NESTAO VELIKI NOVAC IZ CRKVENE KASE: Vladika Mitrofan suspendovao osumnjičenog sekretara Eparhijskog saveta Jovana Marjanca dok ne vrati 250.000 dolara
Protojerej Jovan Marjanac razrešen je svih dužnosti i stavljen pod zabranu sveštenodejstva dok ne izmiri dug prema Eparhiji kanadskoj, dok administrativne poslove preuzima mladi đakon Petar Marjanović.
Poslednih nedelja Eparhija kanadska Srpske pravoslavne crkve suočava se sa jednim od najozbiljnijih potresa u svojoj novijoj istoriji. U središtu događaja našao se protojerej Jovan Marjanac, donedavni sekretar Eparhijskog saveta i Eparhijskog odbora, protiv koga su iznete teške optužbe za proneveru i otuđivanje velike sume novca iz eparhijske kase.
Prema saznanjima do kojih je došao portal "Serbian Times" iz izvora bliskih Eparhiji, reč je o iznosu koji se procenjuje između 250.000 i 300.000 kanadskih dolara. Zbog toga je episkop kanadski Mitrofan preduzeo oštre disciplinske mere koje su već stupile na snagu.
Zabrana sveštenodejstva dok se dug ne izmiri
Eparhijskim aktima donetim 21. februara protojerej Jovan Marjanac razrešen je dužnosti sekretara Saveta Eparhije kanadske. Odluka je doneta na osnovu člana 22.7 Statuta Eparhije, nakon zahteva koji je Marjanac u međuvremenu uputio episkopu.
Istoga dana donet je i drugi akt kojim je, pozivajući se na član 34.21 Statuta, odlučeno da se Marjancu izrekne zabrana sveštenodejstva počev od 19. februara pa sve dok ne izmiri svoja dugovanja prema Eparhiji kanadskoj.
SPC
Protojerej Jovan Marjanac
U dokumentima koji su prosleđeni svim sveštenicima i crkvenim upravama u Kanadi navodi se da je ova mera privremena, ali da će ostati na snazi dok god se ne razjasni sudbina novca čiji je nestanak pokrenuo čitav slučaj.
Time je sveštenik koji je godinama bio jedan od administrativno najuticajnijih ljudi u eparhiji ostao bez svih funkcija koje je do sada obavljao, ali i bez prava na vršenje svešteničke službe do okončanja ovog spora.
Sveštenik sa bogatom biografijom u središtu optužbi
Jovan Marjanac rođen je 23. januara 1986. godine u Zenici. Detinjstvo je proveo u Zavidovićima i Splitu, a u Kanadu se sa roditeljima preselio 1995. godine. Školovanje je završio u Torontu, gde je 2007. godine diplomirao na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Torontu.
Uz stipendiju crkve Svetog arhangela Mihajla u Torontu završio je i Teološki fakultet Ruske zagranične crkve pri manastiru Svete Trojice u Džordanvilu u državi Njujork 2011. godine. Magistarske studije iz kanonskog prava završio je 2013. godine na Moskovskoj duhovnoj akademiji pri Svetotrojičko-sergijevoj lavri u Sergijevom Posadu.
Iste godine, na Aranđelovdan, u manastiru Preobraženja Gospodnjeg u Miltonu rukopoložen je u čin đakona od strane episkopa kanadskog Georgija, a samo dva dana kasnije i u čin sveštenika.
U decembru 2015. godine postavljen je za sekretara Eparhije kanadske odlukom administratora eparhije, tadašnjeg patrijarha srpskog Irineja. Tokom službe bio je i član Centralnog saveta SPC za Severnu i Južnu Ameriku, kao i jedan od osnivača omladinske organizacije „Tri prsta“. Opsluživao je više parohija u Kanadi, a od 2019. godine bio je paroh pri hramu Svete Trojice u Kičineru.
Mlad đakon preuzima važne dužnosti
Nakon smene dosadašnjeg sekretara, njegove administrativne obaveze preraspodeljene su unutar eparhijske uprave. Prema odlukama koje su stupile na snagu, deo poslova preuzeće đakon Petar Marjanović, dosadašnji sekretar eparhijske kancelarije, dok će u radu pomagati i monahinja Paraskeva Lepović iz manastira Preobraženja Gospodnjeg u Miltonu.
