STARINSKO ČUDO IZ TIGANJA: Domaći doručak koji se topi u ustima i obraduje celu porodicu
Mekane, mirisne i jednostavne, ove domaće piroške vraćaju za sto celu porodicu i podsećaju kako izgleda nedelja bez žurbe.
Mekane, mirisne i jednostavne, ove domaće piroške vraćaju za sto celu porodicu i podsećaju kako izgleda nedelja bez žurbe.
Otkrijte kako tikvica, heljdino mleko i sveže zelje u Stojkinoj izlevuši postaju hranljivo, postno jelo koje hrani telo i dušu, donoseći toplinu i snagu u svakom zalogaju.
Jelo koje se tradicionalno priprema s mesom i mladim zelenilom, ima i svoju posnu varijantu koja očarava svakog ko želi da oseti autentičan duh Kosova i Metohije i toplinu domaće kuhinje.
Losos na spanaću, crni pasulj i krompir iz rerne – ovo blagosloveno i bogato jelo zasitiće svakoga i uneće radost u svaki dan posta.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
U trenucima kada ponestaje ideja za jela bez ulja, ovo lagano i aromatično jelo od spanaća, pečurki, tahini paste i soja sosa donosi pravo osveženje i podseća nas da i vreme posta može biti ispunjeno kulinarskom radošću.
Iz zbirke recepata arhimandrita Onufrija Hilandarca donosimo vam manastirsku spanakopitu – hranljivu, mirisnu i pripremljenu po drevnim monaškim pravilima.
U tišini manastirskih zidina, gde se svaka trpeza sprema s ljubavlju i molitvom, nastaje hortokalitsunija – skromno, ali bogato jelo koje spaja darove prirode i monaški trud, podsećajući na smirenje, post i blagodarnost.
Ovaj autentični specijalitet koji spaja jednostavne sastojke u harmoniju ukusa i odiše duhom Kosmeta, očaraće sve ljubitelje domaće hrane.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.