"BEZ VERE PRESTAJEM DA POSTOJIM" Snažne reči Novaka Đokovića: Evo šta pokreće svetskog prvaka u svakom trenutku
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Kamerni hor Emanuel, uz blagoslov episkopa valjevskog Isihija, otvorio je tradicionalne Gospојinske susrete crkvenih horova u Eparhiji valjevskoj, slaveći veru i zajedništvo kroz molitvu i pojanjе.
U hramu Pokrova Presvete Bogorodice u Valjevu, sa blagoslovom episkopa Isihija, održani su ovogodišnji Gospојinski susreti crkvenih horova. Domaćin je bila Crkvena opština, a manifestaciju je otvorio Kamerni hor Emanuel pod vođstvom dirigenta Vanje Uroševića. Kao i prethodnih godina, program su činile duhovne i liturgijske pesme poput „Bogorodice prilježno“, „Blagoslovi duše moja Gospoda“ i „Dostojno jest“, koje su ispunile prostor crkve molitvenim duhom i umetničkom lepotom.
Pored hora Emanuel, u programu su učestvovali i horovi iz Eparhije valjevske – „Sveti Joakim i Ana“ iz Obrenovca, hor „Bogorodica Trojeručica“ iz Uba, kao i domaćin, hor „Hadži Ruvim“, koji već 32 godine okuplja vernike u duhovnoj muzici povodom slave hrama.
Episkop Isihije je u obraćanju naglasio da je pojanjе izraz duše i vera u Boga – dar koji je dat ljudima kao slika Božija.
- Pojaći na bogosluženju predstavljaju sav narod, jer se kroz njih čuje molitva i hvala Tvorcu - kazao je vladika i istakao koliko je važno da svi, bilo da pevaju ili ne, srcem učestvuju u pojanju, jer je to deo duhovnog života i kulture crkve.
Posebnu zahvalnost episkop Isihije izrazio je povodom početka crkvene Nove godine, pozivajući vernike da razvijaju ovaj dar u svojim srcima i zajednicama, da narod pjeva, a posebno talentovani usavršavaju svoje glasove u službi Boga.
Na kraju je jerej Dragan Stanojević, duhovnik hrama Hadži Ruvim, pozvao sve na liturgijsko slavlje i uručio diplome i ikone svim učesnicima, čime je još jednom potvrđeno značajno mesto pojanjа u duhovnom životu Eparhije valjevske.
Svoje uspehe uvek pripisuje intervenciji Boga, a neretko pirča i o značaju vere u njegovom životu na terenu, ali i van njega.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Pred stotinama mališana u Hramu Svetog Save, poglavar Srpske pravoslavne crkve je besedio o daru života, dugu ljubavi i veri koja se ne troši, već umnožava.
Na liturgiji u Veljinama, mitropolit Hrizostom je istakao da se pravovernost Svetog oca Nikolaja ogledala u njegovoj nepokolebljivosti i postojanosti u zdravoj nauci Gospodnjoj.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pogled koji je obojen sumnjom, osudom i nepoverenjem često ne govori toliko o onome koga gledamo, koliko o stanju sopstvenog srca.
Ukrasi su osvećeni, pa samim tim, s njima treba postupati kao i sa svim svetim stvarima, objašnjava teolog.
Puštaju se u opticaj evrokovanice sa likovima Svetog Pajsija Hilandarca i Svetog Jovana Rilskog, ćirilicom i porukom koja se do sada nije pojavljivala na zajedničkoj evropskoj valuti.