Da li otvorenost i pravednost uvek oslobađaju, ili je potrebno birati reči s ljubavlju i obazrivošću? Moskovski patrijarh iz 19. veka podučava nas kako delovati na način koji ne osuđuje, već donosi mir i duhovni napredak.
U svetu prepunom izazova, gde se istina često koristi kao oružje, postavlja se važno pitanje: da li je uvek potrebno biti iskren, ili je mudrije pristupiti sa oprezom i ljubavlju? Sveti Filaret Moskovski nas uči da je dobro govoriti istinu, ali samo onda kada to obaveza ili ljubav prema bližnjem zahtevaju. U tom činu, međutim, moramo biti svesni rizika osuđivanja, gordosti ili nanošenja štete.
Izgovaranje istine je čin koji može isceliti, ali i ranjavati. Ako je istina izrečena s gordošću, ona postaje oštri mač koji ranjava duše. Nasuprot tome, kada je izgovorena s ljubavlju i pažnjom, ona postaje lek koji leči i podstiče na duhovni napredak. Kritika koja dolazi iz iskrene ljubavi i krotkog srca može biti spasonosna, ali samo ako je izrečena bez osude.
Sveti Filaret nas opominje: „Dobro je govoriti istinu kada obaveza ili ljubav prema bližnjem to zahtevaju od vas. Međutim, to treba činiti tako da ne osuđujemo bližnjeg, da se ne ponosimo i ne uzdižemo kao neko ko možda bolje od drugih poznaje istinu. Pored toga, potrebno je da znamo ljude i događaje, da se ne bi dogodilo da umesto istine kažemo ukor i da umesto mira i krotosti, načinimo neprijateljstvo i štetu.“
Wikipedia
Sveti Filaret Moskovski
Ove reči Svetog Filareta pozivaju nas da se suzdržimo od ishitrene osude i da istini pristupamo s razboritošću. Kada nas bližnji osude ili rane, prirodno je da osetimo bol ili gnev. Ali, Božanska istina nas uči da ne odgovaramo gnevom na gnev. „Prljavština se ne skida prljavštinom, već čistom vodom“, kaže stara izreka. Odgovor kroćenošću i blagoslovom ne samo da čuva naš unutrašnji mir, već i drugima pokazuje snagu Božije ljubavi.
Neki nesporazumi ne nastaju iz zle namere, već iz nedostatka razumevanja. U takvim situacijama, istina izgovorena u pogrešnom trenutku ili sa nedovoljno obzira može produbiti jaz. Upravo zato je važno znati kada je pravi trenutak da se istina izgovori i kako to učiniti na način koji duhovno gradi, a ne ruši. „Lepo je govoriti istinu“, podseća nas Sveti Filaret, „ali to treba činiti bez osude i uzdizanja.“
Dok težimo da istinu svedočimo s ljubavlju, molitva postaje najveći saveznik. Kroz molitvu, Bog nas uči kako da gledamo na bližnje čistim i nezlobivim očima. Umesto osude, molitva nas vodi od osude ka razumevanju i saosećanju. Istina koja dolazi iz ljubavi ne ruši, već gradi. Ona donosi mir, a ne neprijateljstvo. Kada govorimo istinu na način koji čuva dostojanstvo i mir, ona postaje odraz Božanske istine – sveta, čista i spasonosna.
U trci za onim što nam nedostaje, često zaboravljamo da budemo zahvalni za ono što već imamo. Kako naučiti da prepoznamo sreću u trenutku, umesto da je potcenjujemo dok tragamo za nečim neostvarenim?
U jednoj od svojih duhovnih pouka, Sveti Jovan Kronštatski otkrio je suptilnu, ali ključnu ulogu Anđela Čuvara u svakodnevnom životu – vodiče koji nas podsećaju na svetlost vere i ljubavi, dok nas štite od iskušenja greha i tame.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Kako Hristos prozire skrivene misli i dela, i zašto oni koji zlo čine često gaje mržnju prema svedocima greha – ohrabrujuća reč za svakog vernika suočenog s odbacivanjem sveta.
Dok tehnologija povezuje, ali ne ispunjava srca, savet svetog starca otkriva da prazninu ne uklanjamo traženjem pažnje, već darovanjem ljubavi kroz veru i brigu za bližnje.
U besedi za sredu 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da istina nije sezonska stvar – ona se mora čuti, primiti i ponovo slušati, baš kao što se svakoga dana ore zemlja, ide putem i jede hleb. Bez tog ritma, duša ostaje prazna.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.