Manastir koji je kolevka srpskog pravoslavlja, postao je svedok uzvišenog događaja – vladika Ilarion služio je liturgiju i zamonašio iskušenicu, čime je obitelj ove svetinje postala bogatija za još jednu podvižnicu vere.
U Nedelju pravoslavlja, 9. marta 2025. godine, Pećka patrijaršija bila je domaćin jednog od najsvetijih trenutaka u svom istorijskom nasleđu – služenja svete liturgije, koju je predvodio vladika novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog. Ova liturgija, koja je proslavila pravoslavnu veru i jedinstvo, imala je poseban značaj jer je tokom nje došlo do monaškog postriga iskušenice Slobodanke Marković, koja je od tog trenutka ponela monaško ime Sofija.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Sestrinstvo manastira Pećka patrijaršija
Dok su zvona Pećke patrijaršije odjekivala u tišini molitve, vladika Ilarion obratio se okupljenima nadahnutim rečima, podsećajući na božansku prirodu Gospodnjeg ovaploćenja, kroz koje je On, silazeći na zemlju, omogućio spasenje čovečanstva. Njegove reči, duboko protkane teološkom mudrošću i duhovnom snagom, pozvale su vernike da krenu putem svetih, koji vodi ka Carstvu nebeskom.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Ophod oko hrama u manastiru Pećka patrijaršija
- Ovaj svet je stvoren da bi čovek njime vladao i da bi priveo ceo svet u zajednicu sa živim Bogom. Kada čovek sam svojim snagama nije to mogao da učini, onda je sišao Gospod, ovaplotivši se, i to što mi ne mogasmo učiniti, On je učinio za nas, spustivši se krstom i stradanjem do pogrebenja, da bi preslavno vaskrsao i da bi ljudsku prirodu, tu prirodu koja može da se sagleda, da se dodirne, da se zagrli, uzneo iznad nebesa i posadio je sa desne strane Boga - besedio je vladika Ilarion, podsećajući prisutne na božansku žrtvu koja je dala smisao ljudskom postojanju.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Vladika novobrdski Ilarion
U Pećkoj patrijaršiji, koja nosi pečat istorije i svetosti, monahinja Sofija započela je svoj podvig monaškog života. U molitvenoj tišini stajala je pred vladikom Ilarionom, spremna da se posveti Gospodu kroz monaške zavete. Vladika je, obraćajući se sabranju, istakao značaj ovog trenutka, naglasivši da je novi monah za Crkvu poput vojnika koji se upućuje u borbu za Božje carstvo.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Liturgija u Pećkoj patrijaršiji
- Neka bi svaki naš dan, pa makar jedan tren, postao ta litija kojom hodimo ka Carstvu Nebeskom. Tim putem su išli svetitelji, tim putem je išao Sveti Jovan Krstitelj, tim putem su išli sveti mučenici, Sveta Sofija, koja je postradala sa svojim kćerkama Verom, Ljubavlju i Nadom, a treba i nje danas da se setimo - rekao je vladika Ilarion, podsećajući na neizmernu snagu vere i molitve koja vodi sve do Božjeg prestola.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Vladika ilarion pričešćuje sestrinstvo manastira i sabrane vernike
Novoj monahinji Sofiji, koja je svoj monaški put započela u ovom svetom mestu, vladika Ilarion poželeo je snagu da ustraje u svom podvigu i da verno ispuni ono što je obećala Gospodu. Na kraju je izrazio zahvalnost za blagoslov patrijarha Porfirija, naglasivši da Pećka patrijaršija i dalje ostaje svetionik pravoslavne vere, pod svetlom koje je postavio Sveti Sava i koje je i danas temelj duhovnog jedinstva našeg naroda.
Ova nedelja nije obeležila samo početak novog monaškog puta, već i novu duhovnu snagu koja nastavlja da svetli kroz vekove, u svetu vere i molitve koji ostaje postojan i nepokolebljiv, baš kao i temelji Pećke patrijaršije.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Predstavnici OCA tvrde da crkva pripada vernicima i da će hram ostati otvoren za sve koji žele da učestvuju u bogosluženju u duhu kanonskog jedinstva i vere.
Reči svetitelja iz Grčke razotkrivaju najopasniju prevaru tame: đavo postaje moćan samo ako mu damo pravo i poverujemo u njegovu silu. Ali kada mu se suprotstavimo sa smirenjem i verom – on nestaje poput praha.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
U manastiru koji kroz vekove čuva identitet i duhovnost srpskog naroda, na praznik čudotvorne ikone, sabrani vernici iz otadžbine i rasejanja ponovo su se poklonili svetinji poznatoj kao Krasnica Pećka – zaštitnici srpskog roda.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U srcu Kosova i Metohije, pod svodovima drevnog manastira, služena je liturgija koja je postala mnogo više od verskog obreda – postala je podsećanje ko smo, odakle dolazimo i zašto ne smemo zaboraviti ono što nas veže.
Delo akademika Svetislava Božića „Metohijska pojanja“ izvedeno je pred vrhom Srpske pravoslavne crkve i elitom srpske muzičke scene – pesma pretočena u ton, svetinje u notu, a bol u molitvu.
Episkop bihaćko-petrovački Sergije služio je svetu Liturgiju u manastiru Uspenja Presvete Bogorodice u Himelstiru, svetinji podignutoj na ruševinama evangelističke crkve, koja danas okuplja srpsku dijasporu i čuva pravoslavni identitet daleko od domovine.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Na periferiji ruske prestonice, između svetlosti mozaika i senki istorije, uzdiže se hram koji čuva duhovnu snagu nacije i duboke simbole neispričanih sudbina.
Na naučnom skupu u organizaciji Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Foči otvorena su najdublja pitanja hrišćanske teologije: da li arijanizam živi i danas, šta nas uči Sveti Sava i kako izgleda dijalog Jerusalima i Atine u vremenu razdvojenih svetova.
Rođen na Blagovesti, praznik na koji se i upokojio, ovaj duhovni gorostas proveo je ceo život između progonstva, molitve i borbe za istinu. Zbog svojih stavova bio je sklanjan, saslušavan i tiho gonjen – a danas ga narod slavi kao sveca koji i dalje menja ljudske sudbine.
Ne treba vam ništa skupo: od krompira, povrća i malo sira nastaje nezaboravno starinsko jelo koje se u različitim krajevima drugačije zove, ali svuda miriše na dom, tradiciju i ljubav.