Upozorio je da ukoliko malo bolje pogledamo svoje okruženje možemo uvideti koliko ljudi ne žele da budu izbavljeni iz greha.
Patrijarh Pavle je upozoravao da ni za šta na svetu ne treba da žrtvujemo svoju dušu - najveću vrednost koju nam je Bog dao.
- Onaj ko se Boga boji, taj nema razloga da se ikoga boji i ičega da se boji - sem greha i onoga što je sramotno. Šta vredi čoveku da sav svet dobije, ako dušu izgubi. Kakvu će cenu dobiti ako izgubi dušu, šta će moći da nadomesti dušu? Čovek treba da bude svestan da jedanput živi i da to iskoristi na najbolji mogući način - rekao je patrijarh Pavle jednom prilikom.
Na blagostanje naše duše treba da pazimo tako što ćemo odlaziti u crkvu, prisustvovati liturgiji, pričešćem, molitava i trudom da bdimo nad svojim odlukama, kako ne bi potpali pod one koje su sprovedene u momentima kada strast nadvlada nad nama.
youtube/Црква Светог Ђорђа под Горицом
Otac Jovan Radović
Otac Jovan Radović je jednom prilikom ispričao kako strasti razaraju dušu, ali i kako upravo one otvaraju vrata nečastivim silama.
- Demoni kako onda tako i danas postoje i muče ljude, i nazivaju se imenima strasti koje se nalaze u nama. Sve dok u nama postoje strasti mi smo demonizovani u manjoj ili većoj meri. Samo oni koji su bez strasti, koji nose silu Božiju u sebi, mogu isterivati demone iz ljudi.
Upozorio je da ukoliko malo bolje pogledamo svoje okruženje možemo uvideti koliko ljudi ne žele da budu izbavljeni iz greha.
- I danas možemo videti, u našem okruženju, veliki broj ljudi koji govori Hristu da ode od njih, jer više vole svoje grehe nego prisustvo Hristovo koje muči ljude opterećene gresima iz kojih Gospod želi da nas spasi i preobrazi. Nedolaskom u crkvu čovek može da živi nekontrolisanim načinom života - kazao je otac Jovan.
Đavo ih, kako kaže, "vije i kovitla kuda hoće", ne dopuštajući im da pronađu unutrašnji mir. Šta se dešava s onima koji pokušaju da se otrgnu iz tog vrtloga? Sveti Teofan nudi odgovor koji duboko potresa dušu svakog verujućeg čoveka. "Duše pravednika su u ruci Božijoj (Prem.Sol.3,1). A u čijoj su ruci duše grešnika? Spasitelj je govorio apostolima da ih satana iska kako bi ih vijao kao pšenicu, tj. kako bi ih skrenuo sa pravoga puta, uzeo u svoje ruke i činio sa njima šta hoće. Zbog toga su svi koji se udaljuju od Gospoda u rukama satane i on ih vije i kovitla kuda hoće.
BONUS VIDEO: Monah iz manastira Tumane otkrio istinu: Ovo je ključ za jaku veru
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Irini Murtzukou priznala je monstruozne zločine iz mladosti, a starci sa Svete gore upozoravaju – ovo prevazilazi ljudsko zlo i otkriva strašnu istinu o svetu bez Boga.
Kroz svedočanstvo iz života, veliki duhovnik 20. veka i svetac objasnio je na jednostavan način da snaga molitve ne zavisi od samog čitanja, već od mnogo dublje istine koja menja život i razvejava tamu oko nas.
Jedan od Sedamdesetorice apostola zajedno sa suprugom Priskilom širio je Jevanđelje, pomagao u osnivanju prvih hrišćanskih zajednica i ostao upamćen kao mučenik koji je do kraja ostao veran Hristu.
Stari recept za jednostavnu poslasticu iz domaćih kuća koja se spremala u mrsne dane i čuvala ukus leta, kajsija iz voćnjaka i porodičnih okupljanja za trpezom.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Od dvora Marine Mnišek do reformi Petra Velikog, put jednog malog predmeta pokazuje kako su vera, tradicija i strah od novina oblikovali svakodnevni život ruskog naroda.
Monahinja Kornelija Ris govori o svom prisustvu molitvama za oslobođenje od đavoimanosti, upozoravajući da se suština duhovne borbe nalazi u molitvi, pokajanju i smirenju pred Bogom.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Jerej Lev Liperovski u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“ objašnjava kako Jevanđelisti svedoče o bolesti duha, koju može izlečiti jedino vera, molitva i post.
Potomci Srba stradalih u ustaškom zločinu predložili obnovu Hrama Svetog Spasa, srušenog 1942. godine, i izgradnju Crkve Spasa na krvi na Mrakovici, kao trajnog pomena kozaračkim mučenicima.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Policija sumnjiči 29-godišnjeg muškarca za krađu iz Sabornog hrama Svete Trojice, a pažnju javnosti privukao je snimak na kojem se vidi njegova navodna ravnodušnost dok zna da ga neko snima.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Veliki srpski svetitelj upozorava da se opasnost ne prepoznaje uvek spolja, već se često javlja kroz unutrašnje nemire, pomisli i namere, zbog čega hrišćanin mora da čuva svoj um i srce.