"BEZ VERE PRESTAJEM DA POSTOJIM" Snažne reči Novaka Đokovića: Evo šta pokreće svetskog prvaka u svakom trenutku
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Kamerni hor Emanuel, uz blagoslov episkopa valjevskog Isihija, otvorio je tradicionalne Gospојinske susrete crkvenih horova u Eparhiji valjevskoj, slaveći veru i zajedništvo kroz molitvu i pojanjе.
U hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu, sa blagoslovom episkopa Isihija, održani su ovogodišnji Gospојinski susreti crkvenih horova. Domaćin je bila Crkvena opština, a manifestaciju je otvorio Kamerni hor Emanuel pod vođstvom dirigenta Vanje Uroševića. Kao i prethodnih godina, program su činile duhovne i liturgijske pesme poput „Bogorodice prilježno“, „Blagoslovi duše moja Gospoda“ i „Dostojno jest“, koje su ispunile prostor crkve molitvenim duhom i umetničkom lepotom.
Pored hora Emanuel, u programu su učestvovali i horovi iz Eparhije valjevske – „Sveti Joakim i Ana“ iz Obrenovca, hor „Bogorodica Trojeručica“ iz Uba, kao i domaćin, hor „Hadži Ruvim“, koji već 32 godine okuplja vernike u duhovnoj muzici povodom slave hrama.
Episkop Isihije je u obraćanju naglasio da je pojanjе izraz duše i vera u Boga – dar koji je dat ljudima kao slika Božija.
- Pojaći na bogosluženju predstavljaju sav narod, jer se kroz njih čuje molitva i hvala Tvorcu - kazao je vladika i istakao koliko je važno da svi, bilo da pevaju ili ne, srcem učestvuju u pojanju, jer je to deo duhovnog života i kulture crkve.
Posebnu zahvalnost episkop Isihije izrazio je povodom početka crkvene Nove godine, pozivajući vernike da razvijaju ovaj dar u svojim srcima i zajednicama, da narod pjeva, a posebno talentovani usavršavaju svoje glasove u službi Boga.
Na kraju je jerej Dragan Stanojević, duhovnik hrama Hadži Ruvim, pozvao sve na liturgijsko slavlje i uručio diplome i ikone svim učesnicima, čime je još jednom potvrđeno značajno mesto pojanjа u duhovnom životu Eparhije valjevske.
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Na Markovdan služena liturgija u Hramu Svetog apostola i jevanđeliste Marka, poglavar Srpske pravoslavne crkve odlikovao sveštenika i održao nadahnutu besedu.
Mitropolit Jovan služio je svetu liturgiju pred članovima dinastije Karađorđević, učenicima i vernicima.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve u besedi u hramu Svetog Georgija poručio da se istinska pobeda ne meri moći, već vernošću Hristovom pozivu i zajednicom koja prevazilazi pravila ovog sveta.
Od promocija i predavanja do liturgije i svečane litije, višednevni program donosi bogat sadržaj i centralne događaje koji svake godine okupljaju veliki broj posetilaca.
Maramice ostaju na ovom mestu sedam dana, a zatim se zakopavaju i muka večno ostaje u zemlji.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U besedi o apostolskom trudoljublju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o lenjosti kao o mestu na kome se gase volja, red i duhovna snaga, dok apostolski trud opisuje kao zaštitu od poroka i unutrašnjeg rasula.
U trenucima kada se čoveku čini da je nada izgubljena, pouka jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka donosi neočekivan odgovor - priču o povratku, milosti i unutrašnjem preokretu.
Od Jom kipura do ličnih zaveta i neobičnih običaja, u judaizmu post nije izuzetak, već složen sistem duhovnog života koji povezuje pokajanje, sećanje, zajednicu i ličnu odgovornost.