Dok hrišćani širom sveta proslavljaju Svetlu sedmicu — nedelju radosti i nade nakon Vaskrsa — reči jednog od najvećih duhovnika Pravoslavlja, Svetog Teofana Zatvornika, zadivljuju dubinom i pozivom koji upućuju svakom verniku.
U razmatranju za petak Svetle sedmice, u knjizi "Misli za svaki dan u godini", on piše o mogućnosti da čovek vaskrsne još u ovom životu — ne telesno, već duhovno. Njegova poruka nije tek pobožna misao, već konkretan putokaz ka večnom životu, koji započinje ovde i sada, ako čovek izabere da hodi „po Duhu, a ne po telu“.
„Sveti oci su za neke ljude, slavne po svom hrišćanskom životu, pohvalno govorili da vaskrsoše još pre opšteg vaskrsenja. U čemu je tajna takvog života? U tome što su oni usvojili karakteristične crte života posle vaskrsenja, opisane u reči Božijoj, učinivši ih svojim osobinama.
Budući život se predstavlja kao slobodan od svega telesnog: nema ženidbe ni udadbe, nema hranjenja truležnom hranom, a samo telo postaje duhovno. I tako, ko živi kao odrešen od svega telesnog, u sebe prima elemente života posle vaskrsenja. Potrudi se da u tebi zamre sve telesno, i vaskrsnućeš pre opšteg Vaskrsenja.
Put ka tome ukazuje i apostol kada govori: Po Duhu hodite i pohotu telesnu nećete činiti (Gal. 5,16). On uverava da se tim putem zaista može dostići očekivano: Ko seje, govori on, u duh, od duha će požnjeti život večni (Gal. 6,8).“