Po crkvenom kalendaru, Srpska pravoslavna crkva se 25. avgusta seća Svetih mučenika Fotija, Anikita i drugih s njima, čija hrabrost i vera ostavljaju dubok trag u srcima vernika. Njihova priča podseća nas koliko vera u Hrista može biti svetionik i u najtežim trenucima života.
Hrabrost pred carem i silom zla
U vreme cara Dioklecijana hrišćani su bili progonjeni i mučeni zbog svoje vere. Među njima se istakao sveti Anikita, gradonačelnik grada Nikomidije, koji je pred carem hrabro ispovedio Hrista kao svog Gospoda. Njegova odvažnost bila je toliko snažna da je, uprkos naredbi cara da mu odseku jezik, Anikita nastavio da svedoči svoju veru. Čak i kada je bačen pred lava, životinja se umiljavala oko njega, potvrđujući silu Božju u njegovom životu.
Fotije, Anikitin srodnik, inspirisan hrabrošću svog rođaka, priznao je veru u Hrista pred carem i odmah stradao rukom dželata. Čak ni smrt nije mogla da slomi njihovu odlučnost.
Nepokolebljiva vera u ognju
Nakon dugih muka i tri godine tamnice, obojica su bačena u oganj, ali su i tu njihova srca ostala nepokolebljiva u molitvi. Njihovu smrt su pratili mnogi hrišćani – muškarci, žene i deca – koji su hrabro pošli s njima u oganj, zahvaljujući Bogu za dar mučeničkog života.
Danas se sveti Anikita i Fotije prizivaju u molitvama pri jeleosvećenju i vodoosvećenju, a njihova priča ostaje večni podsetnik na snagu vere koja se ne povija pred zlom. Sveti mučenici nas uče da istinska vera ne poznaje strah, već vodi ka neugasloj svetlosti Božjoj.
Njegove propovedi u Judeji, Makedoniji i Etiopiji, kao i hrabrost pred smrću, i danas inspirišu svakoga ko želi da ostane veran svojoj veri.
Nevina hrabrost arhiđakona iz Sicilije privukla je mnoge ka Hristu, a njegove čudotvorne mošti i danas čine čuda.