ČITANJE JEVANĐELJA ZA 7. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za ponedeljak šeste sedmice Velikog posta
"Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji".
Kaže da je na nama samo da priložimo malo sopstvenog truda, iskrenu nameru i otvoreno srce.
Otac Miloš Vesin, umirovljeni paroh južnočikaški i profesor na Bogoslovskom fakultetu Srpske pravoslavne crkve u Libertivilu, završio je Karlovačku bogosloviju i Bogoslovski fakultet u Beogradu, a studije psihologije, muzike (solo-pevanje i dirigovanje) i postdiplomske studije teologije nastavio je u Lucernu (Švajcarska). Usavršavao se u Lozani, Parizu i Kembridžu, a doktorirao je psihologiju u Londonu.
Njegove mudre reči su često oslonac mnogima, koji se susreću sa raznim nedoumicama ili im je potreben savet mudrog duhovnika, a evo kako je jednom prilikom prokomentarisao mudrost sveštenik Miloš.
- Onaj koji poznaje druge, to je čovek velike inteligencije. Ali onaj koji poznaje samoga sebe - to je čovek istinske mudrosti. Lepo je i blaženo kada se neko udostoji da vidi anđele. Ali mnogo je savršenije i dragocenije kada čovek stekne dar da vidi svoja sopstvena sagrešenja. Greh nije samo loš čin - greh je, pre svega, neosetljivost na veliku istinu da je Hristos vaskrsao. Bez Hrista, pokajanje nema snagu. On je taj koji u čoveku budi želju za preobraženjem, za unutrašnjom promenom.

Kaže da je na nama samo da priložimo malo sopstvenog truda, iskrenu nameru i otvoreno srce.
- Bog će dodati snage, podići će nas, makar živeli i u najdubljem blatu. Nije strašno pasti. Strašno je ostati u padu. Kao pravoslavni hrišćani, treba da svedočimo: najdelotvorniji put samospoznaje jeste put pokajanja. Jer ako Hristos ne vaskrsne, uzaludna je vera naša.
Vesin je prvi dirigent svešteničkog hora Eparhije šumadijske “Sveti Sava”. Kao predavač iz pastirske psihologije, nastupa na brojnim tribinama i univerzitetima u Americi, Kanadi i Evropi. Živi i službuje u Čikagu, a dva puta godišnje, u maju i novembru, dolazi u Beograd, gde održava predavanja o duhovnom životu savremenog čoveka sa pravoslavnog stanovišta.
Svojom doktorskom disertacijom Savetodavna psihologija i Sveta tajna ispovesti na raskršću između patološkog i zdravog osećaja krivice, potvrdio je tezu o rasprostranjenosti doživljaja greha, stida i pokajanja kod ljudi različitih kultura i kontinenata.
"Duh Sveti doći će na tebe, i sila Višnjega oseniće te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvaće se Sin Božiji".
Monah Arsenije otkriva svoje stavove o bračnom životu i daje smernice kako da pronađete partnera po svojoj meri, s kojim možete zajedno i da ostarite.
Roditeljima je potrebno strpljenje i mudrost kako bi uspostavili jasne granice i istovremeno podržali kvalitetne osobine kod svoje dece.
Govoreći o veri protođakon dr Dragan Stamenković naglašava na čemu se bazira naša pravoslavna vera, vodeći se porukom patrijarha Porfirija.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kada se kolač podeli, gost deo iz leve ruke spušta na sto, pored sveće i žita, dok četvrtinu koju drži u desnoj ruci podiže i predaje domaćici.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Ovaj citat može nam poslužiti kao savršen momenat utemeljenja. Kao siguran oslonac tj. štaka pri hodu, ako smo duhovno izranjavani.
O, kako je potrebno paziti na svoje srce! Jer đavo napada spasenje čovekovo kroz vrata srca, jer je tu čovek uvek slabiji i lakše popušta.
"Budi u svemu skroman: u pokretu tela, u govoru, u odelu, u sedenju, u ustajanju, u svojoj sobi, u svemu, pred svakim i svačim".
Do sada je posetio 24 zemlje, a njegov motivacioni govor i predavanja je pratilo više od tri miliona ljudi.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.