Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U starom Prizrenu, gde se mirisi bosiljka i pečenog luka prepliću s uspomenama na detinjstvo i porodična okupljanja, rađa se jedno jelo koje nosi dušu grada – prizrenski birjan. Ovaj tradicionalni recept prenosi se s kolena na koleno i s ljubavlju priprema i danas, bilo da miriše iz domaće kuhinje ili iz male porodične kafane u starom jezgru grada. S nežnim komadima teletine ili piletine, osvežavajućim spanaćem i blagom kremastom notom, prizrenski birjan ne osvaja samo nepca, već i srce svakog gosta – kao da u svakom zalogaju progovara stari Prizren sa svim svojim bojama, ukusima i pričama. Uz ovakva jela, nekada su se okupljale čitave porodice oko trpeze posle liturgije, deleći i hleb i ljubav
Sastojci:
2 glavice crnog luka
400 g telećeg ili pilećeg mesa
400 g spanaća
1 šolja od 2 dl pirinča
2 kašike kisele pavlake
2 jajeta
1/2 dl ulja
po ukusu soli
1/2 kašičice bibera
Shutterstock/teleginatania
Prizrenski birjan
Priprema:
Crni luk očistiti, sitno iseckati, pa propržiti na ulju. Dodati meso isečeno na komade, posoliti, pobiberiti i zajedno s lukom dinstati dok meso ne omekša.
Spanać očistiti i oprati, pa preliti kipućom vodom, zatim ocediti. Pirinač skuvati u dve šolje vode, posoliti. Pomešati spanać, pirinač i pavlaku, dodati meso i sve zajedno dobro sjediniti. Masu izliti u posudu za pečenje, preko razbiti dva jajeta, pa staviti u rernu zagrejanu na 200 stepeni i peći dok se jaja ne zapeku.
Savet:
Birjan po prizrenskom receptu nije samo jelo – to je umetnost u tanjiru, spoj jednostavnih sastojaka i pažljivo čuvanih tajni domaćih kuvarica. Svaki korak u pripremi, od strpljivog dinstanja luka do završnog sloja kremaste pavlake i pečenih jaja, ima svoju ulogu u stvaranju topline i ukusa koji podsećaju na detinjstvo i domaću trpezu.
Bilo da birate bogatiju varijantu s teletinom ili laganiju s piletinom, uz svež spanać i rastresit pirinač – dobićete jelo koje budi i telo i dušu. Poslužite ga uz kiselo mleko, parče somuna i osmeh, i dozvolite da miris Prizrena unese malo njegove tihe, ali raskošne duše i u vaš dom.
U periodu kada priroda daruje svoje najlekovitije biljke, donosimo vam recept za čorbu koja se vekovima kuva u srpskim domaćinstvima – jednostavna, okrepljujuća i bogata blagodatima za telo i dušu.
U vremenu kada su nežne ruke baka bile najbolji začin svakog jela, nastala je bela čorba - jednostavno toplo jelo koje i danas, u jednom zalogaju, budi mirise detinjstva, sigurnost doma i nezaboravne porodične trenutke.
Dok danas jurimo za egzotičnim receptima i brzom hranom, jedno skromno, a čudesno jelo od piletine i belog luka podseća nas kako su naše bake kuvale – tiho, s ljubavlju i bez žurbe. Otkrivamo recept za ćerviš, zaboravljeni klasik domaće kuhinje koji greje i telo i srce.
Bez kvasca, razvijanja i čekanja – ove mekane zalogaje možete pripremiti za tren oka, a savršeno pristaju uz med, džem, kajmak ili sir, baš kao što su ih nekad služile naše bake kad iznenada stignu gosti.
Nekada nezaobilazno na trpezi, danas gotovo izbrisano iz sećanja — čikovi su jednostavno jelo, koje podseća na raviole. Oduševljavaju ukusom, mirisom belog luka i toplinom domaće kuhinje.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Dok su današnje trpeze često pretrpane egzotičnim ukusima, ajmokac – jednostavan sos od belog luka i pilećeg mesa – podseća nas na vreme kada su mirisi iz kuhinje bili najtačniji sat i najlepši poziv za okupljanje oko stola.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Ovi jednostavni, ali neodoljivi kolačići nekada su bili omiljena poslastica naših baka i deo porodičnih okupljanja. Uz samo nekoliko sastojaka, lako ih možete napraviti i u svoj dom uneti toplinu i ukus nekih srećnijih, sporijih vremena.
Flekice sa kupusom, nekada nezaobilazne u mnogim domovima, vraćaju se kao lagana i zdrava alternativa teškim slavskim đakonijama – jednostavno i brzo za pripremu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.