Blagodat se razlila Sabornim hramom u Valjevu – episkop valjevski rukopoložio novog prezvitera, a službeniku Eparhije dodelio čin protonamesnika.
U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, nedelja 21. po Duhovima bila je ispunjena svečanim liturgijskim događanjima koja su osnažila duhovni život Eparhije valjevske. Načalstvovao je Njegovo Preosveštenstvo episkop valjevski g. Isihije, koji je tokom Svete Liturgije rukopoložio dugogodišnjeg đakona i sekretara Eparhije, đakona Momčila Dimitrijevića, u svešteni čin prezvitera. Istovremeno, blagajnik i računoispitač Eparhije, jerej Branimir Terzić, odlikovan je činom protonamesnika, čime je Crkva priznala njegovu požrtvovanost i vernost službi.
Foto: SPC
Doček vladike ispred Sabornog hrama u valjevu
Blagodat Božja daruje se svima koji otvore srce za Jevanđelje
Episkop Isihije je u propovedi tumačio priču iz Jevanđelja o Sejaču i semenu, naglašavajući da je Božja blagodat besplatna i neprocenljiva.
– Ko ima uši da čuje, neka čuje – rekao je vladika, ističući da Gospod svoju reč razasipa svuda, nesebično darujući seme života svakom čoveku.
– Gospod ne deluje po ljudskoj logici, koja je mnogo suženija, nego svima pruža priliku da budu provodnici Njegove blagodati. Da bismo slušali reč Božju i da bi se ona, kao seme, primila u nama, potrebno je da čitamo sveto Jevanđelje, da razmišljamo o njemu, ali i da ga primenimo u životu. Samo tako ćemo proslaviti Boga – poručio je episkop Isihije.
Foto: SPC
Vladika Isihije rukopoložio je đakona Momčila Dimitrijevića, u svešteni čin prezvitera
U Crkvi svako ima svoje mesto, ulogu i poslušanje
Rukopoloženje đakona Momčila Dimitrijevića u sveštenički čin bilo je trenutak velikog duhovnog značaja, a episkop mu je poželeo da svojom službom osnaži veru i zajedništvo u Crkvi. Čestitajući i jereju Branimiru Terziću, Vladika je istakao da su službe sekretara i blagajnika važne za funkcionisanje Crkve, jer svako u Crkvi ima svoje mesto, ulogu i poslušanje, koje je – kako je naglasio – suštinski odnos jednih prema drugima.
– Gospod nas uči da imamo poslušanja, da služimo jedni drugima i da ne stavljamo sebe iznad drugih –poručio je vladika, blagoslovivši sve koji su se pričestili, a one koji nisu, uputio da nastave da se pripremaju da priđu Svetoj čaši.
Foto: SPC
Liturgija u Sabornom hramu u Valjevu
Liturgijsko slavlje uveličali su brojni sveštenoslužitelji, pevnica i Kamerni hor "Emanuil", pod vođstvom Vanje Urošević, dok je prisustvo velikog broja vernika dodatno osnažilo molitvenu atmosferu Sabornog hrama. Vernici su, učešćem u Svetoj Tajni pričešća ili nastavkom pripreme za Pričešće, doživeli liturgijsko iskustvo u kojem je reč Božja – poput semena Sejača – zaživela u njihovim srcima.
Ova liturgija ostaće u pamćenju Valjevaca kao trenutak u kojem se kroz rukopoloženja, odlikovanja i duhovnu pouku jasno pokazalo kako Crkva svojim članovima daje snagu da postanu provodnici Božje blagodati i istinske službe jedni drugima.
Zatvorenici, zaposleni i sveštenici sabrali su se U novoizgrađenom hramu posvećenom Svetom velikomučeniku Dimitriju, u molitvenom zajedništvu da proslave pobedu života nad smrću.
U prisustvu gradonačelnika i vernog naroda, praznik je obeležen liturgijom, slavskim kolačem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja istaknutom pripadniku Vojske Srbije za izuzetnu saradnju Crkve i vojske.
Kako podvizi kosovskih mučenika i pouke Jevanđelja i danas osvetljavaju put u trenucima iskušenja i pozivaju na nepokolebljivu odanost i unutrašnju snagu.
Na opelu protojereju-stavroforu Tomi Pavloviću, koji je decenijama služio u valjevskim hramovima, vernici su sa tugom i zahvalnošću svedočili o njegovoj dobroti, blagosti i osmehu koji je svima donosio mir i nadu u život večni.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Na praznik Prepodobnog Justina, njegov manastir postao je mesto molitvenog sabranja, tihe radosti i snažne poruke o tome kako se nosi krst u savremenom svetu.
U prisustvu više arhijereja, monaštva i vernog naroda, molitveno i dostojanstveno proslavljeni praznik Blagovesti i uspomena na Prepodobnog Justina Ćelijskog – blagovesnika srpskog roda, uz snažnu besedu mitropolita Ilariona.
U Sabornom hramu Vaskrsenja Hristovog u Valjevu, episkop valjevski Isihije služio je svetu Liturgiju prve nedelje Velikog posta, govoreći o pobedi Pravoslavlja, značaju ikona i iskušenjima savremenog sveta.
Služeći Svetu arhijerejsku liturgiju u niškom Sabornom hramu, poglavar Srpske pravoslavne crkve besedio je o Svetom Nikolaju kao merilu pravoslavnog života i o veri koja ne ostaje u rečima, već se pretače u odnos prema drugome.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.
U besedi za 28. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje da greh donosi razdor i pomračenje, dok je sve stvoreno od Boga u svojoj prirodi čisto i dobro.