Irini Murtzukou priznala je monstruozne zločine iz mladosti, a starci sa Svete gore upozoravaju – ovo prevazilazi ljudsko zlo i otkriva strašnu istinu o svetu bez Boga.
U jednom od najpotresnijih slučajeva porodične tragedije poslednjih decenija, 25-godišnja Irini Murtzukou priznala je ubistvo tri bebe, od kojih su dve bila njena rođena deca, kao i ubistvo svoje maloletne sestre, koje je počinila kada je imala samo 14 godina. Ova otkrića šokirala su i paralisala javnost Grčke, dok slučaj prerasta u nacionalnu tragediju čije posledice prevazilaze okvire krivičnog prava.
Priznanje o čedomorstvu je usledilo nakon opsežne istrage nadležnih organa i detaljne analize medicinskih nalaza bolnica u Atini, Patrasu i Amalijadi, u koju su bili uključeni pulmolozi, neurolozi i patolozi. Upravo ta sveobuhvatna analiza dovela je do izdavanja naloga za hapšenje, dok pravosudne vlasti sada rade na proširenju optužnice.
Reakcije sa Svete gore: "Samo đavo vodi tamo gde nema ni suza, ni pokajanja“
U razgovoru za grčki pravoslavni portal vimaorthodoxias.gr, svetogorski starci nisu želeli da ovaj događaj posmatraju samo iz ljudske perspektive. Jedan od najuglednijih duhovnih otaca Svete Gore, starac P. iz kelije blizu Karija, rekao je:
– Reč je o čistoj demonskoj energiji koja se ne može objasniti psihološkim terminima. Ne radi se ovde o bolesti uma. Ovo je čin koji prevazilazi zločin i dotiče granice duhovnog užasa. Kako može da se ugasi svest o materinstvu? Kako majka može da ubije sopstveno dete i da godinama živi u mraku? Samo đavo vodi tamo gde nema ni suza, ni pokajanja, već samo pustoš u duši – naglasio je starac.
Drugi monah, sa decenijama iskustva u duhovnoj borbi, ističe da se ovakvi slučajevi sreću samo u stanjima „dubokog posednuća duše od zlih duhova“. On je pozvao vernike da se mole ne samo za nevine žrtve, već i za pokajanje same počiniteljke.
Društvene mreže
Irini Murtzukou je priznala da je ubila sestru i dvoje rođene dece
Društvo traži odgovore, pravosuđe na oprezu
Dok je 25-godišnjakinja premeštana u Patru radi saslušanja pred istražnim sudijom i tužiocem, tužilaštvo ispituje svaki aspekt njenog života i okruženja. Kako je jedna tinejdžerka uspela da krije istinu toliko godina? Ko je znao? Ko nije uspeo da je zaustavi?
Prema navodima grčkog Ministarstva pravde, predmet se dopunjuje novim dokazima, a na ponovno saslušanje već su pozvane osobe iz njenog porodičnog i prijateljskog kruga. Optužnica bi mogla biti proširena novim odredbama krivičnog zakonika.
Duhovna poruka iz tame
Starci Svete Gore, bez namere za senzacionalizmom ili eksploatacijom tragedije, postavljaju ključno pitanje: u kakvom svetu danas odrastaju mladi ljudi bez vere, bez ispovesti, bez ikoga ko bi im govorio o Hristu i savesti?
– Ovaj zločin je glas vapijućeg u pustinji za sve nas. Kada društvo zaboravi Boga, čovek se prepušta svojim najmračnijim stranama – rekao je jedan starac iz Svete Skita, ističući da Crkva nema za cilj da zameni pravosuđe ili medicinsku nauku, ali ima dužnost da osvetli događaje i iz teološke perspektive, naročito kada su povezani sa ljudskom tragedijom i zlom koje poput tihe pretnje kruži svetom.
Uloga društva i odgovornost medija
Mnogi upozoravaju da ovakve slučajeve treba tretirati odgovorno, dostojanstveno i bez komercijalizacije bola. Psiholozi, zdravstveni i socijalni radnici, kao i duhovni pastiri, moraju da stoje ujedinjeni pred ovakvim mrakom.
Portal religija.rs poziva čitaoce na molitvu za decu koja su stradala i za prosvetljenje pravosuđa, dok monasi Svete gore poručuju: „Samo kroz pokajanje, istinu i Hrista čovek može da pobegne iz užasa svog unutrašnjeg haosa.“
Sveti Pajsije i Prepodobni Porfirije razotkrivaju mračne tajne savremenih muzičkih pravaca i ukazuju na duhovnu silu vizantijskog pojanja koje umiruje srce i spaja čoveka s Bogom.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Dok svet traži odgovore u diplomatiji i oružju, svetogorski podvižnici govore o duhovnoj pomrčini koja se nadvija nad čovečanstvom – i pozivaju na jedini izlaz koji vodi ka spasenju: pokajanje, molitvu i budnost srca.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U predanju Pravoslavne crkve čuva se svedočanstvo o mladoj hrišćanki iz 2. veka čija je nepokolebljiva vera, prema crkvenom sećanju, prkosila tamnici, vatri i lavovima – i ostavila trag koji se obeležava 26. maja.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Već vekovima Davidov psalm, kako kažu monasi sa Atoasa, pruža unutrašnji mir i božansku zaštitu, pretvarajući jednostavne reči u moćno duhovno oružje za svakodnevni život.
Dok većina vernika ovaj dan doživljava kao vreme veselja i bogate trpeze, monasi sa Svete gore gledaju ga kao priliku za duhovno uzdizanje, umerenost i pripremu za Veliki post, jer, kako su govorili starci: „Što više punimo stomak, to više praznimo dušu.“
Prepodobni Porfirije Kavsokalivit kanonizovan 2013. godine, ceo svoj ovozemaljski život posvetio je molitvi, skromnosti i čudesnim iscelenjima, a njegova duhovna mudrost i danas inspiriše vernike širom pravoslavnog sveta.
Događaj tokom proskomidije u atinskoj bolnici za leprozne objašnjava zbog čega Crkva razlikuje ličnu molitvu od pomena na svetoj liturgiji i kome je mesto na liturgijskim ceduljicama sa imenima
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Među vernim narodom koji je primio blagoslov sa Svete Gore otvorilo se pitanje pravilnog ophođenja prema osveštanoj trakici, a sveštenici iznose pojašnjenje u skladu sa crkvenom praksom.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
U trci za još većim bogatstvom mnogi ne primete da gube mir, dok poruka jednog od najvećih svetitelja pravoslavlja razotkriva kako se u toj navici rađa stalna napetost i unutrašnja uznemirenost.
Na praznik Svetih Kirila i Metodija u Obardama je osvećena nova svetinja, podignuta slogom meštana i dobrotvora, a mitropolit mileševski poručio je da će ova svetinja okupljati narod i čuvati veru budućih generacija.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se zašto čovek često zaboravlja Boga upravo onda kada mu u životu sve ide dobro.