Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
U pravoslavnoj teologiji, demoni nisu simbolički prikazi zla, već realna duhovna bića koja, po učenju Crkve, neprestano vrebaju da naruše čovekovu slobodu, unesu nemir i odvoje ga od Boga.
Njihovo delovanje, prema Svetim ocima, nije uvek spektakularno i filmski – češće se ogleda u napastima, grehovnim navikama i duhovnoj slabosti. Međutim, u pojedinim slučajevima, veruje se da dolazi i do direktne demonske opsednutosti, kada je potrebna snažna duhovna intervencija – molitva, post, ispovest, i ponekad, egzorcizam.
Ali u pravoslavlju, egzorcizam nije magijski ritual, niti "hitna usluga" za instant rešenje problema. To je poslednji čin jedne ozbiljne i duboko lične borbe. Na to snažno upozorava i sveštenik Predrag Popović, koji je istakao da bez lične promene – pomoći nema.
"Nisam džuboks, već sveštenik“
- Ako ti postiš, ispovedaš se, odlaziš na liturgiju – to ti je preventiva, nemaš čega da se bojiš - kaže otac Predrag, naglašavajući da egzorcizam dolazi tek posle dugog perioda duhovne pripreme.
Printscreen oca.org/Print Screen Instagram otac_predrag_popovic
Otac Predrag Popović
On sam, tvrdi, molitvu za posednute čita tek posle godinu ili dve liturgijskog života onoga ko traži pomoć.
- Dođu ljudi kod mene: "Čitaj mi molitvu za posednute!' Pa šta sam ja?! Džuboks? Pevaljka? Sad ćeš ti da naručiš pesmu, platiš mi i ja ću ti pevam?!“ – izričit je.
Čin čitanja egzorcističke molitve on vidi kao ličnu žrtvu, ne rutinu:
- To je zakon žrtve, zakon ljubavi – ja dajem sebe za to! Ja patim. Negativna duhovna energija se skuplja u plućima – i mene napada.
Otac Predrag otkriva da je zbog toga godinama imao ozbiljne zdravstvene probleme: astmu, bronhitis, dugotrajni kašalj – sve dok, kako kaže, nije bio isceljen po molitvama Svetog Vasilija Ostroškog.
Ko želi egzorcizam – mora da se menja
Jedna od ključnih poruka Popovića jeste da egzorcizam nije čudotvorni lek koji će "očistiti“ čoveka dok on nastavlja da živi isto kao pre. Naprotiv, egzorcizam ne funkcioniše ako nema iskrene unutrašnje borbe.
Foto: Freepik
Demoni, Ilustracija
- Kad dođu kod mene đavoimani, prva stvar: prestaje da se jede meso, nema slatko, nema cigare. Ko puši – njemu ne čitam egzorcizam nikad! Takvome ni Sveti Petar da čita – neće da istera!
U njegovom viđenju, demonski uticaj se ne manifestuje samo u ponašanju, nego i kroz nagone – preteranu potrebu za mesom, za slatkim, zavisnost od cigareta – sve ono što, prema crkvenom učenju, slabi duh i ojačava telo, čineći čoveka podložnijim zlu.
Egzorcizam ne menja čoveka – liturgija menja
Za kraj, Popović poručuje da egzorcizam sam po sebi ne menja čoveka – to može samo život u Crkvi, Liturgija i podvig.
- Nema predaje – do poslednje kapi krvi! – zaključuje, podsećajući na primer svetitelja koji su stradali i ponovno ustajali duhom jači.
Borba protiv zla, po rečima sveštenika Predraga Popovića, nije ritual – to je lični krst koji svako mora da ponese, ako želi da pobedi.
Sve što svakodnevno doživljavamo – iskušenja, praznična oblačenja i masovna zabava – u svetlu vere otkriva borbu anđela i demona koja oblikuje sudbinu svakog čoveka.
Jerej Ruske pravoslavne crkve, teolog i misionar u svojoj knjizi „Čuda i parabole Hristove“, detaljno opisuje duhovnu prirodu demonske opsednutosti i ističe da je jedini put izlečenja vera, molitva i post.
Recept iz 1855. godine jeromonaha Jeroteja otkriva kako jednostavni sastojci mogu stvoriti jelo puno domaće topline i tradicije – idealno za dane koji nisu posni.
Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Upravo preko vračara i gatara, đavo pokušava da uđe u tuđe živote, da razori porodice, posvađa ljude, poseje sumnju i strah, i da čoveka odvoji od Hrista.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Dok su se jedan period u isto vreme slavila oba svetitelja, kasnije se u crkvenom bogoslužbenom kalendaru zadržao samo Sveti Stefan Dečanski, ali je narodni naziv opstao.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u svojoj besedi za 25. ponedeljak po Duhovima govori o univerzalnoj snazi ljubavi i pomirenju koja gradi novog čoveka u Crkvi Božjoj, nadilazeći granice naroda, vere i običaja.