U vreme kada se hrana nije bacala, domaćice su znale da i od suvog hleba naprave čudo – evo jednostavnog i ukusnog doručka koji će vas vratiti u toplinu porodične trpeze.
Nekada se prema hrani pristupalo s mnogo više poštovanja nego danas. Domaćice su znale svaku mrvicu da iskoriste, a posebno mesto na trpezi i u srcima zauzimao je – hleb. Bilo je nezamislivo baciti ga. Bake su nas učile da je hleb dar Božji, da se ne baca niti kad je suv, niti kad je tvrd, već da se s malo mašte i ljubavi može pretvoriti u ukusan obrok. U duhu tih toplih sećanja i domaće mudrosti, donosimo vam jednostavan recept za brzi doručak od starog hleba – onako kako su to nekada spremale naše bake, da nijedan zalogaj ne ostane zaboravljen.
Sastojci:
200 g sira
2 jaja
1 jogurt
2 kašike ulja
100–150 g kačkavalja
stari hleb
shutterstock.com/Esin Deniz
Po želji, u smesu možete dodati i malo seckanog peršuna, omiljenih začina ili tanko sečenih šampinjona
Priprema:
Najpre umutite jaja, pa im lagano dodajte sir, jogurt i malo ulja – sve sjedinite u jednu kremastu, mirisnu smesu koja već na prvi pogled budi apetit. Ako vam je sir slan, nema potrebe za dodatnim soljenjem, ali ako je blažeg ukusa, slobodno dodajte malo soli – po sopstvenom osećaju. Stari hleb isecite na kriške, kao što su to nekad radile naše bake, pa svaku pažljivo umačite u pripremljenu smesu. Ređajte ih na pleh obložen papirom za pečenje, a zatim ih odozgo još jednom nežno premažite ostatkom smese. Na kraju, pospite rendanim kačkavaljem i pecite u unapred zagrejanoj rerni, na 200 stepeni, oko 20 minuta – taman dok se kuća ispuni onim poznatim, toplim mirisom detinjstva.
Bakin savet:
Ako želite, u ovu smesu možete dodati i malo seckanog peršuna, omiljenih začina ili tanko sečenih šampinjona – baš kako su to nekada bake radile, po osećaju i iz srca.
U vremenima kada se poštovao svaki komad hleba, nastajala su jela koja su spajala porodicu i grejala dom. Među njima je i pita od starog hleba – jednostavna, domaćinska čarolija koja i danas vraća veru u skromna zadovoljstva.
Uz šapat uspomena donosimo vam jednostavan, ali neodoljiv letnji recept koji spaja tradiciju, ljubav i autentične ukuse - baš onako kako su to znale naše bake.
Kako jedan jednostavan složenac od nežnih listova i mlevenog mesa čuva porodične tradicije i podseća nas na mirise i toplinu zajedničkih ručkova, donoseći osveženje i radost svakom prolećnom tanjiru.
Palačinke od krompira, pržene na masti i punjene džemom, vraćaju duh detinjstva i toplinu doma u svaki zalogaj – naučite kako da ih pripremite po starinskom receptu koji se prenosi s kolena na koleno.
Napravite najmekše pecivo bez kvasca, gotovo za manje od pola sata — testo koje se ne čeka, a mami mirisom, ukusom i uspomenama na bake, jutra pod ćebetom i dom koji diše ljubavlju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Crkvenu Novu godinu i Prepodobnog Simeona Stolpnika po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Vozdviženje časnog i životvornog Krsta. Katolička crkva obeležava praznik Uzvišenja Svetog Krsta, dok Jevreji danas obeležavaju post Gedalije, a muslimani nemaju veliki praznik.
U svakoj pravoslavnoj kući hleb ima posebno mesto, a ovaj stari recept sa jajima i kačkavaljem podseća nas zašto se nekada verovalo da je greh baciti i koricu.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Krompir, brašno i jaja dovoljni su za osnovu ovog starinskog specijaliteta, koji se kuva poput knedli, a zatim oblaže prženim prezlama ili začinjava alevom paprikom.
Samo nekoliko osnovnih sastojaka potrebno je za mekan i sočan kolač natopljen mlekom, koji se nekada često nalazio na porodičnom stolu, bez čekanja na poseban povod.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.