Aktuelno iz SPC 24.04.2025 | 22:10

SVETLOST VASKRSA OBASJALA I ONE IZA REŠETAKA: Prva vaskršnja liturgija u valjevskom Kazneno-popravnom zavodu

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
SVETLOST VASKRSA OBASJALA I ONE IZA REŠETAKA: Prva vaskršnja liturgija u valjevskom Kazneno-popravnom zavodu
Foto: preuzeto sa spc.rs

Zatvorenici, zaposleni i sveštenici sabrali su se U novoizgrađenom hramu posvećenom Svetom velikomučeniku Dimitriju, u molitvenom zajedništvu da proslave pobedu života nad smrću.

Na Vaskršnji utorak, dan kada se svetlost pobede nad smrću još uvek svečano razliva iz Hristovog praznog groba u duše pravoslavnih vernika, jedan hram po prvi put se ispunio neugasivim ognjem Liturgije – u srcu Kazneno-popravnog zavoda u Valjevu. Tog svetlog dana, zidine namenjene pokajanju i obnovi ljudske savesti postale su svedoci najuzvišenije Tajne – Vaskrsenja Hristovog.

U novoizgrađenom hramu posvećenom Svetom velikomučeniku Dimitriju, nebeski i zemaljski svet sabrali su se oko svete Čaše života. Prvu vaskršnju liturgiju u ovom zatvorskom hramu služio je duhovnik KPZ, protonamesnik Dejan Tripković, uz sasluživanje jereja Aleksandra Filipovića i protonamesnika Darka Krunića. Pojanje ikonopisca Marije Vukosavljević, nežno i ispunjeno molitvenim nadahnućem, otvorilo je vrata duša onih koji su tog dana u hram ušli kao štićenici – a izašli kao obnovljeni ljudi.

Ovaj bogoslužbeni čin bio je kruna duhovnog rada koji traje već više od dve decenije. Kako je istakao protonamesnik Tripković, ovaj praznični trenutak je plod molitava, trpljenja i ljubavi koja je neprestano kvasila srca i pokretala volju vernih ljudi u i izvan zidina KPZ-a. Posebnu zahvalnost uputio je vladici valjevskom  Isihiju, čija pastirska briga za svakog čoveka, pa i onog koji je u tamnici, ne poznaje granice. Zahvalnost je izražena i privrednicima Aleksandru Lučiću i Vladeti Saviću, čiji doprinos izgradnji hrama pokazuje da dela vere nadilaze reči.

Na liturgiji su molitveno prisustvovali i upravnik KPZ g. Kristijan Đujić, zaposleni, štićenici, kao i članice Kola srpskih sestara, koje već godinama ulaze tamo gde malo ko ulazi – u tamnice da bi donele svetlost, u očaj da bi posejale nadu, u zaborav da bi podsetile na ljubav Božiju.

Valjevski KPZ danas više nije samo mesto kazne – postao je i mesto liturgije. A gde je liturgija, tu je i Carstvo nebesko. I tu već počinje sloboda.