Blagodat se razlila Sabornim hramom u Valjevu – episkop valjevski rukopoložio novog prezvitera, a službeniku Eparhije dodelio čin protonamesnika.
U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, nedelja 21. po Duhovima bila je ispunjena svečanim liturgijskim događanjima koja su osnažila duhovni život Eparhije valjevske. Načalstvovao je Njegovo Preosveštenstvo episkop valjevski g. Isihije, koji je tokom Svete Liturgije rukopoložio dugogodišnjeg đakona i sekretara Eparhije, đakona Momčila Dimitrijevića, u svešteni čin prezvitera. Istovremeno, blagajnik i računoispitač Eparhije, jerej Branimir Terzić, odlikovan je činom protonamesnika, čime je Crkva priznala njegovu požrtvovanost i vernost službi.
Foto: SPC
Doček vladike ispred Sabornog hrama u valjevu
Blagodat Božja daruje se svima koji otvore srce za Jevanđelje
Episkop Isihije je u propovedi tumačio priču iz Jevanđelja o Sejaču i semenu, naglašavajući da je Božja blagodat besplatna i neprocenljiva.
– Ko ima uši da čuje, neka čuje – rekao je vladika, ističući da Gospod svoju reč razasipa svuda, nesebično darujući seme života svakom čoveku.
– Gospod ne deluje po ljudskoj logici, koja je mnogo suženija, nego svima pruža priliku da budu provodnici Njegove blagodati. Da bismo slušali reč Božju i da bi se ona, kao seme, primila u nama, potrebno je da čitamo sveto Jevanđelje, da razmišljamo o njemu, ali i da ga primenimo u životu. Samo tako ćemo proslaviti Boga – poručio je episkop Isihije.
Foto: SPC
Vladika Isihije rukopoložio je đakona Momčila Dimitrijevića, u svešteni čin prezvitera
U Crkvi svako ima svoje mesto, ulogu i poslušanje
Rukopoloženje đakona Momčila Dimitrijevića u sveštenički čin bilo je trenutak velikog duhovnog značaja, a episkop mu je poželeo da svojom službom osnaži veru i zajedništvo u Crkvi. Čestitajući i jereju Branimiru Terziću, Vladika je istakao da su službe sekretara i blagajnika važne za funkcionisanje Crkve, jer svako u Crkvi ima svoje mesto, ulogu i poslušanje, koje je – kako je naglasio – suštinski odnos jednih prema drugima.
– Gospod nas uči da imamo poslušanja, da služimo jedni drugima i da ne stavljamo sebe iznad drugih –poručio je vladika, blagoslovivši sve koji su se pričestili, a one koji nisu, uputio da nastave da se pripremaju da priđu Svetoj čaši.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Valjevu
Liturgijsko slavlje uveličali su brojni sveštenoslužitelji, pevnica i Kamerni hor "Emanuil", pod vođstvom Vanje Urošević, dok je prisustvo velikog broja vernika dodatno osnažilo molitvenu atmosferu Sabornog hrama. Vernici su, učešćem u Svetoj Tajni pričešća ili nastavkom pripreme za Pričešće, doživeli liturgijsko iskustvo u kojem je reč Božja – poput semena Sejača – zaživela u njihovim srcima.
Ova liturgija ostaće u pamćenju Valjevaca kao trenutak u kojem se kroz rukopoloženja, odlikovanja i duhovnu pouku jasno pokazalo kako Crkva svojim članovima daje snagu da postanu provodnici Božje blagodati i istinske službe jedni drugima.
Zatvorenici, zaposleni i sveštenici sabrali su se U novoizgrađenom hramu posvećenom Svetom velikomučeniku Dimitriju, u molitvenom zajedništvu da proslave pobedu života nad smrću.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Visariona po starom i Svetog apostola Jude po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomen Svetog Romualda, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Episkop valjevski je vernom narodu preneo priču o istorijskoj borbi za poštovanje ikona, naglašavajući da poštovanje ikona i danas ostaje ključ duhovnog života i očuvanja Božjeg obraza u svakom čoveku.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U rečima koje su odjeknule daleko izvan hrama Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski podseća da se istinska promena ne meri danima posta, već davanjem ljubavi i osloncem na Crkvu.
Posebna priznanja uručena su i protođakonu prof. dr Draganu Radiću i protođakonu Radomiru Vrućiniću, kao zahvalnost za višegodišnju saradnju i podršku aktivnostima IPA Srbije tokom 15 godina.
Eparhija britansko-irska odgovorila obrazloženjem svojih odluka, dok se u središtu rasprave našlo pitanje odnosa između crkvenog poretka SPC i pravnih obaveza fonda registrovanog u Velikoj Britaniji.
U hramu kod Bijeljine, mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o sveštenicima kao duhovnim junacima, važnosti veronauke, ali i o potrebi da se obnovi veza sa zemljom koju su nasledili od svojih predaka.
Devetogodišnji Marko i njegova majka, u blagoslovenom stanju, stajali su u redu pred svetinjom, a onda je dečak napustio kolonu da pomogne nepoznatom detetu koje je plakalo.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Posebna priznanja uručena su i protođakonu prof. dr Draganu Radiću i protođakonu Radomiru Vrućiniću, kao zahvalnost za višegodišnju saradnju i podršku aktivnostima IPA Srbije tokom 15 godina.
Kada dete ostane bez roditeljske zaštite, naročito majčinske, ono ne gubi samo porodicu, već i osećaj stabilnosti, pripadanja i sigurnog oslonca u svetu.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.