Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Pred večernjim tihovanjem oko manastira Visoki Dečani, poklonici koji su pristizali sa raznih strana zatekli su prizor koji se pamti — upaljena kandila pod svodovima drevne lavre, tiho okupljanje vernika i osećanje da se u tom prostoru vekovi prelivaju u sadašnjost. Tako je započelo obeležavanje praznika Svetog Stefana Dečanskog, svetitelja čije se netljeno telo već stolećima čuva kao dragoceni dar i uteha mnogima.
Svečano bdenije sa petohlebnicom uoči praznika
U navečerje praznika Svetog Kralja služeno je praznično bdenije sa petohlebnicom, kojim je načalstvovao arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje episkopa novobrdskog Ilariona. Njihovo služenje donelo je molitvenu punoću koja se retko gde može osetiti kao u Dečanima, mestu gde se nad svetiteljevom svetom moštiju neprekidno prepliću molitve i istorija.
Foto: Eparhija raško-prizrenska
Petohlebnica
Sabranje vernika oko moštiju Svetog Stefana Dečanskog
Svečanoj službi prisustvovalo je nekoliko stotina vernika. Došli su da celivaju netljeno telo Svetog Stefana Dečanskog i da, u miru koji je ispunio svaki ugao manastira, započnu molitveno praznovanje. Brojno sveštenstvo i verni narod sabrali su se u ovoj carskoj lavri tražeći zaštitu i pokrov svetitelja poznatog po blagosti i smirenju.
Pojanje bogoslovaca ispunilo praznično večernje
Učenici Prizrenske bogoslovije ispunili su pojalište skladnim pojanjima, unoseći u večernje bogosluženje mekoću i dubinu liturgijskog predanja. Njihovo pojanje, jednostavno i čistog tonaliteta, doprinelo je da bdenije ponese onu svečanu i istovremeno tihu lepotu kakvu samo Dečani umeju da iznedre.
U duhovnoj jednostavnosti ovog sabranja krije se razlog zašto je praznik Svetog Stefana Dečanskog jedan od onih dana na koje se vernici vraćaju iz generacije u generaciju. U trenucima tihog poklonjenja pred svetiteljevom moštiju oseća se ne samo istorijska veličina Kralja Stefana, već i trajna snaga njegove molitvene prisutnosti. Visoki Dečani, čuvari njegove svetinje, iznova postaju mesto gde vernik ne samo prisustvuje prazniku — već ga duboko doživljava.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.