RECEPT ZLATA VREDAN: Ovako se pravi brzi domaći hleb kada nemate vremena, a želite da zadivite goste
Bez dugog čekanja, sa sastojcima koje već imate u kući – stari trik za savršeno mek i topao hleb koji će oduševiti i najizbirljivije.
U doba kada se hleb pravio na metre, a nijedna mrvica nije završavala u kanti, domaćice su stvarale jela iz ničega. Otkrijte kako se od jučerašnjeg hleba priprema topla čorba koja i danas greje srce — jednostavno, štedljivo i neodoljivo.
U vremenima kada se u svakoj kući mesio hleb na metar i više, miris svežih vekni širio se sokacima, a pogača se lomila s poštovanjem — znalo se da nijedna mrvica ne sme da se baci. Kad bi hleb ostario i okamenio se u korpi, domaćice nisu žalile, nego su, uz toplotu šporeta na drva i tihe razgovore, pretvarale osušene kriške u nova, mirisna jela. Tako je nastajala i čorba od starog hleba — topla, jednostavna, a bogata duhom domaćinske mudrosti i štedljivosti. Ovaj zaboravljeni recept iz ruralnih krajeva Srbije vraća nas u detinjstvo, podseća na bakine ruke koje od ničega prave mnogo i, dok krčka na tihoj vatri, kao da nas poziva da ponovo otkrijemo čari skromne, ali iskrene kuhinje.
Sastojci:
stari beli hleb

Priprema
Od belog hleba koji vam je ostao od prethodnih dana možete napraviti toplu, blagu čorbu koja greje i telo i dušu. Isecite hleb na manje komade i stavite ga u posoljenu, ključalu vodu. Ostavite da se lagano kuva na tihoj vatri, onako kako su to nekada radile naše bake — bez žurbe, s ljubavlju. Kad omekša, izvadite ga kroz cediljku i propasirajte, pa vratite nazad u istu vodu. Dodajte komadić masla ili putera, kao i umućenu pavlaku sa jednim žumancetom. Sve lagano promešajte i poslužite dok je još toplo, uz šaku rendanog tvrdog sira preko. U toj jednostavnosti krije se ona stara, zaboravljena čar kuhinje iz vremena kada se sve cenilo — i vreme, i trud, i hleb.
Bakini saveti:
Kad čorba zamiriše i stigne do stola, osetićete kako vas lagano vraća u neko sporije, mirnije vreme — u dane kada se svemu prilazilo s više pažnje. Da biste iz nje izvukli puninu ukusa, birajte hleb koji je odstajao bar jedan dan — ili ga lagano prepecite za dodatnu dubinu. Maslo će joj dati onu poznatu, domaću punoću, a ako ga nemate, i običan puter će poslužiti. Žumance obavezno umešajte tek pred kraj kuvanja, najbolje tako što ćete ga prethodno razblažiti s malo tople čorbe.
Kisela pavlaka unosi nežnu kiselkastu notu, a možete je zameniti grčkim jogurtom. Rendani kačkavalj, parmezan ili stari sir zaokružiće ukus i dati joj onu završnu, toplu notu domaće kuhinje. Kuvajte sve polako, na tihoj vatri, da se sastojci sjedine kao priče koje se prepričavaju pored šporeta. Poslužite čorbu uz još malo sira, krutone ili krišku belog luka i hleba, pa uz čašu kiselog mleka uživajte u ukusu koji ne pripada samo stomaku — već i duši.
Bez dugog čekanja, sa sastojcima koje već imate u kući – stari trik za savršeno mek i topao hleb koji će oduševiti i najizbirljivije.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
Vranjanski propeć nije samo omiljeni doručak naših baka, već i ukus koji vraća mirise ognjišta, dedine ruke u brašnu i toplinu jutra kroz pendžer u kome se prvi dim meša sa pesmom.
Saznajte kako da pripremite jelo koje je nekada bilo nezaobilazno na slavskim trpezama i nedeljnim porodičnim ručkovima, a danas predstavlja pravo kulinarsko blago.
Jednostavan recept koji spaja tradiciju i zajedništvo, idealan za duge zimske večeri i dane posta, donoseći u kuću miris topline i skromne radosti.
Kombinacija oraha, čokolade i glazure stvara savršen slavski kolač koji svi žele da probaju.
Miris pečenih oraha, šum varjače i toplina doma — sve to staje u ovaj jednostavan, ali neponovljiv recept koji su naše bake čuvale s posebnom pažnjom.
Jednostavan i dekorativan recept za slavsko predjelo, sa raznovrsnim posipima i modernim pristupom pripremi, koji će očarati goste i uneti dodatnu toplinu u slavsku gozbu.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Dok se po društvenim mrežama šire brojni „recepti“ za slavu, protojerej Srećko Zečević objašnjava šta je zaista potrebno pripremiti i zašto je to važnije od bogate trpeze.
Njegova volja nije uvek ono što očekujemo, ali uvek vodi ka onome što nam je potrebno i što će nas oblikovati i učvrstiti u veri.
To što određeni svetitelj, koji se proslavlja određenog dana, nije naša krsna slava ne znači da mi ne proslavljamo tog svetitelja, ističe sveštenik Željko Jovanović.