Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
U pravoslavnoj teologiji, demoni nisu simbolički prikazi zla, već realna duhovna bića koja, po učenju Crkve, neprestano vrebaju da naruše čovekovu slobodu, unesu nemir i odvoje ga od Boga.
Njihovo delovanje, prema Svetim ocima, nije uvek spektakularno i filmski – češće se ogleda u napastima, grehovnim navikama i duhovnoj slabosti. Međutim, u pojedinim slučajevima, veruje se da dolazi i do direktne demonske opsednutosti, kada je potrebna snažna duhovna intervencija – molitva, post, ispovest, i ponekad, egzorcizam.
Ali u pravoslavlju, egzorcizam nije magijski ritual, niti "hitna usluga" za instant rešenje problema. To je poslednji čin jedne ozbiljne i duboko lične borbe. Na to snažno upozorava i sveštenik Predrag Popović, koji je istakao da bez lične promene – pomoći nema.
"Nisam džuboks, već sveštenik“
- Ako ti postiš, ispovedaš se, odlaziš na liturgiju – to ti je preventiva, nemaš čega da se bojiš - kaže otac Predrag, naglašavajući da egzorcizam dolazi tek posle dugog perioda duhovne pripreme.
Printscreen oca.org/Print Screen Instagram otac_predrag_popovic
Otac Predrag Popović
On sam, tvrdi, molitvu za posednute čita tek posle godinu ili dve liturgijskog života onoga ko traži pomoć.
- Dođu ljudi kod mene: "Čitaj mi molitvu za posednute!' Pa šta sam ja?! Džuboks? Pevaljka? Sad ćeš ti da naručiš pesmu, platiš mi i ja ću ti pevam?!“ – izričit je.
Čin čitanja egzorcističke molitve on vidi kao ličnu žrtvu, ne rutinu:
- To je zakon žrtve, zakon ljubavi – ja dajem sebe za to! Ja patim. Negativna duhovna energija se skuplja u plućima – i mene napada.
Otac Predrag otkriva da je zbog toga godinama imao ozbiljne zdravstvene probleme: astmu, bronhitis, dugotrajni kašalj – sve dok, kako kaže, nije bio isceljen po molitvama Svetog Vasilija Ostroškog.
Ko želi egzorcizam – mora da se menja
Jedna od ključnih poruka Popovića jeste da egzorcizam nije čudotvorni lek koji će "očistiti“ čoveka dok on nastavlja da živi isto kao pre. Naprotiv, egzorcizam ne funkcioniše ako nema iskrene unutrašnje borbe.
Foto: Freepik
Demoni, Ilustracija
- Kad dođu kod mene đavoimani, prva stvar: prestaje da se jede meso, nema slatko, nema cigare. Ko puši – njemu ne čitam egzorcizam nikad! Takvome ni Sveti Petar da čita – neće da istera!
U njegovom viđenju, demonski uticaj se ne manifestuje samo u ponašanju, nego i kroz nagone – preteranu potrebu za mesom, za slatkim, zavisnost od cigareta – sve ono što, prema crkvenom učenju, slabi duh i ojačava telo, čineći čoveka podložnijim zlu.
Egzorcizam ne menja čoveka – liturgija menja
Za kraj, Popović poručuje da egzorcizam sam po sebi ne menja čoveka – to može samo život u Crkvi, Liturgija i podvig.
- Nema predaje – do poslednje kapi krvi! – zaključuje, podsećajući na primer svetitelja koji su stradali i ponovno ustajali duhom jači.
Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Jedan od najvažnijih praznika u islamu donosi dane molitve, darivanja i porodičnog okupljanja, a posebnu pažnju privlače tradicionalne čestitke i običaji koji se vekovima prenose među muslimanima.
Od čišćenja doma i odlaska na mezarja do kurbana i porodičnih okupljanja: objašnjenja koja otkrivaju kako se kroz svakodnevne običaje čuva duh praznika i prenosi kroz generacije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Isidora po starom i Svetog mučenika Teraponta Sardijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Augustina Kenterberijskog, dok muslimani obeležavaju prvi dan Kurban-bajrama, a Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok jedni neprestano preživljavaju juče, a drugi strepe od sutra, jedna pouka arhimandrita Save Majuka razbija tu unutrašnju tišinu i vraća fokus na jedini trenutak koji čovek zaista ima - sada.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok jedni neprestano preživljavaju juče, a drugi strepe od sutra, jedna pouka arhimandrita Save Majuka razbija tu unutrašnju tišinu i vraća fokus na jedini trenutak koji čovek zaista ima - sada.
Navodi o pronađenim narkoticima, oštre optužbe Moskve i tvrdnje o „organizovanoj provokaciji“ pretvorili su policijsku kontrolu u Karlovim Varima u međunarodni slučaj sa ozbiljnim političkim i crkvenim posledicama.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.