Manastir koji je kolevka srpskog pravoslavlja, postao je svedok uzvišenog događaja – vladika Ilarion služio je liturgiju i zamonašio iskušenicu, čime je obitelj ove svetinje postala bogatija za još jednu podvižnicu vere.
U Nedelju pravoslavlja, 9. marta 2025. godine, Pećka patrijaršija bila je domaćin jednog od najsvetijih trenutaka u svom istorijskom nasleđu – služenja svete liturgije, koju je predvodio vladika novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog. Ova liturgija, koja je proslavila pravoslavnu veru i jedinstvo, imala je poseban značaj jer je tokom nje došlo do monaškog postriga iskušenice Slobodanke Marković, koja je od tog trenutka ponela monaško ime Sofija.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Sestrinstvo manastira Pećka patrijaršija
Dok su zvona Pećke patrijaršije odjekivala u tišini molitve, vladika Ilarion obratio se okupljenima nadahnutim rečima, podsećajući na božansku prirodu Gospodnjeg ovaploćenja, kroz koje je On, silazeći na zemlju, omogućio spasenje čovečanstva. Njegove reči, duboko protkane teološkom mudrošću i duhovnom snagom, pozvale su vernike da krenu putem svetih, koji vodi ka Carstvu nebeskom.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Ophod oko hrama u manastiru Pećka patrijaršija
- Ovaj svet je stvoren da bi čovek njime vladao i da bi priveo ceo svet u zajednicu sa živim Bogom. Kada čovek sam svojim snagama nije to mogao da učini, onda je sišao Gospod, ovaplotivši se, i to što mi ne mogasmo učiniti, On je učinio za nas, spustivši se krstom i stradanjem do pogrebenja, da bi preslavno vaskrsao i da bi ljudsku prirodu, tu prirodu koja može da se sagleda, da se dodirne, da se zagrli, uzneo iznad nebesa i posadio je sa desne strane Boga - besedio je vladika Ilarion, podsećajući prisutne na božansku žrtvu koja je dala smisao ljudskom postojanju.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Vladika novobrdski Ilarion
U Pećkoj patrijaršiji, koja nosi pečat istorije i svetosti, monahinja Sofija započela je svoj podvig monaškog života. U molitvenoj tišini stajala je pred vladikom Ilarionom, spremna da se posveti Gospodu kroz monaške zavete. Vladika je, obraćajući se sabranju, istakao značaj ovog trenutka, naglasivši da je novi monah za Crkvu poput vojnika koji se upućuje u borbu za Božje carstvo.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Liturgija u Pećkoj patrijaršiji
- Neka bi svaki naš dan, pa makar jedan tren, postao ta litija kojom hodimo ka Carstvu Nebeskom. Tim putem su išli svetitelji, tim putem je išao Sveti Jovan Krstitelj, tim putem su išli sveti mučenici, Sveta Sofija, koja je postradala sa svojim kćerkama Verom, Ljubavlju i Nadom, a treba i nje danas da se setimo - rekao je vladika Ilarion, podsećajući na neizmernu snagu vere i molitve koja vodi sve do Božjeg prestola.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Vladika ilarion pričešćuje sestrinstvo manastira i sabrane vernike
Novoj monahinji Sofiji, koja je svoj monaški put započela u ovom svetom mestu, vladika Ilarion poželeo je snagu da ustraje u svom podvigu i da verno ispuni ono što je obećala Gospodu. Na kraju je izrazio zahvalnost za blagoslov patrijarha Porfirija, naglasivši da Pećka patrijaršija i dalje ostaje svetionik pravoslavne vere, pod svetlom koje je postavio Sveti Sava i koje je i danas temelj duhovnog jedinstva našeg naroda.
Ova nedelja nije obeležila samo početak novog monaškog puta, već i novu duhovnu snagu koja nastavlja da svetli kroz vekove, u svetu vere i molitve koji ostaje postojan i nepokolebljiv, baš kao i temelji Pećke patrijaršije.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.