Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
U pravoslavnoj teologiji, demoni nisu simbolički prikazi zla, već realna duhovna bića koja, po učenju Crkve, neprestano vrebaju da naruše čovekovu slobodu, unesu nemir i odvoje ga od Boga.
Njihovo delovanje, prema Svetim ocima, nije uvek spektakularno i filmski – češće se ogleda u napastima, grehovnim navikama i duhovnoj slabosti. Međutim, u pojedinim slučajevima, veruje se da dolazi i do direktne demonske opsednutosti, kada je potrebna snažna duhovna intervencija – molitva, post, ispovest, i ponekad, egzorcizam.
Ali u pravoslavlju, egzorcizam nije magijski ritual, niti "hitna usluga" za instant rešenje problema. To je poslednji čin jedne ozbiljne i duboko lične borbe. Na to snažno upozorava i sveštenik Predrag Popović, koji je istakao da bez lične promene – pomoći nema.
"Nisam džuboks, već sveštenik“
- Ako ti postiš, ispovedaš se, odlaziš na liturgiju – to ti je preventiva, nemaš čega da se bojiš - kaže otac Predrag, naglašavajući da egzorcizam dolazi tek posle dugog perioda duhovne pripreme.
Printscreen oca.org/Print Screen Instagram otac_predrag_popovic
Otac Predrag Popović
On sam, tvrdi, molitvu za posednute čita tek posle godinu ili dve liturgijskog života onoga ko traži pomoć.
- Dođu ljudi kod mene: "Čitaj mi molitvu za posednute!' Pa šta sam ja?! Džuboks? Pevaljka? Sad ćeš ti da naručiš pesmu, platiš mi i ja ću ti pevam?!“ – izričit je.
Čin čitanja egzorcističke molitve on vidi kao ličnu žrtvu, ne rutinu:
- To je zakon žrtve, zakon ljubavi – ja dajem sebe za to! Ja patim. Negativna duhovna energija se skuplja u plućima – i mene napada.
Otac Predrag otkriva da je zbog toga godinama imao ozbiljne zdravstvene probleme: astmu, bronhitis, dugotrajni kašalj – sve dok, kako kaže, nije bio isceljen po molitvama Svetog Vasilija Ostroškog.
Ko želi egzorcizam – mora da se menja
Jedna od ključnih poruka Popovića jeste da egzorcizam nije čudotvorni lek koji će "očistiti“ čoveka dok on nastavlja da živi isto kao pre. Naprotiv, egzorcizam ne funkcioniše ako nema iskrene unutrašnje borbe.
Foto: Freepik
Demoni, Ilustracija
- Kad dođu kod mene đavoimani, prva stvar: prestaje da se jede meso, nema slatko, nema cigare. Ko puši – njemu ne čitam egzorcizam nikad! Takvome ni Sveti Petar da čita – neće da istera!
U njegovom viđenju, demonski uticaj se ne manifestuje samo u ponašanju, nego i kroz nagone – preteranu potrebu za mesom, za slatkim, zavisnost od cigareta – sve ono što, prema crkvenom učenju, slabi duh i ojačava telo, čineći čoveka podložnijim zlu.
Egzorcizam ne menja čoveka – liturgija menja
Za kraj, Popović poručuje da egzorcizam sam po sebi ne menja čoveka – to može samo život u Crkvi, Liturgija i podvig.
- Nema predaje – do poslednje kapi krvi! – zaključuje, podsećajući na primer svetitelja koji su stradali i ponovno ustajali duhom jači.
Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
U jednom jutru ostao je bez oca i porodice, sedam meseci proveo u logoru, a danas svedoči kako se čovek ne spašava mržnjom, već odlukom da zlo ne ponese u sebi.
Srpska pravoslavna crkva 10. januara molitveno se seća hiljada vernika - muškaraca, žena, devojaka i dece, koji nisu odustali od Hrista i ostavili večni trag hrabrosti i vere.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
U Sabornoj crkvi Hrista Spasitelja danas se oseća snaga vere i tradicije, dok predstojatelj Srpske pravoslavne crkve podseća da vera živi u srcima ljudi i povezuje narod u teškim vremenima.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Predanje otkriva kako slučajno skretanje broda i molitva Device Marije stvoriše mesto gde Majka Božja bdi nad monasima i tišinom hiljadugodišnjeg duhovnog sveta.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
U besedi za 31. petak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća kako predanost, molitva i veličanje Boga mogu učiniti svaki trenutak života svetim i ispunjenim Božjom milošću.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Polijevkt. Katolici ne slave veći praznik, kao ni muslimani i Jevreji.