sastojcima koje već imate u kući – stari trik za savršeno mek i topao hleb koji će oduševiti i najizbirljivije.
U vremenu kada se gost nije najavljivao, već samo pokucao na vrata, naše bake su znale tajnu brzog i mirisnog domaćeg hleba, koji bi iz kuhinje ispunio celu kuću toplinom i dobrodošlicom. Ovaj starinski recept zlata je vredan – spaja jednostavne sastojke i mudrost starih domaćica koje su znale kako da za tren oka iznedre savršen hleb, bez dugog čekanja da testo naraste. Idealno je rešenje za one dragocene trenutke kada neko neočekivano dođe, a vi želite da mu na sto iznesete komad domaće topline i ljubavi.
Jednostavan i brz recept za ukusan domaći hleb. Probajte ga – oduševićete se!
Sastojci:
400 g brašna za sve namene

Priprema:
U jednu činiju prosejte brašno, napravite udubljenje u sredini i dodajte šećer, kvasac i 100 ml mlačne vode. Pokrijte providnom folijom i ostavite da stoji 10 minuta na toplom mestu.
Uključite rernu na 60°C i ostavite je uključenu 10 minuta, pa je potom isključite. Lagano promešajte sastojke u činiji. U 120 ml mlačne vode rastvorite so i postepeno je dodajte u testo dok ga mesite. Mesite testo 3 minuta bez prekida.
U srednju okruglu činiju stavite čistu lanenu krpu i pospite je brašnom. U činiju prebacite pripremljeno testo i dobro ga pokrijte providnom folijom. Stavite činiju u prethodno zagrejanu, ali isključenu rernu, i ostavite da odstoji 20 minuta. Zatim uključite rernu na 220°C. Testo pažljivo prebacite na pleh ili poslužavnik za pečenje.
Pecite hleb 30 minuta na 180°C, a zatim još 8–10 minuta na 200°C, dok ne dobije zlatno-smeđu koricu.
Kad se testo mesi srcem, a zlatna korica šapuće uspomene – otkrivamo vam starinski način pripreme najmekših pereca što mirišu na dom, sigurnost i ljubav.
Bez kvasca, razvijanja i čekanja – ove mekane zalogaje možete pripremiti za tren oka, a savršeno pristaju uz med, džem, kajmak ili sir, baš kao što su ih nekad služile naše bake kad iznenada stignu gosti.
Nekada nezaobilazno na trpezi, danas gotovo izbrisano iz sećanja — čikovi su jednostavno jelo, koje podseća na raviole. Oduševljavaju ukusom, mirisom belog luka i toplinom domaće kuhinje.
Ovaj domaći kolač od jagoda ne pripada eri brzih recepata – priprema se s pažnjom i ljubavlju, baš kao što su to radile naše bake, a rezultat je desert koji osvaja već na prvi zalogaj.
Otkrijte starinski recept – jednostavan, topao i toliko ukusan da ćete želeti da stari hleb namerno sačuvate za sledeći put.
Nežne mesne loptice u kiselkastom sosu, nekada su se spremali pod sačem, a danas svojim mirisom i ukusom i dalje okupljaju porodicu oko stola – posebno na prvi dan Ramazanskog bajrama
U nekim krajevima ih zovu kolačići sa krstom, u drugim priganice sa krstom, a ponegde jednostavno – slavski kolačići. Bez obzira na naziv, ukus im je uvek isti ako se prave po ovom receptu, koji će sigurno tražiti svako ko se posluži ovom poslasticom.
Ovaj stari slatkiš posebno je prikladan za dane posta na vodi, ali su ga deca rado jela i danima kada je po tipiku dozvoljena mrsna hrana.
Kulinarski tim Artis centra rekonstruisao je jelo nadahnuto srednjovekovnom kuhinjom, a završni premaz od meda i crnog vina daje mesu rubinsku, hrskavu koricu.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Bukovače, sremuš, orasi i povrće stvaraju pun ukus bez mesa, po receptu prilagođenom danima kada crkveni tipik propisuje post.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Ono što se pre braka zanemaruje kasnije može postati ozbiljan problem u zajedničkom životu.