OVA PRIČA ĆE VAS NATERATI DA STAVITE PRST NA ČELO: Duhovni dragulj vladike Nikolaja - evo kako se od greha spasila prostitutka
Predanje vam prenosimo u celosti, a radnja se odvija u večernje sate, u jednoj beogradskoj ulici tog vremena.
Jedan od strahova, koji se u savremenom svetu buke javlja je bojazan od tišine - a upravo se u tišini nalaze odgovori na mnoga naša pitanja.
Arhimandritu Metodiju, igumanu manastira Hilandar, mnogi su se obraćali tražeći od njega savet za nastavak sopstvene duhovne borbe sa mislima, strahovima i ostalim preprekama koje se nameću pred svakim od nas, bez izuzetka. Jedan od strahova, koji se u savremenom svetu buke javlja je bojazan od tišine - a upravo se u tišini nalaze odgovori na mnoga naša pitanja.
Arhimandrit Metodije o strahu od tišine rekao je:
- Stil života danas je takav da čoveka onemogućava da se posveti svom unutrašnjem svetu, već je sve ustrojeno tako da on gleda samo spoljašnje. Savremen čovek često uključi radio ili televizor, iako nema nameru da prati program. Jednostavno, ne može da trpi tišinu - istakao je iguman Metodije i dodao:
- Tišina nas podstiče da obratimo pažnju na svoju unutrašnjost, u kojoj postoje strasti i mnogo toga protiv čega se treba boriti. Uplašimo se i bežimo u svet zabave i gubljenja vremena. Ali, jednog dana, životne okolnosti će nas navesti da se zamislimo i bolje je da to učinimo pre nego što iskušenja nastupe.

Arhimandrit Metodije je rođen u Čačku na Božić 1970. godine od oca Momčila i majke Milke. Na krštenju je dobio ime Vladimir. Nakon završene srednje škole i odsluženja vojnog roka, iz Čačka, gde je na njegov duhovni život naročit uticaj imao otac Sava iz manastira Svetog Vaznesenja, uputio se u Beograd na studije. Studirao je Elektrotehnički fakultet i pohađao Misionarsku školu pri hramu Svetog Aleksandra Nevskog kod prote Ljubodraga Petrovića.
Pripadajući pokolenju srpske omladine koju je tihi glas Duha Svetog probudio za čežnjivu ljubav prema Bogu, Vladimir se dugo pripremao i 1994. konačno uputio u najstariju srpsku učionicu, u Sveti manastir Hilandar. U monašku shimu, pod imenom Metodije, postrigao ga je hilandarski iguman Mojsije. Ugledni hilandarski starac i duhovnik Agaton, bio je njegov dugogodišnji duhovni rukovoditelj.
U čin jeromonaha rukopoložen je 1997. Od 1999. godine je neprestano obavljao poslušanje manastirskog epitropa, a poslednjih godina je po odluci blaženopočivšeg igumana Mojsija, bio i njegov zamenik. Od 1999. je duhovnik a od 2003. godine je primio u poslušanje duhovno rukovođenje mlađe bratije od kojih je većinu priveo monaškom postrigu.
Predsednik je Upravnog odbora Zadužbine Svetog manastira Hilandara, ustanove koju je manastir osnovao 2003. godine u Srbiji radi dobrotvornog rada i brige o hilandarskom nasleđu. Nakon razornog požara koji je 2004. godine progutao polovinu Hilandara, dobio je zaduženje da rukovodi poduhvatom njegove obnove.
Predanje vam prenosimo u celosti, a radnja se odvija u večernje sate, u jednoj beogradskoj ulici tog vremena.
Ne postoji greh koji može pobediti Božju milost. Svi gresi svih ljudi zajedno ne mogu se uporediti s dubinom Božjeg milosrđa. Božja milost nas spasava besplatno.
Svetitelj je govorio o gresima i načinu na koji se od istih možemo očistiti. On je dao dve instrukcije na tom putu navodeći da su obe podjednako važne
U jednoj od svojih duhovnih pouka, Sveti Jovan Kronštatski otkrio je suptilnu, ali ključnu ulogu Anđela Čuvara u svakodnevnom životu – vodiče koji nas podsećaju na svetlost vere i ljubavi, dok nas štite od iskušenja greha i tame.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Od Svetog Save i Stefana Nemanje preko Trojeručice i rukopisa do požara koji umalo nije promenio sudbinu - priča o svetom mestu koje više od osam vekova traje između istorije, vere i monaškog života.
U besedi za 2. nedelju po Duhovima, Sveti Nikolaj Velimirović pokazuje zašto se i najveće znanje gubi bez pravog početka i kako se tek tada otvara prostor za istinsku mudrost koja ne zavisi od količine informacija.
Svakodnevni vodič kroz Petrovski post sa predlozima posnih obroka, molitvama i duhovnim poukama velikih svetitelja pravoslavlja.
Jedan od najvećih crkvenih učitelja objasnio je kako se ova unutrašnja slabost ne zadržava samo na čoveku koji je nosi, već se širi i na njegove odnose.
Mnogi ga nose svakodnevno, ali retko ko zna šta Crkva zapravo uči o njegovom značenju.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Svetinja je u molitvenoj tišini ispraćena iz srpske prestonice ka manastiru Vatoped, u kojem se vekovima čuva.
Iako se razlikuju po obredima, istoriji i teološkim učenjima, hrišćanstvo, islam i judaizam dele vrednosti koje vekovima oblikuju živote miliona ljudi: mir, milosrđe, porodicu, praštanje i brigu za bližnjeg.
Prema Svetom pismu, čovek nije samo telo, nego je i duša.
Pravoslavno učenje podseća da nijedna nevolja koja nas zadesi nije lišena smisla i da Gospod, čak i kada ćuti, ne napušta čoveka.