U tišini manastirskih zidina, gde se svaka trpeza sprema s ljubavlju i molitvom, nastaje hortokalitsunija – skromno, ali bogato jelo koje spaja darove prirode i monaški trud, podsećajući na smirenje, post i blagodarnost.
U svakoj monaškoj kuhinji, sa ljubavlju i blagoslovom, pripremaju se skromni, ali bogati obroci, u kojima su sjedinjeni darovi prirode i neizmerna radost služenja Gospodu. Među takvim jelima je i hortokalitsunija, skromno blagopecivo koje nosi duh tradicije, tišinu monaškog truda, smirenje i blagodarnost za darove zemlje. Ovo pecivo postoji u više varijacija, a recept monaha Amfilohija se izdvaja savršenim spojem ukusa prirode.
Sastojci:
1,5 kg raznog divljeg zelja (može i zelje iz bašte, pomešano sa malo blitve)
400 g spanaća
2 veze mladog luka
1 veza sitno seckane mirođije
1 veza sitno seckanog komorača
1 čaša maslinovog ulja
1 čaša belog vina
So i biber po ukusu
Sastojci za testo:
700 g pšeničnog brašna
Mlake vode, koliko je potrebno
2 kašike maslinovog ulja
Malo soli
shutterstock.com/Tanai
Zdrav obrok po receptu monaha Amfilohija
Priprema:
Očistite i operite zelje. U šerpi zagrejte maslinovo ulje i propržite divlje zelje i spanać. Dodajte preostale sastojke. Nalijte belo vino i ostavite da se lagano dinsta. Ocedite smesu u cediljku kako biste uklonili višak tečnosti, pa ostavite da se prohladi.
Pomešajte sastojke dok testo ne postane glatko i prestane da se lepi za ruke. Ostavite da odstoji sat vremena na toplom mestu. Razvijte testo oklagijom i isecite na trake. Na svaku traku stavite kašiku nadeva, preklopite i oblikujte po želji. Pleh podmažite maslinovim uljem, složite kalitsunije i premažite ih uljem.
Po želji pospite susamom i crnim kimom. Pecite u prethodno zagrejanoj rerni na 180 stepeni oko 40 minuta, dok ne porumene. Alternativno, pržite u vrelom maslinovom ulju. Služite mlake ili hladne.
Svaki zalogaj ovih mirisnih kalitsunija nosi duh monaškog predanja – jednostavnost koja krije bogatstvo, trud koji donosi radost i postojanost koja vodi ka unutrašnjem miru. Kao što se testo oblikuje strpljenjem i rukama punim vere, tako se i duša, kroz post i molitvu, preobražava u hram Božije ljubavi. Neka ovaj recept ne bude samo obrok, već i podsećanje na lepotu smirenja i blagoslov darova Stvoritelja.
Ovi provereni recepti donose spoj prirodnih sastojaka koji će vas oduševiti, pružajući savršen balans ukusa i hranljivih vrednosti, idealan za dane posta.
Bez mesa i mlečnih proizvoda, ali sa neodoljivom aromom i savršenim spojem sastojaka – otkrijte recept za jedinstvenu musaku sa Svete gore koja donosi duh monaške trpeze u vaš dom!
Spoj jednostavnih sastojaka i savršenih začina donosi jelo koje greje dušu i osvaja nepca – otkrijte recept koji će postati vaš novi omiljeni specijalitet!
Spoj duhovnosti i kulinarstva dolazi iz srca pravoslavne tradicije, sa Svete gore, gde se pravi hleb koji donosi prirodnu slatkoću, bogatstvo ukusa i nežnu teksturu, a savršen je za post i sve koji uživaju u zdravim, domaćim specijalitetima.
Monaško jelo koje se lako priprema dokaz je da i posna kuhinja može biti sočna i ukusna. Savršen spoj prirodnih sastojaka bogatih aroma donosi puni ukus i duh tradicije na vašu trpezu.
Dok se porodični razgovori sve češće svode na obaveze i ekran, jedna pouka starca Pajsija Svetogorca otvara pitanje koje mnogi izbegavaju: šta ostaje od vere kada se prestane živeti, prenositi i ponavljati u svakodnevici?
Kolona duža od kilometar i po proteže se vračarskim ulicama, dok poklonici iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore poručuju da nijedno čekanje nije teško kada među srpski narod stigne ovakva svetinja.
Dok sukobi i nestabilnost i dalje potresaju region, milioni vernika pristižu u Meku, gde je večeras zvanično počeo hadž i gde se odvija jedno od najvećih okupljanja na planeti.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Otkrijte kako šareni povrtni specijalitet u želatinskoj formi, začinjen blagim vinskim sirćetom, vekovima krasi postne trpeze pravoslavnih manastira i zašto postaje hit u savremenim kuhinjama.
Jeromonah manastira Krušedol još u 19. veku zapisao je recept koji pokazuje kako jednostavni sastojci – krompir, luk i pivo – mogu stvoriti neodoljiv spoj tradicije, duhovnosti i ukusa.
Bez kapi viška ulja, a hrskav do savršenstva — ovo starinsko jelo sa manastirskih trpeza pokazuje da istinska čarolija dolazi iz jednostavnosti i vere u meru.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.
Sočne pečurke punjene nadevom od tunjevine, uz miris belog vina, luka i začinskog bilja, pretvaraju nekoliko jednostavnih sastojaka u topao porodični obrok koji se lako priprema, a sa stola nestaje još brže.
Savremeni domaći recept, bez duge istorije, ali sa jasnom idejom deljenja, vraća tu simboliku u svakodnevicu - kroz toplo testo koje iz rerne ne odlazi samo na sto, već i preko praga.
Nekada su ga bake pravile kada u kući nije bilo mnogo namirnica, a danas se ovaj stari đuveč od punjenog krompira vraća na trpezu kao zasitan ručak koji spaja jednostavne sastojke, domaći ukus i duh pravoslavne porodične kuhinje.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Patrijarh moskovski i sve Rusije poručio je da sveta braća Slovenima nisu donela samo pismo, već dostojanstvo, kulturu i mogućnost da Hrista čuju na svom jeziku u vreme kada su ih mnogi smatrali ljudima drugog reda.
Crkva Hrista Kralja u Morzmahejmu sada menja svoju namenu, dok prodaja ovog objekta otvara pitanje šta se dešava sa građevinama koje gube svoju prvobitnu ulogu i sve teže nalaze novu funkciju u lokalnim zajednicama.