Duhovna riznica 15.03.2025 | 22:25

„MOJA MAJKA JE UMRLA S KORICOM HLEBA U RUCI“: Dirljivo svedočanstvo omiljene monahinje sa Kosova i Metohije, mati Makarije

Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
„MOJA MAJKA JE UMRLA S KORICOM HLEBA U RUCI“: Dirljivo svedočanstvo omiljene monahinje sa Kosova i Metohije, mati Makarije
Wikipedia/Радосав Стојановић

Priča igumanije manastira Sokolica, izgovorena pred vernicima u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju, ostaje trajno podsećanje na snagu vere u večni život.

U srcu svakog pravoslavnog vernika duboko leži verovanje u tajnu smrti – trenutak kada se duša oslobađa telesnog okova i kreće ka večnosti. Ova tajna, kao i svaki susret sa Bogom, obavijena je svetlom i tugom, radošću i patnjom. Tako su 2013. godine, na duhovnoj tribini u crkvi Svetog Trifuna na Topčiderskom groblju u Beogradu, prisutni imali priliku da čuju iz usta igumanije manastira Sokolica, mati Makarije, dirljivu priču o tome kako je umrla njena majka.

Priča koju je podelila sa svima bila je više od obične ispovesti; bila je to poruka ljubavi, vere i nade, koja je duboko pogodila sve prisutne, rasplakavši ih i ostavljajući ih sa pitanjima koja će dugo nositi u srcu.

- Godine 1963. moja majka je umrla u noći između Svetog Trifuna i Sretenja - započela je mati Makarija svoju priču, čiji svaki deo nosi težinu ljubavi prema roditeljima, ali i neizmernu veru u večni život. Dok su svi slušali, nije bilo ni jednog oka koje nije zasuzilo, jer je mati Makarija govorila o tome kako nije bila uz svoju majku u poslednjim trenucima njenog života.

Wikipedia/Andrija12345678
Crkva Svetog Trifuna na Topčideru

 

Bila je u Grčkoj, daleko od doma, daleko od majčinskog zagrljaja, ali je u duši nosila svakodnevnu molitvu za svoju majku. Njene reči, ispričane sa velikim poštovanjem prema duši svoje majke, bile su duboko emotivne.

- Tražila sam od moje najstarije sestre, koja je posle postala monahinja Mihaila, da mi opiše poslednje njene trenutke. I ona je rekla da je naša majka tražila parče hleba. Jer mi smo bili velika sirotinja… Tražila je parče hleba i sa parčetom hleba je umrla.

Zvučalo je kao scena iz jednog od najtežih perioda srpske istorije, ali i kao podsećanje na snagu ljubavi koja ne traži mnogo, već samo hleb, simbol skromnosti i istine u njenom životu.

Zatim je mati Makarija nastavila, citirajući poslednje reči njene majke pre nego što je prešla prag večnosti:

- Poslednje što je ona izgovorila, bilo je: „Kako si mlad i lep i koliko gusaka imaš!“ – Znači, Sveti Trifun je došao po nju.

Wikipedia/Радосав Стојановић
 

 

Za sve prisutne, ova priča nije bila samo priča o smrti. Bila je to priča o snazi vere i o tome kako, čak i u poslednjim trenucima, Božija milost stiže, upravljajući naše korake prema svetlosti. Mati Makarija je s dubokom verom podelila sa svima još jedan izuzetno važan trenutak iz svog duhovnog života, koji podseća na to da smrt nije kraj, već samo početak.

- Kad sam to ispovedila ocu Emilijanu, igumanu Simonopetre, on mi je rekao: „Ti nemaš razloga da se moliš za dušu svoje majke, već da se moliš njoj da se ona tebe seti tamo gde se ona sada nalazi.“

Ove reči ulile su snagu mati Makariji i podstakle je da dalje razmišlja o smrti kao o tajni, o misteriji koja se razjašnjava samo onima koji imaju Pečat dara Duha Svetoga.

- Svi oni koji imaju Pečat dara Duha Svetoga, koji su živeli u Hristu, oni se raduju - govorila je mati Makarija, podsećajući sve prisutne na to da smrt nije strašna, već je ona korak ka večnom domu, gde je Božija ljubav najjača.

 

Ona je završila svoje predavanje rečima vere u postojanje tog nevidljivog, ali snažnog sveta – sveta svetlosti i ljubavi.

- I najzad, izlazak duše – smrt, to je velika tajna… - zaključila je mati Makarija, ostavljajući prisutne da razmišljaju o ovoj velikoj tajni, o putu duše, o tome kako smrt nije kraj, već samo prelaz u večnu svetlost, koju je Bog pripremio za svakog od nas.

Ova lekcija omiljene monahinje Kosova i Metohije, ali i cele Srbije, o smrti, ali i o životu, o ljubavi koja ne zna za kraj, o veri koja nas vodi kroz najtamnije trenutke, i o svetlosti koja nas čeka na kraju tog putovanja, dirnula je srca i duše svih prisutnih. A mati Makarija… Mati će nastaviti da živi u našim molitvama i sećanjima, kao podsećanje na snagu koju daje vera i ljubav prema Bogu, prema svetiteljima, i prema onima koji su nas napustili, ali zauvek ostali u našim srcima.