Duhovna riznica 16.03.2025 | 05:00

“BEZ NJEGA NI JEDAN KORAK NIJE MOGUĆ”: Sveti Teofan Zatvornik otkriva značenje Hristovih vrata spasenja

Izvor: Misli za svaki dan u godini
“BEZ NJEGA NI JEDAN KORAK NIJE MOGUĆ”: Sveti Teofan Zatvornik otkriva značenje Hristovih vrata spasenja
Shutterstock Molitva, Ilustracija

U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, za nedelju druge sedmice Velikog posta, svetitelj piše o tome kako se, kroz Hrista, dolazi do spasenja, naglašavajući snagu vere, ljubavi i nade kao ključnih stanja koja nas vode ka Ocu.

U pouci za drugu sedmicu Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik kroz duboku duhovnu refleksiju razmatra neophodnost Hrista kao jedine kapije kroz koju se može doći do spasenja. "Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me, spašće se", zapisao je ovaj sveti otac, podsećajući nas na snagu Hristove žrtve i milosti, bez kojih nijedna duša ne može pronaći put ka večnom životu.

“Ja sam vrata; ako ko uđe kroza me spašće se (Jn.10,9). Isto Gospod govori i na drugom mestu: Niko ne dolazi Ocu osim kroz mene (Jn.14,6). I još jednom to potvrđuje kada kaže: Bez mene ne možete činiti ništa (Jn.15,5).

Sve vredno što u sebi ima Hrišćanin, koji je sav u Hristu, dobija jedino od Hrista. Njegovo opravdanje je od Hrista, i telo njegovo - takođe je Hristovo. Onaj ko se spasava, spasava se zbog toga što je obučen u Hrista. Samo u takvom stanju on može da priđe Ocu.

Mi smo otpali od Boga i zato smo izazvali gnev prema sebi. (Suđenje po) pravdi Božijoj odstupa od nas i milost se Njegova pruža ka nama i prima nas, koji se približavamo, samo ako se približavamo Njemu u Hristu i Hristom.

Pečat Hristov se otiskuje na celoj prirodi Hrišćanina. Onaj ko ga nosi poći će usred senke smrti i neće se uplašiti zla. Da bismo bili takvi; mi imamo tajne - krštenje i Pričešće, koje u grešnicima, po krštenju, deluju pokajanjem.

Međutim, i to je od strane Gospoda. U naš udeo, pak, spada da u svome duhu obrazujemo pogodna raspoloženja za njihovo primanje - veru, koja ispoveda: "Ja sam propao, no spasavam se samo Gospodom Isusom Hristom"; ljubav, koja revnuje da sve posveti Gospodu, ništa ne štedeći; i nadu, koja se ne nada na sebe, nego je uverena da neće biti ostavljena od Gospoda, očekujući svaku pomoć od Njega, bilo unutrašnju bilo spoljašnju, tokom celog svog života, sve dok čovek ne bude uzet tamo gde je i On sam.”