Pred praznik Svetog Vasilija Ostroškog, kamenitim stazama iz rodnih Mrkonjića do manastira u beloj litici, tradicionalno hiljade vernika idu ka svetinji koja nadilazi sve granice — moleći za isceljenje, pokajanje i čudo.
Na kamenitim stazama Hercegovine, u tišini koju remeti jedino ritam koraka i šapat molitve, svakog proleća vaskrsava jedno od najdubljih svedočanstava vere na našim prostorima – tradicionalno hodočašće iz rodnog mesta Svetog Vasilija Ostroškog do manastira u čijoj steni počivaju njegove svete mošti. I ove godine, hiljade vernika iz svih krajeva, neđu kojima su neki bosonogi, sa brojanicom u ruci i nadom u srcu – krenuli su na sveti put, čiji je cilj duhovni dom svih koji traže utehu, isceljenje i mir.
Iz sela Mrkonjići, iz Popovog polja, gde je rođen Sveti Vasilije 1610. godine, sve do manastira Ostrog u Crnoj Gori vodi staza kojom je, više od tri i po veka ranije, i sam svetitelj krenuo u podvig života i vere. Njegove mošti, koje počivaju u manastiru u beloj ostroškoj litici, postale su mesto čudesa, zajedničko utočište hrišćana, muslimana i svih onih koji veruju u ono nevidljivo, a neizmerno.
Tanjug Strahunja Aćimović/wikipedia
Pred praznik Svetog Vasilija Čudotvorca, kog Srpska pravoslavna crkva proslavalja 12. maja, kolone hodočasnika slivaju se u manastir Ostorg
Kolona hodočasnika koja se svake godine okuplja povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog, kog SPC proslavlja 12. maja, ove godine krenula je u petak, 9. maja, sa još većom silinom vere. Iz sata u sat kolona postaje brojnija – njih 400 iz Bileće, 250 iz manastira Kosijerevo, grupe iz Foče, a tokom dana pridružuju se i novi hodočasnici iz raznih hercegovačkih sela i gradova. Među njima – jedno lice koje je čitav svet navikao da gleda pod reflektorima sportskih arena – Tijana Bošković, najbolja odbojkašica sveta.
Bez sportske opreme, ali sa časnim krstom u rukama, ali i srcu, Tijana je stala rame uz rame s narodom, ne kao zvezda, već kao vernica. Njeno prisustvo, tiho i nenametljivo, svedoči o nečemu što nadilazi pobede i medalje – o snazi vere, koja uči da je svaki korak, kada se čini iz ljubavi prema Bogu, već trijumf duše.
Hodočasnici pešače desetinama kilometara – do Donjeg i Gornjeg manastira, mnogi bosi, kako bi u poniznosti sledili put svog svetitelja. Sa sobom nose skromne darove: flašicu ulja, malo tamjana, beli pamuk. Pokloni koji, kada „prenoće“ kod svetitelja, postaju blagoslov. U njihovim očima nema umora – samo tiha svetlost molitve.
Wikipedia/William Hall
Manastir Ostrog
Za mnoge, ovaj put je zavet, pokajanje, molitva za bolesnog člana porodice, za dete koje još ne dolazi, za mir u duši. Za druge – zahvalnost za čudo koje se već dogodilo. I svi oni, ma iz kog kraja dolazili, pred Ostrogom postaju jedno – saborna zajednica vere.
Manastir Ostrog, koji u danima oko praznika primi i po dvadeset hiljada poklonika, dočekuje svoje goste tiho, dostojanstveno. U njegovim zidinama ne odzvanja govor, ne škljocaju aparati. Ovde se ćuti i moli. Skromna odeća, pognuta glava, srce otvoreno Bogu.
I dok hiljade stopa gaze hercegovački kamen, noseći žuljeve kao medalje verovanja, Ostrog čeka – u tišini litice, u molitvi svetitelja, u pogledu majke koja se nada čudu. I ove godine, kao i vekovima unazad, hodočašće iz Hercegovine do Ostroga nije samo put od tačke A do tačke B. To je povratak sebi. To je hod unazad – do izvora vere.
Napomena: Prenošenje teksta dozvoljeno je samo uz navođenje aktivnog linka ka izvoru članka.
Kad je došla, dobila je svoju keliju u kojoj su bili samo krevet bez dušeka, peć i ćebe preko kreveta. To je simbol početka prilagođavanja asketskom životu.
U svetinji gde se vera pretače u nadu, a tišina u blagodat, episkop bihaćko-petrovački predvodio je bogosluženje u manastiru Ostrog, okupljajući vernike uoči Strasne sedmice i Hristovog Vaskrsenja.
U vremenu kada turizam potiskuje duhovnost, jedan pravoslavni monah postao je stub zajednice – simbol nade i utehe za meštane, turiste i hodočasnike koji svakodnevno dolaze do ove bele svetinje između neba i mora.
Iako je gradska slava Nikšića formalno ukinuta, lokalno rukovodstvo i sveštenstvo poručuju da će 12. maj i ove godine biti obeležen litijom, svečanostima i rezanjem slavskog kolača.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Plamen se širi planinskim područjem u blizini jedne od najvećih pravoslavnih svetinja na Balkanu, dok se sa posebnom pažnjom prati situacija oko manastirskog kompleksa i dalje širenje požara.
Planirana solarna elektrana u okolini manastirskog kompleksa izazvala je zabrinutost zbog mogućeg narušavanja prirodnog ambijenta i duhovnog značaja prostora koji vekovima privlači hodočasnike.
Iskušenik Miloš primio je monaško ime Ilija, a mitropolit crnogorsko-primorski u besedi je govorio o Svetom proroku, lažnim prorocima današnjice i pouci koju svaki hrišćanin može da pronađe u njegovom životu.
Iako se projekat ne nalazi na manastirskom zemljištu, planirani kompleks otvorio je pitanje očuvanja ambijenta, pogleda i duhovnog doživljaja puta ka mestu gde počivaju mošti Svetog Vasilija Ostroškog.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.