Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Isposnica Svetog Petra Koriškog, drevna srpska svetinja iz 13. veka koja se nalazi u blizini Prizrena, ponovo se našla na udaru. Ovaj neprocenjivi duhovni i kulturni biser srpskog naroda, u kome su vekovima monasi živeli molitveni život i posvećivali se podvigu, sada je izložen nezakonitim radovima koji ozbiljno ugrožavaju njegov opstanak.
Prema informacijama Eparhije raško-prizrenske, na lokalitetu su nedavno sprovedeni obimni građevinski radovi koji uključuju probijanje pristupne staze i njeno popločavanje do same pećine u kojoj se nalazi isposnica. Tom prilikom je narušena arheološka i istorijska celovitost svetinje, a temelji srednjovekovnog kompleksa su potkopani do te mere da postoji opasnost od urušavanja u slučaju jače kiše ili zemljotresa. Ovakvi radovi, izvedeni bez dozvole i znanja Srpske pravoslavne crkve, grubo su narušili zaštitu ove svetinje, koja se nalazi u okviru specijalnih zaštićenih zona.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Eparhija raško-prizrenska oštro protestuje zbog ovog čina, ukazujući na kontinuirano skrnavljenje isposnice koje traje decenijama. Podsećaju da je od oružanog sukoba 1999. godine više puta devastirana: grob svetitelja je raskopavan, srednjovekovne freske su uništavane grafitima, a nad isposnicom je postavljena albanska zastava koja i dalje stoji kao simbol nepoštovanja srpskog verskog i kulturnog nasleđa.
"Scene oskrnavljenih fresaka su najočigledniji pokazatelj krajnje vandalskog ponašanja prema ovoj svetinji, što duboko vređa vernike naše Crkve i pokazuje svetu kakav je odnos na Kosovu i Metohiji prema srednjovekovnom srpskom pravoslavnom nasleđu", istaknuto je u saopštenju Eparhije.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Oskrnavljena freska u Isposnici Svetog Petra Koriškog
Uprkos tome što zakon eksplicitno zabranjuje bilo kakve intervencije na ovom području bez saglasnosti Srpske pravoslavne crkve i Saveta za implementaciju zaštićenih zona, opština Prizren, konkretno Direkcija za ekonomski razvoj i turizam, samostalno je sprovela nezakonite aktivnosti. Radove je izvela lokalna firma EUROVIA, a kako se vidi iz stanja lokaliteta, nisu angažovani stručnjaci za kulturnu baštinu, što je dodatno doprinelo šteti. Teške mašine su nepažljivo korišćene, a razbacani materijal i zemlja ostavljeni su na samom mestu svetinje, pokazujući nebrigu i krajnju neodgovornost onih koji su preduzeli ove radove.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Eparhija raško-prizrenska oštro protestuje zbog ovog čina, ukazujući na kontinuirano skrnavljenje isposnice koje traje decenijama
Zakon o specijalnim zaštićenim zonama jasno precizira da je cilj zaštita istorijskih, kulturnih i verskih lokaliteta srpskog naroda na Kosovu i Metohiji, sprečavanje njihovog uništenja i garantovanje da se bilo kakve aktivnosti mogu izvoditi samo uz saglasnost Crkve. Svako odstupanje od ovih pravila predstavlja direktno kršenje zakona i ozbiljno ugrožava ne samo kulturnu i versku baštinu, već i međuetničke odnose u regionu.
Isposnica Svetog Petra Koriškog nije samo svetilište od značaja za srpski narod već i dragoceni deo evropske kulturne baštine. O njenoj važnosti svedoče brojne istorijske reference, uključujući i žitije svetitelja koje je u 13. veku napisao monah Teodosije Hilandarac. Ovaj isposnički kompleks bio je metoh manastira Hilandara i jedno od ključnih mesta monaškog života u srednjovekovnoj Srbiji. Zabeleženo je da je srpski car Stefan Dušan posećivao ovu svetinju i bogato je darivao, što potvrđuje njen značaj u duhovnom životu tadašnje srpske države.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Nezakoniti radovi na isposnici Svetog Petra Koriškog još su jedan pokazatelj da srpske svetinje na Kosovu i Metohiji nisu adekvatno zaštićene
Imajući u vidu ove istorijske činjenice, devastacija isposnice Svetog Petra Koriškog nije samo lokalni incident već deo šireg trenda sistematskog brisanja tragova srpskog prisustva na Kosovu i Metohiji. Pored fizičkog uništavanja, u toku je i proces falsifikovanja istorije, gde se srpske svetinje pokušavaju prisvojiti ili im se menja karakter kako bi se izbrisala njihova autentična pripadnost srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Eparhija raško-prizrenska apeluje na međunarodne institucije prisutne na Kosovu, pre svega misije EU, EULEKS, OEBS i KFOR, da hitno reaguju i zaustave ovo bezakonje. Takođe, Eparhija će o ovom slučaju obavestiti UNESKO i druge međunarodne organizacije za zaštitu kulturne baštine, kako bi se skrenula pažnja na kontinuirano uništavanje srpskog verskog i istorijskog nasleđa.
Foto: SPC / Eparhija raško-prizrenska
Oskrnavljena freska u Isposnici Svetog Petra Koriškog
Nezakoniti radovi na isposnici Svetog Petra Koriškog još su jedan pokazatelj da srpske svetinje na Kosovu i Metohiji nisu adekvatno zaštićene, uprkos formalnim zakonskim okvirima. Ako se ovakva praksa nastavi, postoji ozbiljan rizik da će mnogi od ovih svetih lokaliteta nepovratno nestati. Zato je hitna reakcija međunarodne zajednice neophodna kako bi se sprečilo dalje uništavanje duhovne i kulturne baštine srpskog naroda na Kosovu i Metohiji.
Grobovi u južnom delu Kosovske Mitrovice svedoče o duhovnoj i fizičkoj borbi Srba koji čuvaju uspomene na svoje najmilije uprkos razaranju i svim nedaćama.
Transplantacija organa menja sudbinu Nemca Johana Vagnera, otkrivajući mu snove o krvavoj prošlosti Balkana, duhovnim iskušenjima i ljubavi koja je prešla granice naroda.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otvoreno je govorio o teškom položaju Srba na Kosovu i Metohiji, uskraćenoj slobodi kretanja i svetinjama koje su pod stalnim pritiskom – evropski parlamentarci obećali su da će preneti njegovu poruku u Brisel.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
U zaštićenoj zoni nadomak Prizrena izvedeni su nelegalni građevinski radovi koji prete opstanku isposnice. Stručnjaci su na terenu procenili razmere štete, dok monasi Visokih Dečana s tugom posmatraju kako vekovno duhovno utočište trpi posledice nesavesnih zahvata.
Stotine vernika okupilo se u kosmetskoj svetinji, na liturgiji koju je služio mitropolit Teodosije, uz poruke nade i mira iz Božićne poslanice patrijarha srpskog.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
U besedi za 18. sedmicu po Duhovima, svetitelj podseća na Hristove reči „Ja sam vaskrsenje i život“ i govori o razlici između nade u buduće vaskrsenje tela i potrebe da se unutrašnji život probudi još ovde, dok za to imamo vremena.