Manastir koji je kolevka srpskog pravoslavlja, postao je svedok uzvišenog događaja – vladika Ilarion služio je liturgiju i zamonašio iskušenicu, čime je obitelj ove svetinje postala bogatija za još jednu podvižnicu vere.
U Nedelju pravoslavlja, 9. marta 2025. godine, Pećka patrijaršija bila je domaćin jednog od najsvetijih trenutaka u svom istorijskom nasleđu – služenja svete liturgije, koju je predvodio vladika novobrdski Ilarion, vikar patrijarha srpskog. Ova liturgija, koja je proslavila pravoslavnu veru i jedinstvo, imala je poseban značaj jer je tokom nje došlo do monaškog postriga iskušenice Slobodanke Marković, koja je od tog trenutka ponela monaško ime Sofija.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Sestrinstvo manastira Pećka patrijaršija
Dok su zvona Pećke patrijaršije odjekivala u tišini molitve, vladika Ilarion obratio se okupljenima nadahnutim rečima, podsećajući na božansku prirodu Gospodnjeg ovaploćenja, kroz koje je On, silazeći na zemlju, omogućio spasenje čovečanstva. Njegove reči, duboko protkane teološkom mudrošću i duhovnom snagom, pozvale su vernike da krenu putem svetih, koji vodi ka Carstvu nebeskom.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Ophod oko hrama u manastiru Pećka patrijaršija
- Ovaj svet je stvoren da bi čovek njime vladao i da bi priveo ceo svet u zajednicu sa živim Bogom. Kada čovek sam svojim snagama nije to mogao da učini, onda je sišao Gospod, ovaplotivši se, i to što mi ne mogasmo učiniti, On je učinio za nas, spustivši se krstom i stradanjem do pogrebenja, da bi preslavno vaskrsao i da bi ljudsku prirodu, tu prirodu koja može da se sagleda, da se dodirne, da se zagrli, uzneo iznad nebesa i posadio je sa desne strane Boga - besedio je vladika Ilarion, podsećajući prisutne na božansku žrtvu koja je dala smisao ljudskom postojanju.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Vladika novobrdski Ilarion
U Pećkoj patrijaršiji, koja nosi pečat istorije i svetosti, monahinja Sofija započela je svoj podvig monaškog života. U molitvenoj tišini stajala je pred vladikom Ilarionom, spremna da se posveti Gospodu kroz monaške zavete. Vladika je, obraćajući se sabranju, istakao značaj ovog trenutka, naglasivši da je novi monah za Crkvu poput vojnika koji se upućuje u borbu za Božje carstvo.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Liturgija u Pećkoj patrijaršiji
- Neka bi svaki naš dan, pa makar jedan tren, postao ta litija kojom hodimo ka Carstvu Nebeskom. Tim putem su išli svetitelji, tim putem je išao Sveti Jovan Krstitelj, tim putem su išli sveti mučenici, Sveta Sofija, koja je postradala sa svojim kćerkama Verom, Ljubavlju i Nadom, a treba i nje danas da se setimo - rekao je vladika Ilarion, podsećajući na neizmernu snagu vere i molitve koja vodi sve do Božjeg prestola.
Foto: preuzeto sa sajta spc.rs
Vladika ilarion pričešćuje sestrinstvo manastira i sabrane vernike
Novoj monahinji Sofiji, koja je svoj monaški put započela u ovom svetom mestu, vladika Ilarion poželeo je snagu da ustraje u svom podvigu i da verno ispuni ono što je obećala Gospodu. Na kraju je izrazio zahvalnost za blagoslov patrijarha Porfirija, naglasivši da Pećka patrijaršija i dalje ostaje svetionik pravoslavne vere, pod svetlom koje je postavio Sveti Sava i koje je i danas temelj duhovnog jedinstva našeg naroda.
Ova nedelja nije obeležila samo početak novog monaškog puta, već i novu duhovnu snagu koja nastavlja da svetli kroz vekove, u svetu vere i molitve koji ostaje postojan i nepokolebljiv, baš kao i temelji Pećke patrijaršije.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Uz idejnog tvorca vladiku Ilariona, vladiku Teodosija i akademika Matiju Bećkovića, prva projekcija filma bila je ispunjena molitvom, uzvišenom atmosferom i svedočanstvom o neumornoj ljubavi srpskog naroda prema Kosovu i Metohiji.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Dokumentarac otkriva neprolazni kosovski zavet, borbu naroda i svetinja, i višegodišnji rad humanitarne organizacije "Svi za Kosmet", koja menja živote ljudi i čuva srpsku duhovnost.
Posle bogosluženja u Sabornom hramu i molitve za učenike, prvi čas istorije održan je u manastiru Svetih arhangela, gde počiva car Dušan, u simboličnom spoju vere i predanja.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.