U četvrtak druge sedmice po Vaskrsu, Sveti Teofan Zatvornik, u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“, nudi snažnu poruku o večnom sudu, kroz koja svako ljudsko delo vodi ka jednom od dva kraja – večnom životu ili večnoj smrti. Pišući o vaskrsenju, Sveti Teofan nas podseća da će sudbina svakog čoveka biti zapečaćena prema delima koja čini tokom svog života.
Kako bi stekli večni život, potrebno je živeti u skladu sa zapovestima, u slavi Božijoj, u čistim i živim delima. Suprotno tome, dela koja su vođena strastima i samoljubljem vode na osudu. Ova prelepa pouka poziva nas da preispitamo svoja dela i težimo ka životu, a ne smrti.
„I izići će oni koji su činili dobro u vaskrsenje života, a oni koji su činili zlo u vaskrsenje suda (Jn.5,29). Eto čime će se sve završiti! Kao što reke teku svaka u svoje more, tako će i tok života svakoga od nas najzad dospeti na mesto koje mu odgovara po karakteru. I oni koji će vaskrsnuti u život, biće na Sudu.
Međutim, Sud će samo da zapečati njihovo opravdanje i opredeljenje na život. Drugi će, pak, vaskrsnuti samo zato da bi čuli osudu na večnu smrt. Život i smrt njihova ogleda se još u ovom životu: jedni čine živa dela, a drugi – mrtva i umrtvljujuća dela. Živa dela su ona koja se vrše po zapovestima uz radost duha i u slavu Božiju, a umrtvljujuća – koja se vrše nasuprot zapovestima, uz bogozaborav i radi ugađanja sebi i svojim strastima.
Mrtva dela su ona koja se po izgledu ne protive zapovestima, ali se vrše bez ikakve misli o Bogu i večnom spasenju – samo iz pobuda nekog od oblika samoljublja. Bog je život – život je samo ono u čemu On ima udela. Tako, dakle, put onoga kod koga postoje samo mrtva i umrtvljujuća dela vodi na osudu smrti, a put onoga koji ima živa dela vodi ka sticanju večnog života u Poslednji dan.“
U knjizi „Misli za svaki dan u godini“, Sveti Teofan Zatvornik u šestu nedelju Velikoga posta ukazuje na opasnost od brze zaboravnosti i povratka grešnim delima, čak i nakon što smo primili Božiju milost.
Jedan od najdubljih duhovnih uvida o Velikoj suboti dolazi iz pera velikog ruskog svetitelja, koji u svojoj knjizi „Misli za svaki dan u godini“ otkriva tajnu silaska Gospoda u ad, otvarajući pogled na večnost koju čeka svaki verujući.
U svom delu "Misli za svaki dan u godini" ruski svetitelj piše o večitoj borbi protiv neistine i magli koju neprijatelji Vaskrsenja pokušavaju da stvore.
Za sredu druge sedmice po Vaskrsu, veliki duhovnik 19. veka u delu Misli za svaki dan u godini upućuje snažnu poruku današnjem čoveku – o istini se ne ćuti, a zabluda vodi u propast čak i kad se čini privlačnom i savremenom,