Starac Jefrem iz skita Svetog Andreja objašnjava šta dušu očekuje u presudnih četrdeset dana nakon upokojenja.
Po pravoslavnom učenju, smrt nije kraj, već prelazak duše iz prolaznog u večni život, iz privida u istinu. Po rečima svetogorskog starca Jefrema, trenutak upokojenja ispunjen je nebeskom tajnom: dušu, po zapovesti Hristovoj, preuzima Sveti Arhangel Mihailo i uznosi je ka onome što je čeka po delima njenim.
Taj put nije besciljno lutanje kroz nepoznato, već strogo uređen hod kroz mitarstva, kroz ispit savesti i suočavanje sa sopstvenim životom pred nebeskim svetovima. U tim presudnim danima, Crkva kao brižna Majka prinosi molitve i žrtve za upokojene, moleći Gospoda za milost i oproštaj. Jer duša, koja se odvaja od tela, ne nestaje – ona staje pred Hrista, pred Onoga koji zna sve, pred Onoga koji sudi po pravdi i ljubavi.
- Dušu koja napušta telo uzima Sveti Arhangel Mihailo, po zapovesti Hristovoj, i ona izlazi kroz usta. U isto vreme, anđeo čuvar ostaje pored upokojenog tela iz poštovanja, sve do samog čina sahrane - kaže starac Jefrem, svetogorski monah iz skita Svetog Andreja pri manastiru Vatoped.
Schutterstock
Sveti arhangel Mihailo
Svetogorski starac dalje detaljno objašnjava:
- Za nas pravoslavne velika je čast što je sam Gospod Hristos odredio vrhovnog među anđelima, Svetog Arhangela Mihaila, da prima naše duše. Ova blagodatna čast odnosi se samo na pravoslavne hrišćane!
Arhangel Mihailo predaje dušu u ruke drugim anđelima, koji je uzimaju i sprovode kroz mitarstva. Duša tri dana prolazi kroz mitarstva. Međutim, ne moraju svi da ih prođu – oni koji su se iskreno ispovedili prolaze kroz njih kao munjom!
Oni koji imaju neispoveđene grehe moraju da prođu kroz mitarstva. Ako je u pitanju lakši neispoveđeni greh, on se vaga sa dobrim delima. Ako dobra dela prevagnu, duša nastavlja dalje kroz mitarstva sve dok ne dođe pred Gospoda. Ali ako duša nosi smrtni neispoveđeni greh, ona se na tom mestu survava u pakao.“
Ljudi najčešće bivaju osuđeni na mitarstvima koja ispituju:
a) bavljenje magijom i satanizmom
b) telesnu nečistotu (blud)
Kada proteknu tri dana i duša prođe mitarstva, anđeo je dovodi pred čovečansku prirodu Hristovu, jer se Njegova božanska priroda ne može videti. Duša vidi Hrista u onom liku u kome Ga poznajemo sa ikona – Hristos nema drugi lik.
Printscreen/vimaorthodoxias.gr
Starac Jefrem iz skita Svetog Andreja na Svetoj gori
Poznato je da trećeg dana Crkva, kao milostiva Majka, prinosi koljivo za pokojnike. Ti darovi stoje pred Gospodom kada duša prvi put pristupa Hristu. Svako zrno pšenice iz koljiva predstavlja molitvu onih koji se za nju usrdno mole.
Nakon što duša pokloni poštovanje Hristu, On je blagosilja, ali ništa ne govori. Bog ne izriče odluku, ali duša u sebi zna da je spasena, jer je prošla mitarstva, iako još uvek čeka konačnu potvrdu svoga spasenja.
Zatim anđeo čuvar ponovo uzima dušu i u trenu je vraća na zemlju. Duša prolazi kroz sva mesta u kojima je živela – od rodnog doma do svih značajnih trenutaka. Tada se priseća događaja koje je zaboravila – i dobrih i zlih dela, kao i svih svojih grehova, ispoveđenih i neispoveđenih. Tek tada spoznaje, iskustveno i nepobitno, da je Hristos zaista svuda prisutan i da zna sve!
Ovo putovanje duše po zemlji traje od trećeg do devetog dana. Devetog dana anđeo je ponovo dovodi pred Hrista, gde Mu po drugi put prinosi poklonjenje. Tada Crkva prinosi koljivo za deveti dan, moleći Gospoda za milost nad tom dušom.
Printscreen/svetagora.info/
Sit Svetog Andreja na Svetoj gori, pri manastiru Vatoped
Hristos opet blagosilja dušu, ali i dalje ne izriče konačnu odluku. Od devetog dana počinje ono što je za dušu najveće iznenađenje.
Anđeo čuvar tada vodi dušu u Raj, gde će boraviti od devetog do dvadeset četvrtog dana. Duša će videti Raj, ali neće moći da razgovara ni sa kim. Biće joj kao da gleda kroz providno, ali neprobojno staklo – moći će da vidi blažene duše, ali ne i da čuje šta se u Raju događa.
Dvadeset petog dana anđeo uzima dušu i vodi je u pakao, gde važi isto pravilo: duša će samo posmatrati, bez mogućnosti da razgovara ili da čuje šta se tamo dešava. Velika žalost nastaje ako u paklu prepozna nekoga od svojih najmilijih.
U Adu postoji samo jedno mesto koje duša ne može da vidi – samu bezdanu tamu paklenog dna.
Četrdesetog dana – računajući od dana upokojenja – duša ponovo prinosi metaniju pred Hristom. Tada Hristos donosi konačnu odluku o tome gde će duša večno boraviti. Zbog toga je četrdesetodnevni parastos najvažniji, a koljivo koje se tada prinosi ima poseban značaj.
Ovim putem duša prolazi kroz čitav duhovni svet i lično se uverava da sve zaista postoji i da ništa od ovoga nije priča, već istinita realnost – zaključuje starac Jefrem iz skita Svetog Andreja na Svetoj gori.
Kancelarija za poklonike Svetog manastira Hilandara obaveštava sve zainteresovane poklonike da su termini za posetu manastiru popunjeni do kraja 2025. godine.
Njegova filozofija, prožeta duhovnim blagoslovima, poziva nas da pronađemo unutrašnji mir i ispunjenje, čineći svet oko nas srećnijim, mirnijim i obogaćenijim.
Od ratova, zemljotresa i epidemija do duhovnog preporoda – proročke reči podvižnika sa Svete gore ukazuju na iskušenja poslednjih vremena, ali i na put ka spasenju.
Na ikoni Hrista Pantokratora, Hristos je prikazan u poprsju, frontalno. On levom rukom drži zatvoreni, ukoričen sa biserima i dragim kamenjem jevanđelistar i blagoslovi desnom rukom.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Reči velikog rumunskog duhovnika o anđelu sa krštenja otvaraju pitanje koje vekovima zaokuplja vernike: ko prati čoveka kada napusti ovaj svet i kakvu mu poruku tada donosi.
Žena je mesecima gledala iste jezive prizore čim bi sklopila oči, a vladika Nikolaj Velimirović ponudio joj je drugačije objašnjenje i ukazao na greh od kojeg čovek ne može jednostavno pobeći.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.