Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka.
Da su čudni putevi Gospodnji pravi primer je turski paša Jusuf Oglu, koji se proslavio kao pravoslavni monah.
Priču o ovom neverovatnom čoveku na svom Instagram profilu podelio je otac Goran Kovačević i sve doveo do suza.
Život ovog vojskovođe popočinje da se menja sa ratom između Rusa i Turaka za Krim sredinom 19. veka. Jedan od komandanata koji je predvodio tursku vojsku bio je i Jusuf Oglu, čak je imao i počasnu titulu paše.
Kada su Turci u borbama zarobili neke ruske vojnike, krenuli su i da ih muče. Jusuf paša je lično odobravao mučenje, pa ih je i posmatrao. Bio je prosto opčinjen nepokolebljivošću i hrabrošu ruskih vojnika. Čak je znao i da ih upita, odakle im osmeh na licu kad znaju da ih čeka smrt. Na kraju je shvatio da ruski vojnici svu snagu i veru crpe iz vere u Isusa Hrista.
isntagram/pravoslavne.pouke_
Život Jusuf paše promenio je rat Rusije i Turske
Posle toga je rešio da istraži pravoslavlje koje mu se mnogo svidelo. Prema njegovim žitijima, posle nekih 20 godina od tada, krstio se i primio pravoslavlje, spremao se da napusti Tursku i ide u Persiju.
Međutim, Turci su saznali za njegovu izdaju islama, uhapsili su ga, a posle toga krenuli i surovo da ga muče. Između ostalog, urezivali su mu i krstove u kožu na grudima. Na kraju su mu polomili i sve kosti. Misleći da je mrtav, Turci su ga bacili kako bi ga psi dokrajčili.
Jusuf paša je preživeo i imao sreću da su ga takvog našli neki ruski trgovci. Kad im je rekao šta ga je zadesilo i videvši ga takvog unakaženog, smilovali su se na njega i prebacili ga na Kavkaz. Ostavili su ga kod jedne žene da ga neguje dok se ne oporavi. Oporavio se jeste, ali nije bio ni nalik onom čoveku od ranije. Mučenje je ostavilo ogromne posledice - sada je bio poguren i hodao je sa štapom. Uspeo je da se prebaci takav do Odese pa je posle živeo u Kazanju i prema žitijima, dosta vremena je provodio na pokloničkim putovanjima.
isntagram/pravoslavne.pouke_
Starac Varsanufije
U jednom momentu, dok je bio u čuvenom Optinskom manastiru, totalno je zanemoćao. Tu su ga primili u manastirsku bolnicu, a kako nije dobro pričao ruski a verovao je da mu se bliži kraj, pitao je da li neko od sveštenstva priča francuski kako bi ga ispovedio i pričestio. I Božjom voljom, ispostavilo se da starac Varsanufije priča francuski i tako je on čuo neverovatnu priču o Jusuf paši, koji je na krštenju dobio ime Nikola.
Nikola ga je zamolio da dok je živ nikome ne priča ono što mu je rekao. Tokom boravka u bolnici Nikola se oporavio, ostao u manastiru gde je postao monah i primio malu shimu. I znao je vrlo često da pita starca Varsanufija da li on čuje anđeosko pojanje koje njemu veoma prija. Starac ga nije čuo, ali je čuvao Nikolinu tajnu da je bio uznese na nebesa i pričao da se u njegovom prisustvu osećao neverovatno. Govorio je da je Nikoli svetlelo lice dok je govorio. Tražio je od njega da mu opiše "nebeske stanove" koje je viđao dok je slušao anđeosko pojanje, Nikola mu je govorio da se to ne može opisati, ali da će uskoro i sam videti.
Printskin
Starac Anatolije
Vrlo brzo je i umro, kratko je poživeo u manastiru. Jedan drugi starac Anatolije, dobio je blagoslov da objavi priču o Jusuf paši odnosno monahu Nikoli.
Inače, kad su Jusufa Nikolu kupali pred smrt, telo mu je celo bilo u ranama, baš onakvim kakvim su ga mu Turci naneli. Bio je sav u ranama od bičevanja, a na grudima su mu se videli urezani krstovi.
Nepomnjanik u hrišćansstvu predstavljaju zle sile koje, ako zaposednu čoveka, mogu drastično uticati na njegov život,ali i izazivati duhovno posrnuće, ali i mnoge fizičke i mentalne bolesti.
Sveti Teofan ukazuje da ljudski um nije sposoban da razjasni sve tajne, te da razumevanje dolazi kroz Božiju blagodat, Duh Sveti, i anđele, a ne ljudskim naporima. Neke stvari postaju jasne vremenom, dok druge ostaju nepoznate, čak i tokom celog života. On takođe naglašava da su neke tajne skrivene iz predostrožnosti, jer bi njihovo razumevanje pre vremena moglo biti štetno. Poruka ove misli je da čovek treba da bude smiren i veruje u Božiju mudrost, prihvatajući činjenicu da mnogo toga nije u njegovoj moći da shvati, te da vera i poniznost pred Božijom voljom vode do dubljeg duhovnog razumevanja. Taktika vere i smirenosti pred Božijim planom, iako ne razumevanje, donosi mir i spasenje.
Evstratije je bio rimski vojvoda u gradu Satalionu, Evgenije mu je bio drug u vojsci, Orest je bio ugledan vojnik, Aksentije sveštenik, a Mardarije prost građanin i zemljak Evstratijev.
Kese srebra, o kojima Sveti Teofan govori, predstavljaju blagodati koje svaki vernik prima kroz svete tajne, i to je početak duhovnog rasta i služenja. Verovanje u Hrista nije samo pasivno prihvatanje, već aktivno služenje i davanje plodova vere. Sveti Teofan nas podseća da je vera ne samo pitanje pristajanja uz Hrista, već i pitanje lične odgovornosti, jer na kraju vremena Gospod će suditi svakom od nas na temelju toga šta smo učinili sa darovima koje smo primili.
Hodočasnici se za put pripremaju postom i molitvom, uvek odlaze s blagoslovom srpskog patrijarha, a najbolji period da se poseti Jerusalim je na Preobraženje Hristovo
U Hramu Vaskrsenja raspravljalo se o ograničenju pristupa hodočasnicima tokom silaska Svetog Ognja, kadrovskim promenama na svetim mestima i sve većim izazovima koje donosi rat u Svetoj zemlji.
Kako je naglasio, to se pre svega može postići ulaganjem u porodicu, zasnovanu na stabilnoj zajednici između muškarca i žene, "malo, ali pravo društvo, a pre svega građansko društvo".
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Broj 888 se, takođe, smatra i brojem duhovnog uspona i neprekinutog života, koji se veže za Hrista, koji je svojim uskrsnućem omogućio vernicima večni život.
Oni su bili muž i žena, koji su dvadeset dana nakon venčanja, za vreme vladavine Dioklecijana, izvedeni pred sud, pred tivaidskog namesnika Ariana, zbog hrišćanske vere.
Razni su zapisi u crkvenim knjigama Manastira Ostrog, koji beleže brojna izlečenja i čuda, koja se pripisuju delovanju sveca pred čijim moštima se unesrećeni mole.
Njegove duhovite opaske, britke dosetke i nenametljive poruke, izrečene s blagim osmehom i dubokom verom, ostale su zapamćene i prepričavaju se i danas. i.
Otkrijte kako se priprema ovo starinsko jelo koje je generacijama krasilo trpeze prizrenskih domaćinstava – jednostavni sastojci, bogat ukus i sećanja koja ne blede.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.