Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija, ShutterstockMajka i dete razgovaraju
Mi smo razmna bića, dogovorom sve možete i ljubavlju da rešite, rekao je iguman manastira Nimnik, otac Jelisej.
Lepa reč ima duboko značenje u hrišćanstvu i često se ističe kao izraz ljubavi, poštovanja, i uzajamnog ohrabrenja među ljudima. Hrišćanska učenja naglašavaju moć reči, kako one mogu da grade i podstiču, ali i da unište. U Svetom pismu se često poziva na pažljivo i ljubazno govorenje, jer reči imaju sposobnost da utiču na duše i srca.
U Novom zavetu, Isus je često govorio o važnosti reči. Na primer, u Jevanđelju po Mateju (12:36-37), kaže: "A kažem vam da će ljudi morati da polažu račun za svaku ispraznu reč koju progovore. Jer će po tvojim rečima biti opravdano, i po tvojim rečima ćeš biti osuđen." Ove reči ukazuju na ozbiljnost kako koristimo jezik i naglašavaju da naše reči mogu biti odraz naših misli i srca.
Printscreen/Youtube/AgroTV Srbija
Otac Jelisej
U Poslanici Efescima (4:29) takođe se govori o tome kako treba da koristimo reči: "Neka nijedna nevaljala reč ne izlazi iz vaših usta, nego samo ona koja je korisna za izgradnju, prema potrebi, da donese blagoslov onima koji je slušaju."
Lepa reč u hrišćanstvu nije samo lepa u smislu zvučnosti, već nosi sa sobom i duhovnu vrednost: ona treba da bude istinita, ohrabrujuća, i da doprinosi ljubavi i slavi Boga. Takve reči mogu donositi mir, nadu, i utehu onima koji ih čuju. Hrišćanska tradicija stavlja akcenat na ljubaznost, saosećanje i strpljenje u govoru, kao načine da se odražava ljubav prema bližnjemu i Bogu.
Reči koje se koriste u svakodnevnom životu, ako su utemeljene na ljubavi i milosrđu, postaju svedočanstvo hrišćanskog života i pokazuju kako vera utiče na međuljudske odnose.
shutterstock.com
Majka i dete razgovaraju
Na to je jednom prilikom ukazao i iguman Nimnika, otac Jelisej.
- Svako može svašta da mi kaže, ne ljutim se ni na koga, bukvalno ni za šta, samo ako mi to kaže stvarno sa ljubavlju i kaže mi za moje dobro. Svakoga ću poslušati, ma dete ću poslušati. Mi smo razmna bića, dogovorom sve možete i ljubavlju da rešite. Vi možete nekog ukoriti koliko god hoćete i reći mu najružnije i najgore stvari, ako to kažete sa ljubavlju, i ako kažete stvarno za njegovo dobro i on oseti vašu istinsku ljubavnu i dobru nameru, svakako vam to neće zloupotrebiti nego će se truditi da se popravi, bar ja tako osećam - rekao je otac Jelisej.
Prema Svetom Teofanu, pravi početak "samoispravljanja" leži u buđenju samoodricanja u srcu, što je osnova za obnavljanje pravde i ljubavi. Kada se ove vrline ponovo uspostave, sve ostale vrline oživljavaju, i tada čovek postaje stvarno lep u očima Božijim, iako spolja možda ne izgleda kao model savršenstva prema ljudskim merilima. Najvažnije, kako Sveti Teofan ističe, nije sud ljudski, već sud Božiji, koji je jedini koji treba da nas vodi.
Agej je radio na obnovi Solomonovog hrama u Jerusalimu, ali je u tome više puta bio prekidan od strane Samarijanaca. Ipak, nije odustajao, a u radu su mu pomogli Zorovavelj i Isus sveštenik.
Iako je bio iz porodice bliske Gospodu Isusu Hristu, nije isticao svoje poreklo, već je život posvetio propovedanju Jevanđelja i vernosti Hristu, zbog čega je postao jedan od Njegovih najpoštovanijih učenika.
Protojerej Dejan Krstić razgovarao je sa štićenicima i vaspitačima o Kosovskoj etici, savesti i pokajanju, podsećajući da čovek nije određen samo svojim padovima, već i odlukama koje donosi posle njih.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Deca žude za direktnim kontaktom sa roditeljima, a ne za mobilnim telefonima ili crtaćima... I ono što je važno, deca ne smeju da budu pritiskana nikad, kaže iguman Petar.
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Veliki duhovnik sa Svete Gore podseća da slabost nije kraj borbe, već prilika za pokajanje i povratak Bogu, jer posle pada najopasnije je izgubiti nadu.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.