Predviđeno je i da se plata koju je do sada primao bivši sekretar ubuduće podeli na ravne delove između onih koji će preuzeti njegove obaveze.
Foto: SPC
Vladika kanadski Mitrofan
Đakon Petar Marjanović rođen je 4. aprila 2001. godine u Torontu. Odrastao je u Kanadi, gde je u Misisagi završio osnovnu školu, ali je još kao četrnaestogodišnjak odlučio da obrazovanje nastavi u Srbiji. Upisao je Bogosloviju Svetog Arsenija Sremca u Sremskim Karlovcima, gde je od 2015. do 2020. godine pohađao bogoslovske studije.
Posle završetka bogoslovije školovanje je nastavio u Sjedinjenim Američkim Državama, na Bogoslovskom fakultetu Svetog Save u Libertivilu, nedaleko od Čikaga, gde je studirao četiri godine. U julu 2024. godine stupio je u brak sa suprugom Dunjom, rođenom Miletić.
U čin đakona rukopoložen je 19. avgusta 2024. godine, nakon čega je počeo da obavlja dužnost eparhijskog đakona i sekretara eparhijske kancelarije.
Sednica Saveta prethodila odluci
Slučaj je postao tema razgovora unutar eparhijskih struktura neposredno nakon redovne sednice Eparhijskog saveta održane 4. februara 2026. godine u kancelariji Eparhije kanadske pri manastiru Preobraženja Gospodnjeg u Miltonu.
Na toj sednici usvojeni su finansijski izveštaji za 2025. godinu i razmatran predlog budžeta za 2026. godinu, kao i druga pitanja iz života crkvene zajednice u Kanadi. Upravo u tom periodu, prema navodima izvora, počele su da se otvaraju sumnje u vezi sa finansijama koje su dovele do kasnijih odluka eparhijskog vrha.
Pitanje koje tek čeka odgovor
Odluke episkopa Mitrofana otvorile su ozbiljna pitanja o finansijskom poslovanju i kontroli unutar eparhijskih institucija. Dok traje postupak i čeka se razjašnjenje sudbine nestalog novca, crkvena uprava pokušava da stabilizuje rad eparhijskih službi i nastavi redovno funkcionisanje crkvenog života među pravoslavnim vernicima u Kanadi.
Ishod ovog slučaja, međutim, imaće dalekosežne posledice – ne samo po karijeru jednog sveštenika, već i po poverenje koje verni narod polaže u institucije Crkve u dijaspori.
Zavetna slava u manastiru Svetog apostola Marka okuplja rasejane Srbe u molitvi i sećanju, čuvajući večnu vezu sa domovinom kroz monaške živote i svetiteljske vrednosti.
Svečanim činom osvećenja nekadašnje evangelističke crkve, mitropolit nemački Grigorije utemeljio je novi duhovni dom Srpske pravoslavne crkve na jugozapadu Nemačke.
U prestonici SAD slavilo se kao u srcu Srbije – liturgija, pesma, kolo i molitva spojili su verni narod u crkvi Svetog Luke, dok je freska Presvete Bogorodice „Širšaja nebesa“ postala simbol duhovnog mosta između otadžbine i dijaspore.
Donatorsko veče parohije Svetih Ćirila i Metodija pretvorilo se u svedočanstvo vere, nade i plana koji bi uskoro mogao da dovede do kupovine prvog pravoslavnog hrama u Konektikatu.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Uz molitve poglavara Srpske pravoslavne crkve, sveštenstva, porodice i prijatelja, na večni počinak ispraćena majka bivšeg predsednika Republike Srpske Milorada Dodika.
U hramu u Bresnici, pred mnoštvom vernika, otvorena su pitanja koja se retko izgovaraju naglas – šta u čoveku zaista živi, šta odumire i po čemu će ga, na kraju, Bog prepoznati
Bogosluženje mitropolit crnogorsko-primorskog u Baru još jednom je potvrdilo snagu zajedničke molitve, značaj pokloništva i trajno mesto ovog svetitelja u životu pravoslavnih vernika
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.