Vernici iz mnogih krajeva okupili su se u manastiru da prisustvuju svečanom bdeniju, celivaju netljene mošti Svetog Stefana Dečanskog i osete duhovnu tišinu kojom drevna lavra obavija ovaj veliki praznik.
Pred večernjim tihovanjem oko manastira Visoki Dečani, poklonici koji su pristizali sa raznih strana zatekli su prizor koji se pamti — upaljena kandila pod svodovima drevne lavre, tiho okupljanje vernika i osećanje da se u tom prostoru vekovi prelivaju u sadašnjost. Tako je započelo obeležavanje praznika Svetog Stefana Dečanskog, svetitelja čije se netljeno telo već stolećima čuva kao dragoceni dar i uteha mnogima.
Svečano bdenije sa petohlebnicom uoči praznika
U navečerje praznika Svetog Kralja služeno je praznično bdenije sa petohlebnicom, kojim je načalstvovao arhiepiskop i mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje episkopa novobrdskog Ilariona. Njihovo služenje donelo je molitvenu punoću koja se retko gde može osetiti kao u Dečanima, mestu gde se nad svetiteljevom svetom moštiju neprekidno prepliću molitve i istorija.
Foto: Eparhija raško-prizrenska
Petohlebnica
Sabranje vernika oko moštiju Svetog Stefana Dečanskog
Svečanoj službi prisustvovalo je nekoliko stotina vernika. Došli su da celivaju netljeno telo Svetog Stefana Dečanskog i da, u miru koji je ispunio svaki ugao manastira, započnu molitveno praznovanje. Brojno sveštenstvo i verni narod sabrali su se u ovoj carskoj lavri tražeći zaštitu i pokrov svetitelja poznatog po blagosti i smirenju.
Pojanje bogoslovaca ispunilo praznično večernje
Učenici Prizrenske bogoslovije ispunili su pojalište skladnim pojanjima, unoseći u večernje bogosluženje mekoću i dubinu liturgijskog predanja. Njihovo pojanje, jednostavno i čistog tonaliteta, doprinelo je da bdenije ponese onu svečanu i istovremeno tihu lepotu kakvu samo Dečani umeju da iznedre.
U duhovnoj jednostavnosti ovog sabranja krije se razlog zašto je praznik Svetog Stefana Dečanskog jedan od onih dana na koje se vernici vraćaju iz generacije u generaciju. U trenucima tihog poklonjenja pred svetiteljevom moštiju oseća se ne samo istorijska veličina Kralja Stefana, već i trajna snaga njegove molitvene prisutnosti. Visoki Dečani, čuvari njegove svetinje, iznova postaju mesto gde vernik ne samo prisustvuje prazniku — već ga duboko doživljava.
Dok se društvene mreže dele na one koji osuđuju i one koji podržavaju, arhimandrit Janjić naglašava da je molitva na više jezika deo vekovne tradicije Crkve, a ne politička poruka – i podseća na reči Psalma: „Sve što diše neka hvali Gospoda“.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Nakon prijema u Patrijaršijskom dvoru i posete Pećkoj patrijaršiji, zajednički obilazak svetinja nastavljen je u jednoj od najznačajnijih srednjovekovnih zadužbina na Kosovu i Metohiji.
Više od pet stotina Srba sabralo se u Visokim Dečanima na prazničnoj liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije. Dolazak vernog naroda doneo je duhovnu snagu i ohrabrenje onima koji istrajavaju na svojim ognjištima na Kosovu i Metohiji.
Zadužbina Nemanjića, obasjana svetlošću novog rukopoloženja i ispunjena radošću zbog sprovedene Odluke Ustavnog suda tzv. Kosova, na koju su čekali od 2016. godine, konačno je dočekala pravdu. Uz Božju pomoć i monaško strpljenje, pravda je zadovoljena.
Eparhija raško-prizrenska navodi da aktivnosti kod svetinje nisu prethodno najavljene Crkvi i upozorava da obim radova prevazilazi uobičajeno održavanje puta.
Iz crkvenog vrha oštro su reagovali na javne prozivke, deo tvrdnji ocenili kao "potpuno neutemeljene i zlonamerne", a osvrnuli su se i na događaje iz 2020. i aferu "udar".
Poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o mestu crkve u životu naroda, iskušenjima kroz koja hrišćanin prolazi i primeru Svetih četrdeset mučenika sevastijskih.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.