Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Na prostoru Kosova i Metohije ponovo je narušen mir pravoslavnih svetinja. Eparhija raško-prizrenska saopštila je da je po treći put bila prinuđena da podnese krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, državljanina Republike Albanije, koji, kako navode, već godinama širi versku mržnju i provaljuje u hramove Srpske pravoslavne crkve, lažno se predstavljajući kao episkop.
Eparhija raško-prizrenska
Brava na vratima hrama Svetog arhangela Mihaila, na kojoj je bio katanac, obijena je
Tri puta provalio u crkvu iz 14. veka
– Eparhija raško–prizrenska je podnela treću po redu prijavu protiv Nikole Džufke, državljanina Republike Albanije koji se lažno predstavlja kao pravoslavni episkop i protiv kog se već vode dva postupka za isto krivično delo – stoji u saopštenju.
Prema navodima Eparhije, Džufka je ponovo nasilno upao u crkvu Svetog Arhangela Mihaila iz 14. veka, koja je u vlasništvu Eparhije raško-prizrenske, razbivši katanac i pokušavajući da je prisvoji za svoju organizaciju.
– Pomenuti je ponovo razbio katanac na crkvi Svetog Arhangela Mihaila iz 14. veka i po treći put nezakonito zauzeo crkvu u vlasništvu Eparhije raško–prizrenske, koju želi da prisvoji za svoju lažnu organizaciju – naglašavaju iz Eparhije.
U saopštenju se podseća da Nikola Džufka nije priznat ni od ijedne pravoslavne crkve, dok je u Albaniji, kako navode, često prozivan u medijima zbog širenja mržnje i netrpeljivosti.
Eparhija raško-prizrenska
Lažni sveštenik Nikola Džufka, ogrnut zastavom sa velikoalbanskim simbolima, ispred srpske svetinje
Apel međunarodnoj zajednici
Eparhija raško-prizrenska uputila je dramatičan apel međunarodnoj zajednici, zahtevajući da utiče na kosovske institucije da, kako kažu, „konačno ulože makar minimum rada i volje“ kako bi se Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi obezbedila zakonom garantovana zaštita.
– Činjenica je da lice iz Albanije, koje nesumnjivo širi versku mržnju, može nekažnjeno već tri puta da provaljuje u naš verski objekat koji je pritom i kulturno dobro, i da ga prisvaja za svoju organizaciju koja zakonski ne postoji – ističu.
Eparhija raško-prizrenska
Nikola Džufka je ranije dva puta skrnavio i pokušavao da prisvoji hram Svetog Arhangela Mihaila
"Crta metu na SPC, institucije ćute"
U Eparhiji upozoravaju i da Džufka preko društvenih mreža „crta metu na pripadnicima SPC i SPC u celini“, dok kosovske vlasti već dve godine, kako navode, ne preduzimaju ništa da ga zaustave.
– Istovremeno Srpska Pravoslavna Crkva se bori za minimum poštovanja svojih prava, kao što je upotreba verskih simbola i unutrašnje uređenje svojih objekata. Sve ovo govori o teškim i sistematskim nedostacima kosovskog pravnog sistema – poručuju iz Eparhije.
Eparhija raško-prizrenska
Nikola Džufka je ranije dva puta skrnavio i pokušavao da prisvoji hram Svetog Arhangela Mihaila
Opstanak SPC zavisi od rešavanja statusa
Na kraju saopštenja Eparhija raško-prizrenska naglašava da je pitanje njenog pravnog položaja pitanje opstanka srpskog naroda i vere na tim prostorima.
– Imajući u vidu da nam kosovske institucije sve vreme pokazuju da nisu zainteresovane za poštovanje naših prava, kako minimuma zaštite od ovakvih maltretiranja, tako i vraćanja svih prava koja su nam bila garantovana, ali oduzeta u međuvremenu, pozivamo da se pitanje pravnog položaja Srpske Pravoslavne Crkve na Kosovu što pre uzme u razmatranje, jer je sada već svima jasno da nam od rešavanja tog pitanja, dobijanja posebnih i međunarodno garantovanih prava, zavisi i sam opstanak na ovim prostorima – zaključuje se u obraćanju Eparhije.
Jedan od najstarijih srpskih manastirskih kompleksa, uklesan u stenu pre osam vekova, postaje žrtva nemara i nelegalnih radova. Hoće li biti kasno kada se svi konačno osvrnemo?
Incident u Severnoj Mitrovici izazvao je buru u javnosti i oštar odgovor Crkve, koja upozorava na rastuće pritiske nad Srbima na Kosovu i apeluje da hitno reaguju kako bi se sprečila dalja eskalacija.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Na Kosovu i Metohiji, u Ukrajini i Moldaviji pokrenuti su koordinisani pokušaji razbijanja crkvenog jedinstva, upozoravaju sveštenici i istoričari. Meta su pravoslavni Sloveni, a cilj je potkopavanje njihove vere, identiteta i svetinja.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Porodice koje su se posle rata vratile na svoja ognjišta ostale su bez domova i uspomena – monahinje i meštani rizikovali živote da spasu selo od potpunog uništenja.
U selu gde još odjekuju molitve predaka, pravoslavni vernici okupili su se oko igumana Save da pokažu kako crkva nije samo građevina, već zavet – i da će, ako zatreba, služiti i u šumi, kao u prvim hrišćanskim vremenima.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.