ČITANJE JEVANĐELJA ZA 16. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliku sredu
U ovim odlomcima iz Jevanđelja se govori o mudrostima Hristovim, ali i tome kako se Juda sprema da ga izda.
O, kako je potrebno paziti na svoje srce! Jer đavo napada spasenje čovekovo kroz vrata srca, jer je tu čovek uvek slabiji i lakše popušta.
Protojerej Konstantin Sirbu (1905–1975) u godinama gonjenja Hristove vere prošao je kroz najstrašnije rumunske zatvore, podneo je surove muke, zbog čega je 11–12. jula 2024. godine pribrojan zboru svetih kao sveštenomučenik.
Pričao je o Sataninim podvala i kako žele da uprljaju srce, a njegove zabeleške vam prenosimo u daljem tekstu...
Đavo lukavo deluje najpre preko srca, pa tek onda preko uma. Najpre podstiče čoveka da pusti na slobodu strasti svoga srca, a kad se srce ispuni nečistim slastima, tada i um sledi srce, pomažući mu još više da uprlja život čoveka (Mk. 7:21–23). Nečiste misli đavo ne ubacuje u um čoveka, nego u njegovo srce. Jer, kad bi ih ubacivao u um, čovek bi, makar bio i zao i pomračenog razuma bio užasnut takvim mislima, a možda bi i sagledao njihove pogubne posledice. Zato ih đavo stavlja u srce – jer srce ne misli o posledicama. Srce je spremno da skoči i odmah ispuni svaki poriv koji u njega uđe, jer srce nema oči, a um ih ima.
I kada iz suviška oskvrnjenog srca progovore usta, ili ruka napiše, ili drugi udovi nešto učine – jezik postaje izvor bezakonja (Mt. 15:11–20). On tada oskvrnjuje čitavo telo i zapaljuje tok života, zapaljen ognjem paklenim (Jak. 3:6).
O, kako je potrebno paziti na svoje srce! Jer đavo napada spasenje čovekovo kroz vrata srca, jer je tu čovek uvek slabiji i lakše popušta.
Kada zapaljena strela pohotnog pogleda pogodi pravo u srce, kada požuda mamljivog greha zatreperi pred srcem, kada pomisao na sramno delo biva ubačena preko zidina – srce odmah plane, kao suva šuma. A ko tada može spasiti išta u njemu, kada plameni jezici brzo proždiru sve i razaraju svaki dobar plod?
Trezveno treba da bdimo nad svojim srcem uvek, ne samo kada se crne misli roje i naviru, već i posebno onda – kada dođe samo jedna jedina pomisao.
Jer, kad ih je mnogo, možda će neke ostati, a možda sve i odlete. Ali kad dođe samo jedna, ona će se sigurno primiti i početi da se gnezdi u srcu. Ne možemo zabraniti gavranima da lete nad kućom, ali možemo im ne dati da tu saviju gnezdo. Tako ni rđavim pomislima ne možeš zabraniti da dolaze, ali možeš ih odagnati, da se ne udomaće u tvom srcu.
Zato oči uma uvek bdiju. I kad pomisao skoči kao vuk da ugrize srce, ili kao soko kruži nad njim tražeći gde da sleti – bori se svom silom i teraj je! Jer često – već za pet minuta – može biti kasno. Kada goruća strela probije štit tvoga srca, samo Bog zna kada će se ugasiti i koliku pustoš može da napravi u srcu – a preko njega i u mnogim drugim srcima.
Gospode Bože, Tvorče srca ljudskog! Ti znaš kako je slabo naše srce, jer si ga stvorio takvim da lako prima ljubav prema tebi i bližnjem, dobrotu, milost i vernost! Ali znaš i kako je podmukao neprijatelj našeg spasenja, s kolikom veštinom koristi slabosti našeg srca da prodre u njega i da nas pogubi otrovom i plamenom greha.
Zato te molimo: "postavi stražu nad našim srcima i daj nam trezven um, koji nikad neće dopustiti da unutra prodre pomisao od đavola – da nas ona ne odvede u ubilačka dela, koja su dostojna večnog osuda, kao što je odvela Judu, čiji um nije bdio".
Gospod je sedeo za stolom sa svojim učenicima na Tajnoj večeri. Bio je to čas pun svetlosti, ali i teške tuge. Iako je i ranije govorio o Svojim stradanjima, sada je prvi put izgovorio reč koja je zaledila srca svih – "Jedan od vas će me izdati."
Zamislimo bol koji su osetili učenici. Ljubav i jedinstvo koje su delili, sada se naglo lomi. Po prvi put među njima se javlja sumnja. Sotonin šapat odzvanjao je u njihovim mislima: "Bolje bi ti bilo da si ostao kod kuće, da se nisi nikada uputio ovim putem..."
Ali izdaja nije došla spolja. Neprijatelj nije bio daleki neprijatelj, već neko iznutra – onaj koji je jeo hleb sa njim.
