Andrej Mihajlović iz Gračanice, talentovani mladi pevač koji peva od pete godine, redovno nastupa na humanitarnim koncertima.
Vredan mladić učestvuje na festivalima poput "Carski glasovi", a pored muzike, bavi se kaligrafijom i literarnim radovima, dok mu je posebna čast pevanje u crkvi, posebno u manastiru Svetog Dimitrija.
- Bilo koju pesmu da pevam tokom nastupa, jedan od najvećih ciljeva mi je da se pokaže emocija. Trud za svaku pesmu je do maksimuma. U sobi, kad sam sam, nema muzike koju ne slušam, ali jako volim izvorne pesme sa Kosova i Metohije, i rodoljubive. Šta god da se desi ovde, nastavljamo sa životom - ovo za Sputnjik kaže Andrej Mihajlović iz Gračanice. Dečak koji ide u osmi razred, a već je zvezda, posebno na Kosovu i Metohiji.
Publika širom Srbije upoznaje ga na humanitarnim koncertima gde peva za svoje sunarodnike iz južne srpske pokrajine:
- Osećam se zadovoljno na sceni. Sama pomisao da mojim pevanjem mogu da doprinesem da neka porodica živi bolje je velika stvar.
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Andrej Mihajlović
Andrej peva od pete godine. Na jednom slavlju do njega je stigao mikrofon, zapevao je „Pukni zoro“ i tada su roditelji otkrili da ume. Svi prisutni bili su zapanjeni.
- Kada sam krenuo u peti razred krenulo je, izražajno pevanje, u horovima, na svim stranama.
Carski glasovi sa Kosova i Metohije
U poslednjih nekoliko učestvuje na festivalu „Carski glasovi“, koji se održava u Gračanici. Ova tradicionalna manifestacija je posvećena legendarnim izvođačima narodne i izvorne pesme, Mari Đorđević i Jordanu Nikoliću. Cilj je da promoviše i očuva srpsku tradicionalnu muziku, posebno izvorne i narodne pesme Kosova.
A poseban da mladi talenti, vokalni solisti iz različitih delova Kosova i Metohije, dobiju priliku da se predstave široj javnosti, predstavljajući upravo bogato muzičko nasleđe ovog područja.
Banjaluka posebno iskustvo
Andrej je, naravno, više puta pevao u Beogradu, u Jagodini, a u posebnom sećanju mu je ostao nastup u Republici Srpskoj, u Banjaluci.
- Bio je to koncert na kome smo nastupali mi deca sa Kosova, nastupala su i lokalna deca. Koncert je organizovala Humanitarna organizacija "Baštionik". Oni su stvarno dobri ljudi, njihov sam počasni član -pohvalio nam se.
Kaligrafija u Prizrenu
Printscreen/Youtube/Телевизија Храм
Andrej Mihajlović
U muzičku školu krenuo je u prvom osnovne, ali ju je prekinula korona. U petom razredu ponovo je upisao.
Život na Kosovu ima određena ograničenja, ali Andrej uspeva da ispolji sve svoje talente, godinama leti odlazi u školu kaligrafije u manastiru Svetih Arhangela u Prizrenu.
- To je nezaboravno iskustvo, to je druženje sa ostalom decom, samo najlepše uspomene ostaju od toga - kaže i dodaje da ne ume baš dobro da piše.
Himna Svetom kralju
Ali ovaj dečak odlično piše literarne radove, osvaja nagrade na konkursima. Već pet godina učesnik je radionice "Čuvam jezik lepo pišem“.
- Krenuli smo za Beograd, imali smo takmičenje iz muzičke kulture, odnosno pevanja, zove se Triolica. Tu smo na kraju i osvojili prvo mesto sa 100 poena. Dok smo bili u putu, negde oko Merdara, nastavnik nam je rekao da će uskoro biti organizovan konkurs, da neko iz škole napravi pesmu, himnu koja će da se komponuje i izvede u školi za njen 150-ti rođendan. Odmah sam dobio inspiraciju, već negde do Prokuplja smo napisali himnu.
Andrejeva himna posvećena Svetom kralju Milutinu, čije ime škola nosi, drugarica i nastavnik su komponovali. Prvi put je svečano izvedena na Dan škole 12. novembra prošle godine.
Mladi pevač redovno ide u crkvu, posebno voli manastir Svetog Dimitrija u Sušici, gde je čtec i peva tokom liturgije.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Praznik je počeo liturgijom u manastiru i besedom sveštenika Jovana Cvetkovića o veri i istrajnosti svetih Joakima i Ane, a potom je ulicama grada prošla svečana litija.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Evmenija Gortinskog i Svetu mučenicu Ariadnu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva obeležava Svetu Tereziju od Dete Isusa, Jevreji obeležavaju Hol ha-Moed, peti dan Sukota, dok muslimani nemaju veliki praznik
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.