Shutterstock/Sergii KovalŠnicle u sosu spremne su za 30 minuta, tope se u ustima
Zaboravite moderne recepte sa deset začina – ovaj kremasti sos od svega nekoliko sastojaka krije ukus doma, sećanja i ljubavi koje ne blede.
Miris koji se širio iz bakinog kuhinjskog šporeta imao je moć da za tren vrati detinjstvo – onaj spokojni osećaj kada s vrata škole utrčimo pravo za sto, a ona nas dočeka toplim osmehom i tanjirom punim ljubavi. Među svim njenim jelima, jedno se uvek izdvajalo – šnicle u kremastom sosu, gotove za pola sata, ali s ukusom koji ostaje zauvek. Sočne, mekane i bogatog mirisa, ove šnicle nisu bile samo obrok, već ritam porodičnog dana, ušuškanog u tišinu stare kuće i zvuk escajga na porcelanu s ružicama.
I danas, kad su kuhinje preplavljene receptima s egzotičnim začinima i neobičnim kombinacijama, taj bakin jednostavni sos, od svega nekoliko osnovnih sastojaka, ostaje nenadmašan – jer nosi ono najvažnije: toplinu doma i ukuse detinjstva.
Sastojci:
500 g svinjskih ili pilećih šnicli (od buta, filea ili karea)
1 glavica crnog luka
2 čena belog luka
1 kašika senfa
200 ml pavlake za kuvanje ili kisele pavlake
100 ml vode ili bujona
So, biber, suvi začin
Malo ulja za prženje
Shutterstock/Sergii Koval
Šnicle u sosu spremne su za 30 minuta, tope se u ustima
Priprema:
Priprema ovih šnicli nosi u sebi jednostavnost stare kuhinje i toplinu domaće pažnje. Meso najpre nežno istucite čekićem, tek toliko da omekša i primi sve začine koje mu s ljubavlju utrljate – prstohvat soli, malo bibera, suvi začin ili kašičicu senfa, po ukusu i sećanju na bakinu ruku.
Na tiganju zagrejanom s malo ulja, šnicle se kratko zapeku s obe strane, tek da uhvate zlatnu boju i zamirišu kuću na detinjstvo. Zatim se sklanjaju sa strane, a u isti tiganj dodaje se sitno seckani crni i beli luk, koji se lagano dinsta dok ne postane staklast i mekan. Meso se potom vraća u tiganj, preliva se pavlakom za kuvanje i dodatkom vode ili bujona, uz još malo senfa i začina koji zaokružuju ukus. Poklopljeno, na tihoj vatri, sve zajedno krčka još 15 do 20 minuta, dok se sos ne zgusne, a meso postane meko kao duša.
Najlepše se slažu s pire krompirom, testeninom ili pirinčem – baš kako je baka nekad servirala, s pažnjom i osmehom.
Nekada pripremana u manastirima za goste, danas simbol domaće kuhinje i snalažljivosti – otkrivamo recept i priču iza starog balkanskog paprikaša koji je sačuvao duh tradicije.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
U doba kada se hleb pravio na metre, a nijedna mrvica nije završavala u kanti, domaćice su stvarale jela iz ničega. Otkrijte kako se od jučerašnjeg hleba priprema topla čorba koja i danas greje srce — jednostavno, štedljivo i neodoljivo.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
Ugledni islamski učenjak i filozof otvoreno kritikuje osmansku prošlost i današnje političke igre, ističući potrebu za savezom muslimana i hrišćana u očuvanju istinske vere i mira.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Saznajte kako da pripremite jelo koje je nekada bilo nezaobilazno na slavskim trpezama i nedeljnim porodičnim ručkovima, a danas predstavlja pravo kulinarsko blago.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Otkrijte kako da pripremite starinski kolač „na kašike“, sa mirisom kakaa i domaćih jaja, koji spaja generacije, unosi toplinu u vaš dom i postaje nezaobilazna poslastica uz popodnevnu kafu ili prazničnu trpezu.
U različitim krajevima srpskih zemalja recept dobija posebne oblike i ukrase, ali srž ostaje ista – svaka pletenica i krst od testa simbolizuju zajedništvo i blagoslov doma.
Recept iz kuvara „Ko posti, dušu gosti“ otkriva kako obični sastojci postaju neodoljiv posni ajvar, savršen za zimnicu, sendviče i tradicionalni domaći namaz pun mirisa i topline manastirskog doma.
Ako želite da na slavsku trpezu donesete novo jelo koje spaja jednostavnost i bogat ukus, ova brza salata biće vaš najbolji saveznik – oduševiće i najzahtevnije goste.
Od Svetog Jovana Zlatoustog do starca Tadeja, sveti oci nas uče da jezik može biti izvor blagoslova ili prokletstva, a psovka otvara vrata duhovnim iskušenjima.
Usamljeni hram kod sela Edelevo u Rusiji, za koji se kaže da do njega stižu samo oni kojima vera pokaže put, zbunjuje naučnike, inspiriše vernike i privlači avanturiste iz celog sveta.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
U besedi o glasu Gospodnjem na vodama, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički razotkriva duboku istinu o svetu koji čuje Boga i o čoveku koji je zaboravio da sluša.
U Sistinskoj kapeli poglavar Rimokatoličke crkve i vrhovni gubernator Anglikanske crkve stali su rame uz rame u zajedničkoj molitvi — događaj koji svet vidi kao simbol pomirenja, duhovne zrelosti i nove hrišćanske epohe.