Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
U pravoslavnoj teologiji, demoni nisu simbolički prikazi zla, već realna duhovna bića koja, po učenju Crkve, neprestano vrebaju da naruše čovekovu slobodu, unesu nemir i odvoje ga od Boga.
Njihovo delovanje, prema Svetim ocima, nije uvek spektakularno i filmski – češće se ogleda u napastima, grehovnim navikama i duhovnoj slabosti. Međutim, u pojedinim slučajevima, veruje se da dolazi i do direktne demonske opsednutosti, kada je potrebna snažna duhovna intervencija – molitva, post, ispovest, i ponekad, egzorcizam.
Ali u pravoslavlju, egzorcizam nije magijski ritual, niti "hitna usluga" za instant rešenje problema. To je poslednji čin jedne ozbiljne i duboko lične borbe. Na to snažno upozorava i sveštenik Predrag Popović, koji je istakao da bez lične promene – pomoći nema.
"Nisam džuboks, već sveštenik“
- Ako ti postiš, ispovedaš se, odlaziš na liturgiju – to ti je preventiva, nemaš čega da se bojiš - kaže otac Predrag, naglašavajući da egzorcizam dolazi tek posle dugog perioda duhovne pripreme.
Printscreen oca.org/Print Screen Instagram otac_predrag_popovic
Otac Predrag Popović
On sam, tvrdi, molitvu za posednute čita tek posle godinu ili dve liturgijskog života onoga ko traži pomoć.
- Dođu ljudi kod mene: "Čitaj mi molitvu za posednute!' Pa šta sam ja?! Džuboks? Pevaljka? Sad ćeš ti da naručiš pesmu, platiš mi i ja ću ti pevam?!“ – izričit je.
Čin čitanja egzorcističke molitve on vidi kao ličnu žrtvu, ne rutinu:
- To je zakon žrtve, zakon ljubavi – ja dajem sebe za to! Ja patim. Negativna duhovna energija se skuplja u plućima – i mene napada.
Otac Predrag otkriva da je zbog toga godinama imao ozbiljne zdravstvene probleme: astmu, bronhitis, dugotrajni kašalj – sve dok, kako kaže, nije bio isceljen po molitvama Svetog Vasilija Ostroškog.
Ko želi egzorcizam – mora da se menja
Jedna od ključnih poruka Popovića jeste da egzorcizam nije čudotvorni lek koji će "očistiti“ čoveka dok on nastavlja da živi isto kao pre. Naprotiv, egzorcizam ne funkcioniše ako nema iskrene unutrašnje borbe.
Foto: Freepik
Demoni, Ilustracija
- Kad dođu kod mene đavoimani, prva stvar: prestaje da se jede meso, nema slatko, nema cigare. Ko puši – njemu ne čitam egzorcizam nikad! Takvome ni Sveti Petar da čita – neće da istera!
U njegovom viđenju, demonski uticaj se ne manifestuje samo u ponašanju, nego i kroz nagone – preteranu potrebu za mesom, za slatkim, zavisnost od cigareta – sve ono što, prema crkvenom učenju, slabi duh i ojačava telo, čineći čoveka podložnijim zlu.
Egzorcizam ne menja čoveka – liturgija menja
Za kraj, Popović poručuje da egzorcizam sam po sebi ne menja čoveka – to može samo život u Crkvi, Liturgija i podvig.
- Nema predaje – do poslednje kapi krvi! – zaključuje, podsećajući na primer svetitelja koji su stradali i ponovno ustajali duhom jači.
Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Volonteri Verskog dobrotvornog starateljstva Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke doneli su pomoć i nadu, a jedno krštenje pretvorilo zatvor u hram i simbol novog početka.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U besedi za 18. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva kako Božja milost spaja verne kroz ljubav, krotost i požrtvovanje, vodeći ka savršenstvu Oca nebeskog bez izjednačavanja sa Njim.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Nedavni primer iz Amerike pokreće pitanje koje mnogi vernici smatraju nemogućim: kako ostati veran Hristovom učenju i Svetim kanonima u vremenu duhovne dekadencije i relativizacije vere?
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Prava radost, kako ističe starac Emilijan, postaje duhovna snaga koja pročišćava dušu i pretvara molitve, podvige i suze u put ka sjedinjenju sa Bogom. U nastavku pročitajte Jevanđelje za 18. petak po duhovima.
Glavni vojni imam i potpukovnik Vojske Srbije govori o povratku verskih službenika u vojsku i otkriva zašto je mir mnogo više od običnog pozdrava i zašto veruje da većina ljudi u Srbiji nosi dobro u sebi.