Ovo tradicionalno jelo iz srca zapadne Srbije, pripremljeno po starinskom receptu, krije miris ognjišta, utehu majčinih ruku i letnje uspomene koje greju dušu.
Užički kraj čuva miris detinjstva i ognjišta, a njegova jela kao da uvek nose utehu majčine ruke i mudrost bake koja zna šta prija i srcu i telu. Dok je leskovačka mućkalica već svima dobro poznata, užička mućkalica ostaje tiha kraljica domaćih trpeza – jelo koje spaja miris prženog mesa, slast sveže paprike i mekoću kajmaka, stvarajući ukus koji budi uspomene na letnje dane provedene u hladovini šljive, uz toplu pogaču tek skinutu sa sača.
Laka je za pripremu, nije teška za varenje čak ni po vrelini, ali se zbog raskoši mesa, jaja i kajmaka nikada ne sprema odmah posle jednog od četiri godišnja velika posta, već tek kad prođu dan-dva, da se organizam polako privikne na mrs i da svaka kašika donese radost i zahvalnost Bogu na darovima Njegovim.
Sastojci:
750 g svinjske pečenice
1,5 po šoljica ulja
2 kašike brašna
7 mesnatih svežih paprika
1 čaša kajmaka
3 jaja
so
biber
freepik/KamranAydinov
Užička mućkalica
Priprema:
Isecite meso na sitne komade, uvaljajte u brašno i ispržite na ulju. Dodajte očišćene, oprane i iseckane paprike, posolite, pobiberite i nastavite da pržite dok paprike ne omekšaju. Dolijte malo vode i pustite da se sve još malo prodinsta. U meso i paprike razbijte jaja i promešajte. Probajte i dosolite, ako je potrebno.
Dodajte kajmak, promešajte i ostavite na tihoj temperaturi minut-dva.
Užička mućkalica je najbolja ako je poslužite toplu, sa tek ispečenom pogačom ili lepinjom.
SIropusna nedelja idealna je da se podsetimo obroka koji sa sobom nosi duh prošlih vremena i donosi neponovljiv ukus domaće trpeze, posebno kada se na kraju prelije rastopljenim kajmakom.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita od krompira i luka bila je nezaobilazna na slavskim trpezama naših predaka. Isprobajte autentičan recept i vratite duh starih vremena u svoj dom! Savršen obrok u siropusnoj nedelji.
Ova jednostavna, a lekovita pita sa sremušem spaja ukus detinjstva, mir domaće trpeze i snagu prirode koju pravoslavni narod od davnina poštuje kao dar od Boga – otkrijte recept koji se prenosi sa kolena na koleno.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Otkrijte tajne jobroka koji se nekada spremao u svakoj seoskoj kuhinji - miris pečene piletine i zapečenog testa vratiće vas pravo za bakin sto, gde se toplina doma merila punim tanjirom i zajedničkim obrokom.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Mitropolit budimljansko-nikšićki daće iskaz pred državnim organima, dok se posebno pitanje otvara zbog toga što je pozvan da odgovara zbog čina koji pripada njegovoj svešteničkoj službi.
Govoreći o moralu u porodici, navodi da razvrat, podvođenje, kvarenje maloletnika ili davanje lošeg primera predstavljaju ozbiljne duhovne opasnosti po dom.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Nakon obimnih prazničnih obroka, ova lagana, kiselkasta supa donosi osveženje organizmu i spokoj duhu — a savršena je za upotrebu šarenih jaja koja su ostala posle vaskršnjeg tucanja.
Ova jednostavna, a neodoljiva pita bez nadeva, prelivena kiselim mlekom i belim lukom, vekovima je simbol topline vranjskih domaćinstava i savršen izbor za siropusnu nedelju pred početak Velikog posta.
Sušene pečurke i nekoliko običnih namirnica, uz posebnu tehniku pripreme, daju jelu bogat ukus, a jedan detalj iz ruske manastirske kuhinje pravi najveću razliku.
Bez komplikovanih koraka i namirnica koje morate posebno da kupujete, ovaj mekani kolač priprema se brzo, a završni dodir daju šećer u prahu i mirisna korica pomorandže.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Učesnici predavanja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objasnili su zašto su poverenje, razgovor, zajedništvo i liturgijski život važni na putu oporavka, a iskustvo "Zemlje živih" pokazalo je kako takva podrška izgleda u praksi.
U besedi za 3. septembar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači proročke reči Isaije i govori o Hristu kao osloncu koji povezuje rasuto, učvršćuje slabo i čovekov život usmerava prema Bogu.