ANDREJ SVOJIM ANĐEOSKIM GLASOM OPČINIO SVE: Dečak sa Kosmeta peva duhovnu muziku i ponos je Gračanice
Andrej Mihajlović iz Gračanice, talentovani mladi pevač koji peva od pete godine, redovno nastupa na humanitarnim koncertima.
Priča igumanije manastira Sokolica, izgovorena pred vernicima u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju, ostaje trajno podsećanje na snagu vere u večni život.
U srcu svakog pravoslavnog vernika duboko leži verovanje u tajnu smrti – trenutak kada se duša oslobađa telesnog okova i kreće ka večnosti. Ova tajna, kao i svaki susret sa Bogom, obavijena je svetlom i tugom, radošću i patnjom. Tako su 2013. godine, na duhovnoj tribini u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju u Beogradu, prisutni imali priliku da čuju iz usta igumanije manastira Sokolica, mati Makarije, dirljivu priču o tome kako je umrla njena majka.
Priča koju je podelila sa svima bila je više od obične ispovesti; bila je to poruka ljubavi, vere i nade, koja je duboko pogodila sve prisutne, rasplakavši ih i ostavljajući ih sa pitanjima koja će dugo nositi u srcu.
- Godine 1963. moja majka je umrla u noći između Svetog Trifuna i Sretenja - započela je mati Makarija svoju priču, čiji svaki deo nosi težinu ljubavi prema roditeljima, ali i neizmernu veru u večni život. Dok su svi slušali, nije bilo ni jednog oka koje nije zasuzilo, jer je mati Makarija govorila o tome kako nije bila uz svoju majku u poslednjim trenucima njenog života.

Bila je u Grčkoj, daleko od doma, daleko od majčinskog zagrljaja, ali je u duši nosila svakodnevnu molitvu za svoju majku. Njene reči, ispričane sa velikim poštovanjem prema duši svoje majke, bile su duboko emotivne.
- Tražila sam od moje najstarije sestre, koja je posle postala monahinja Mihaila, da mi opiše poslednje njene trenutke. I ona je rekla da je naša majka tražila parče hleba. Jer mi smo bili velika sirotinja… Tražila je parče hleba i sa parčetom hleba je umrla.
Zvučalo je kao scena iz jednog od najtežih perioda srpske istorije, ali i kao podsećanje na snagu ljubavi koja ne traži mnogo, već samo hleb, simbol skromnosti i istine u njenom životu.
Zatim je mati Makarija nastavila, citirajući poslednje reči njene majke pre nego što je prešla prag večnosti:
- Poslednje što je ona izgovorila, bilo je: „Kako si mlad i lep i koliko gusaka imaš!“ – Znači, Sveti Trifun je došao po nju.
Za sve prisutne, ova priča nije bila samo priča o smrti. Bila je to priča o snazi vere i o tome kako, čak i u poslednjim trenucima, Božija milost stiže, upravljajući naše korake prema svetlosti. Mati Makarija je s dubokom verom podelila sa svima još jedan izuzetno važan trenutak iz svog duhovnog života, koji podseća na to da smrt nije kraj, već samo početak.
- Kad sam to ispovedila ocu Emilijanu, igumanu Simonopetre, on mi je rekao: „Ti nemaš razloga da se moliš za dušu svoje majke, već da se moliš njoj da se ona tebe seti tamo gde se ona sada nalazi.“
Ove reči ulile su snagu mati Makariji i podstakle je da dalje razmišlja o smrti kao o tajni, o misteriji koja se razjašnjava samo onima koji imaju Pečat dara Duha Svetoga.
- Svi oni koji imaju Pečat dara Duha Svetoga, koji su živeli u Hristu, oni se raduju - govorila je mati Makarija, podsećajući sve prisutne na to da smrt nije strašna, već je ona korak ka večnom domu, gde je Božija ljubav najjača.
Ona je završila svoje predavanje rečima vere u postojanje tog nevidljivog, ali snažnog sveta – sveta svetlosti i ljubavi.
- I najzad, izlazak duše – smrt, to je velika tajna… - zaključila je mati Makarija, ostavljajući prisutne da razmišljaju o ovoj velikoj tajni, o putu duše, o tome kako smrt nije kraj, već samo prelaz u večnu svetlost, koju je Bog pripremio za svakog od nas.
Ova lekcija omiljene monahinje Kosova i Metohije, ali i cele Srbije, o smrti, ali i o životu, o ljubavi koja ne zna za kraj, o veri koja nas vodi kroz najtamnije trenutke, i o svetlosti koja nas čeka na kraju tog putovanja, dirnula je srca i duše svih prisutnih. A mati Makarija… Mati će nastaviti da živi u našim molitvama i sećanjima, kao podsećanje na snagu koju daje vera i ljubav prema Bogu, prema svetiteljima, i prema onima koji su nas napustili, ali zauvek ostali u našim srcima.
Andrej Mihajlović iz Gračanice, talentovani mladi pevač koji peva od pete godine, redovno nastupa na humanitarnim koncertima.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Manastir koji je kolevka srpskog pravoslavlja, postao je svedok uzvišenog događaja – vladika Ilarion služio je liturgiju i zamonašio iskušenicu, čime je obitelj ove svetinje postala bogatija za još jednu podvižnicu vere.
Ugledni evropski diplomata Lukas Furlas uputio je protest najvišim zvaničnicima EU i istakao da je sprečavanje dolaska poglavara SPC na sveto tlo Kosova i Metohije drastično kršenje verskih sloboda i ljudskih prava!
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", svetitelj piše o suprotnostima koje žive u čoveku tokom Velikog posta, o odnosu duha i tela, te o načinu na koji post vodi ka preobražaju duše i tela u skladu sa voljom Božijom.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Govoreći o mitarstvima, veliki srpski svetitelj upozorava da čovek pred večnom istinom ne odgovara samo za dela koja su drugi videli, već i za reči, namere i skrivene izbore koje je nosio kroz život.
Lekarka Marija Podlesnaja govori o ljudskim suzama, ljubavi, pokajanju i veri u Hrista, osvetljavajući istinu koju često zaboravljamo – da je svaki novi dan dar, a ne pravo.
On kaže da nije slučajno što svi koji su nekoga izgubili, od tog trećeg do devetog dana, posle prvobitnog šoka počinju da osećaju neki blaži mir.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.