I samo takav može prodati. Može te prijaviti svako, ali može te prodati samo onaj koji s tobom lomi hleb. I zato, dušo koja imaš učitelja, koji te duhovno hrani, čuvaj se pomisli protiv njega! Nijedna korist, nijedna osveta ne vrede tvoje duše! Jer onaj koji izda učitelja, braću, blagoslov – ranjava Hrista i samog sebe u večnosti.
Gospod je gledao Judu. Tražio je u njegovom pogledu bar trunku kajanja. Ali Judine oči više nisu bežale – postale su drske, hladne. Sotonin pomisao je već sazreo u njemu – i sotona sam uđe u njegovo srce.
A kada Isus pruži Judi zalogaj, reče mu: "Što činiš, učini brže." I Juda izađe. A bila je noć...
I uvek je noć, kada greh pobedi dušu. Kad vera umre, kada brat izdaje brata, kada se ljubav pretvori u gorčinu.
Kada Juda ode, ostaje bol, pretnja, pustoš. Ali tek tada Hristos izgovara:
"Sada se proslavi Sin Čovečiji."
Jer posle tame dolazi svetlost, posle izdaje – vaskrsenje, posle krsta – večna slava.
Posle Pashalne večere, Juda je otišao kod sveštenika i dogovorio se da za 30 srebrnika izda Hrista. Predvodeći rimske vojnike i hramsku stražu, uputio se ka Getsimanskom vrtu, gde je znao da će pronaći Isusa.
Isus je bio sa učenicima u vrtu kada je Juda stigao. Prišao je Spasitelju i poljupcem ga izdao. Hristos ga je upitao: „Judo, zar poljupcem izdaješ Sina Čovečijeg?“
Dok su vojnici prišli da ga uhvate, Isus je mirno stupio pred njih i rekao: „Ja sam taj.“ Ljudi, zatečeni Njegovom rečju i prisustvom, popadali su na zemlju.
Kada su hteli da uhvate i druge, Hristos ih je zaštitio: „Ako mene tražite, pustite ove da idu.“ Tako je ispunio obećanje da nijedan od Njegovih neće biti izgubljen.
Petar je pokušao da odbrani Učitelja i odsekao uho slugi prvosveštenika, ali ga je Isus izlečio i ukorio Petra: „Ko se mača hvata, od mača će poginuti.“ On je dobrovoljno prihvatio čašu stradanja koju mu je Otac namenio.
U ovim odlomcima iz Jevanđelja se govori o mudrostima Hristovim, ali i tome kako se Juda sprema da ga izda. Običaj darivati se crvenim jajima u dane vaskrsne potiče još iz prvih vekova hrišćanstva, objašnjava protojerej Srećko Zečević. Prema Zakonu o radu, svi zaposleni imaju pravo da odsustvuju sa posla na dan praznika za koji je zakonom propisano da se ne radi, kao i da za to vreme ostvare pravo na naknadu zarade. Zbog sećanja na izdajstvo Gospoda, pravoslavni hrišćani poste svake srede, uz nekoliko izutetaka.
"Onaj koji jede hleb sa mnom…"

Judina izdaja u Getsimaniji

ČITANJE JEVANĐELJA ZA 16. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za Veliku sredu
ZAŠTO FARBAMO JAJA I KAKO SE TO PRAVILNO ČINI: Sveštenik sve do tančina objasnio!
KOLIKO NERADNIH DANA IMAMO ZBOG VERSKIH PRAZNIKA: Ovo je detaljni spisak slobodnih dana do kraja 2025. godine
DANAS JE DAN JUDINE IZDAJE ISUSA HRISTA: Obeležavamo Veliku sredu
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U pravoslavnom učenju srebroljublje se ne posmatra samo kao moralni prestup, već kao strast – duhovna sila koja čoveka odvaja od svih vrlina, unosi nemir i čini ga slepim za istinske vrednosti.
U besedi za 22. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća nas da tišina Božja nije odsustvo, već poslednja prilika da se pripremimo za dan kada više neće biti zabluda ni skrivanja.
Dugogodišnji čuvar kivota Svetog Vasilija Ostroškog govorio je bez zadrške o gordosti - o grehu koji čoveka sprečava da se spusti do istine o sebi i da u pokajanju pronađe mir duše.
Bogosluženje u čast Svetog Huberta, zaštitnika lovaca, u Letoniji pretvorilo se u globalnu raspravu o granici između vere i običaja, nakon što su se na društvenim mrežama pojavile slike jelena okruženog cvećem u crkvi.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
Sabrani verni narod zajedno sa državnim zvaničnicima u tišini i molitvi odali poštovanje stradalima dok su patrijarhove reči o miru i jedinstvu dirnule srca svih prisutnih.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Nije bitno samo kako se majka u trudnoći hrani, vrlo je važno i kako se oseća jer ona svoja osećanja prenosi fetusu, tvrdio je profesor Jerotić.
Dolazak zamenika državnog sekretara SAD Mihaila Rigasa na sveto tlo Atosa tumači se kao poruka da se dijalog Istoka i Zapada sve češće vodi i kroz tišinu manastira.
Na praznik Svetog Prohora Pčinjskog vernici su se sabrali na svetoj liturgiji koju je služio episkop šabački Jerotej.