Na sednici su podneti izveštaji, doneti novi planovi i još jednom potvrđena misija Crkve da bude živi svedok vere, nade i ljubavi u svakodnevici vernog naroda.
Pod svodovima Patrijaršijskog dvora, tamo gde molitva nikada ne prestaje, a briga za duhovno zdravlje naroda ne jenjava, 30. aprila 2025. godine sabrao se Eparhijski upravni savet Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke. Sednicom je predsedavao patrijarh srpski Porfirije, a sve je započelo onako kako se u Crkvi sve i počinje – molitvom i prizivom Svetoga Duha.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sednica je počela molitvom i prizivom Duha Svetoga
U pridvornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde se tišina pretače u molitveni šapat, Priziv Svetog Duha služio je Preosvećeni Episkop moravički gospodin Tihon, zajedno sa arhimandritom Stefanom, igumanom manastira Slanci, protojerejem-stavroforom dr Vladimirom Vukašinovićem, protođakonom Damjanom Božićem i đakonom Nikolom Masnikosom.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sednicom je predsedavao patrijarh srpski Porfirije
Duh sabornosti i odgovornosti obeležio je rad Saveta, koji je, uz trezveno razmatranje, usvojio izveštaje o radu crkvenih tela i ustanova, ali i osmislio planove za predstojeći period. Misionarska služba, prosvetna delatnost i dobrotvorni rad Crkve – oblasti koje i dalje traže nesebičan trud i nadahnuće – našle su svoje mesto u razgovorima onih koji su pozvani da brinu o duhovnom i svakodnevnom životu poverene pastve.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Sednicom je predsedavao patrijarh srpski Porfirije
Patrijarh srpski Porfirije posebno je istakao važnost revnosti u služenju, međusobne saradnje i odgovornosti u svakom crkvenom poslu – ne zbog spoljašnjeg uspeha, već zbog duhovne koristi naroda i jedinstva Crkve. Jer, kako je više puta podsetio, Crkva je pre svega zajednica ljubavi, a svako crkveno delanje treba da bude produžetak liturgijskog jedinstva.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Na sednici su podneti izveštaji i doneti novi planovi
U ovom vremenu mnogih glasova i nemira, Crkva ostaje tihi glas savesti i utehe, svedočeći da su mir, molitva i služenje bližnjima ne samo putovi spasenja, već i temelj svake istinske obnove. Upravo tim putem – putem vere i odgovornosti – Eparhijski savet Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke nastavlja svoje delovanje, verujući da je svaki korak učinjen u ljubavi seme koje će Gospod umnožiti u svoje vreme.
U Patrijaršijskom dvoru, razgovor poglavara Srpske pravoslavne crkve i visokog diplomate otkriva važnost međureligijskog dijaloga i izgradnje mostova razumevanja između Srbije i Češke.
Na sastanku u Beogradu razgovarano je o izazovima pravoslavlja u savremenom svetu, produbljivanju veza srpskog i grčkog naroda i ustupanju svetih moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog i Svetog Nikolaja Žičkog.
Nastala kao spoj proje i pite, ova jednostavna, meka i sočna domaća čarolija gotova je za pola sata, a oduševiće i mlade domaćice i iskusne kuvarice koje cene proverene recepte.
Muslimanska imena oslanjaju se na Kuran i svako ime nosi svoju simboliku, kao i u drugim religijama gde se imena daju u skladu sa njihovim verovanjima.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
Razgovor u Patrijaršijskom dvoru otkrio ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u očuvanju identiteta i unapređenju međunarodnih odnosa kroz dijalog, sinergiju sa državom i negovanje duhovnih vrednosti među Srbima u dijaspori.
: Na sastancima u Partijaršijskom dvoru, poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj očuvanja verskih prava i uloge Crkve u regionu, govoreći o situaciji na Kosovu i Metohiji.
Patrijarh Porfirije primio izaslanstvo Pravoslavne crkve u Americi sa kojim je razgovarao o unapređenju saradnje i obnovi hrama Svetog Save u Njujorku, ističući važnost dijaloga za jedinstvo pravoslavnih vernika.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.